Upoznavanje s mogućnostima tehničke potpore u povećanju sigurnosti djece na internetu 3. radionica za roditelje Djeca često o novim komunikacijskim tehnologijama znaju mnogo više od roditelja, a neki roditelji – vjerojatno i zato što su te tehnologije već toliko napredovale, a oni ih još nisu svladali – ne samo što ih ne poznaju, nego mogu osjetiti i stanoviti zazor od toga da se s njima zbliže. S druge strane, kako smo vidjeli, na internetu postoje različiti sadržaji koji zloupotrebljavaju važno pravo na slobodu govora u ovome mediju, bilo da jednostavno nisu prikladni za djecu, bilo da djeca koristeći se internetom stupe u kontakt s osobama koje im se – iz različitih interesa lažno predstavljaju i na razne ih načine pokušavaju manipulirati, pa i iskoristiti. Roditelji – čak i ako nisu familijarizirani s ovim komunikacijskim tehnologijama – ipak mogu ovladati osnovama takozvane ‘kontrole sadržaja’ na internetu, koja donekle daje uvid u akcije koje djeca na internetu poduzimaju, kao i mogućnost da se onemogući pristup različitim oblicima neprikladnoga sadržaja.

Najprije ćemo pobrojiti neke oblike kontrole sadržaja koje nudi osnovni programski paket, poput Windowsa. U pretraživaču interneta, iz izbornika ‘Tools’ (Alati) odaberemo opciju ‘Internet options’ (internetske mogućnosti), a zatim kliknemo na jahač (tab) - ‘Content’(sadržaj), u kojem putem gumba ‘Enable’ (onemogući) otvaramo prozor koji se zove ‘Content advisor’ (savjetnik za sadržaj). On nam nudi nekoliko mogućnosti po kojima možemo kontrolirati sadržaj koji djeca posjećuju na internetu, koji su također međusobno odvojeni jahačima (tab-ovima). Prva mogućnost, pod jahačem (tab-om) ‘Ratings’ (procjena) ‘zaključamo’ pristup određenim stranicama i vrstama sadržaja (pokazati ‘ključić’ na ekranu pokraj riječi language (jezik), nudity (nagost)) koje je FOSI, Family Online Safety Institute, američki institut za online sigurnost obitelji, označio kao neprikladne zbog njihova rječnika (language), te tematiziranja golotinje (nudity), seksa (sex) ili nasilja (violence). Doduše, u ovom okviru vidjet ćete da na vrhu popisa ne piše FOSI, nego RSACi (Recreational Software Advisory Council), ali to je stari naziv tijela koje je u međuvremenu priključeno FOSI-ju. Ispod okvira nalazi se ljestvica na kojoj je moguće odrediti razinu kontrole sadržaja – na ovome primjeru ljestvica se odnosi na jezik, koji je označen, a njezina dopuštena razina je – nula, dakle dopušten je samo posve neutralan govor. Za svaku od kategorija u okviru možemo, dakle, posebno odrediti i vrijednost skale od 0 do 4, gdje 0 označava potpunu kontrolu, a 4 dopušta eksplicitne i brutalne prizore.

Ostajemo još u Content Advisor-u (savjetniku za sadržaj), ali smo s jahača (taba) ‘Ratings’ (procjena) prešli u ‘Approved Sites’ (dopuštena mjesta). Ovdje možemo upisati konkretne e-mail adrese te za konkretne stranice upisati je li na njih dopušten pristup. URL, adresa, upisuje se u mali prozorčić ispod lokota. Kad upišemo adresu, aktiviraju se dva gumba (button) desno, kojima definiramo je li pristup konkretnoj stranici dopušten uvijek (Always) ili nikad (Never). Zabrana ili dopuštenje pristupa nije zauvijek. Popis adresa koje smo unijeli nalazi se u donjem većem okviru, odakle ih uvijek možemo izbrisati tako što ih selektiramo mišem, a zatim pritisnemo gumb Remove (ukloni).

Još smo u Content Advisor-u (savjetniku za sadržaj) Još smo u Content Advisor-u (savjetniku za sadržaj). Ako smo ograničili pristup nekim stranicama, pod jahačem (tab-om) ‘General’ (Glavno) možemo kreirati lozinku putem koje ćemo moći na njih ući, dok će onima koji ne znaju lozinku, pristup ostati zabranjen. Lozinka se stavlja klikom na gumb ‘Create Password’ (napravi lozinku) nakon čega nam se otvara nov okvir, u kojem ćemo upisati lozinku i verificirati je.

Postoji li način da doznamo koje su sve stranice posjećene s našeg računala dok mi nismo bili kod kuće ili jednostavno nismo radili na njemu? U pretraživaču interneta iz izbornika ‘View’ (Pogled) biramo opciju ‘Explorer bar’ (pretraživačka traka), a zatim slijedimo opciju ‘History’ (Povijest). Na ovaj način na monitoru će nam se prikazati okvir s popisom svih stranica koje su putem našega pretraživača posjećene tijekom zadnjih nekoliko tjedana, pa tako i one koje nismo posjetili mi i lako možemo vidjeti nalaze li se među njima stranice koje imaju uznemirujući sadržaj, koje se mogu pridodati popisu zabranjenih mjesta putem Content Advisora (Savjetnika za sadržaj). Važno je reći da se zbog zaštite privatnosti na internetu, tzv. ‘History folder’ (Povijest datoteka), u kojem se čuvaju posjećene adrese, može izbrisati (preko izbornika ‘Tools’ (Alati), opcije ‘Internet options’ (internetske mogućnosti), jahača (tab-a) ‘General’ (glavni) – otvara se okvir na čijem se dnu nalazi gumb koji omogućuje brisanje popisa posjećenih stranica). U tom slučaju nemoguće je rekonstruirati popis stranica – ali vidite li da je History (Povijest) izbrisan – to je također nekakva informacija, zar ne?

Na internetu se katkad može dogoditi da i bez aktivne potrage naletimo na kakav neprikladan sadržaj. Na primjer, iz neke stranice koju smo posjetili ‘sama od sebe’ može iskočiti neka druga stranica s drugim tipom sadržaja, koji nije nužno u relaciji sa sadržajem stranice koju smo posjetili. To jednostavno znači da su izdavači stranice iz komercijalnih razloga omogućili prikazivanje takva sadržaja, ne zamarajući se pritom time što on možda nije prikladan za sve posjetitelje (na primjer, uz kulturnu ponudu neke europske metropole, javlja se prozor s escort-agencijama u tom gradu). Takvi prozori ‘koji iskaču’ nazivaju se pop-up windows, ali njihovo se pojavljivanje također može kontrolirati. U pretraživaču iz izbornika ‘Tools’ (Alati) pozivamo opciju Pop-up Blocker (blokiranje iskačućih prozora) i zatim slijedimo opciju ‘Settings’ (Postavke) u koju možemo upisati stranice na kojima ne dopuštamo iskačuće prozore (Pop-up) ili ih jednostavno možemo generalno zabraniti, da se ne prikazuju ni na jednoj stranici. Iskačući prozori (Pop-up) su često reklamni sadržaj koji nema veze sa sadržajem stranice koju posjećujemo, pa ih neki ograničavaju i načelno, a ne prema kriteriju prikladnosti sadržaja. No treba imati na umu da neke aktivnosti na internetu, poput online kupnje, možemo do kraja obaviti samo uz takve prozore (Pop-upove) koje stranica sadržava. Ako smo ih prethodno ograničili, na vrhu stranice ćemo dobiti informaciju kako je Pop-up blokiran, a klikom na tu informaciju pojavit će se opcija da privremeno dopustimo prikaz Pop-up prozora na dotičnoj stranici koju smo posjetili. Tako ne moramo iznova mijenjati postavke cijelog računala, a Pop-up koji nam je potreban ipak se može prikazati. Tako, ne možemo li neku akciju na internetu provesti do kraja, moramo se sjetiti – možda nam je za njezin završetak potreban Pop-up prozor koji smo prije blokirali.

Pogledajmo načas e-mail – poštanski sandučić kakav dolazi uz Windows operativni sustav.

Junk e-mail (junk – smeće, eng Junk e-mail (junk – smeće, eng.) označava svako neželjeno pismo koje stiže u naš sandučić. Ipak, programi nam nude i mogućnost da se bar u nekoj mjeri zaštitimo od primitka pošte neželjena/neprikladna sadržaja. Kako aktivirati zaštitu? Iz izbornika ‘Actions’ (Akcije) izaberemeno ‘Junk E-mail’ (smeće-pošta) i zatim slijedimo ‘Junk E-mail Options’ (Smeće-pošta mogućnosti).

Dobit ćemo okvir koji nudi nekoliko stvari koje možemo napraviti. Prvi jahač (‘tab’) – Options (mogućnosti) nudi nam filtriranje pristigle pošte – možemo izabrati razinu zaštite, nikakvu, nisku ili visoku, ili dopustiti prijam pošiljaka samo s određenih, odobrenih e-mail adresa. Stupanj zaštite određujemo klikom na kružiće unutar okvira. Sukladno postavljenu filtru, računalo samo ‘skreće’ sumnjiva pisma u Junk e-mail mapu u poštanskome sandučiću, s lijeve strane, u polju ‘All Mail Folders’ (Sve datoteke pošte). Ovo je važno reći jer ako izaberemo visok stupanj zaštite, može se dogoditi da u toj mapi završe i neka ‘prava’ pisma, koja nisu ‘smeće’ pa ih onda ondje možemo naknadno pronaći. Nasuprot tomu, možemo izabrati mogućnost da se pisma koja računalo smatra Junk e-mailom (smeće-poštom) automatski brišu, kao i da se blokiraju veze (link-ovi) prema potencijalno nesigurnim sadržajima. Za ove zadnje mogućnosti treba označiti kvadratiće na dnu okvira. Što nam nude ostali jahači (tab-ovi) u ovom okviru?

Pod ‘Safe senders’ (Sigurni pošiljatelji) možemo upisati e-mail adrese koje su ‘sigurne’. Tehnički, kliknemo na ‘Add’ (dodaj) i upišemo e-mail adresu koja se zatim vidi u većem okviriću lijevo. Možemo dati naredbu da se svi kojima mi šaljemo e-mail automatski upisuju u našu ‘sigurnu listu’ – kako bismo mogli primati njihove odgovore u slučaju da se odlučimo za ovakav oblik zaštite.

Na kraju – važna mogućnost – pod jahačem (tab-om) ‘Blocked Senders’ (Zabranjeni pošiljatelji) na isti način upisujemo blokirane adrese, s kojih ne želimo dobivati nikakve poruke.

Posebni programi (softver) Zaštita korisnika i podataka Nelegalni sadržaji (u relaciji s legalnima) Seksualno eksplicitni sadržaji Nasilje i ekstremni sadržaji Govor mržnje Piratski softver Droga, alkohol, ovisnost o internetu Tajna kupnja Značajno trošenje širine frekvencijskoga kanala (bandwith-a) Religija i politika Osim zaštite koju nudi Windows ili neki drugi operativni sistem našeg računala, postoje i posebni programi koji omogućuju kontrolu cijelog spektra sadržaja – prema popisu. Neke od natuknica možemo podrobnije objasniti – za nelegalan sadržaj u relaciji s legalnim primjer smo već spomenuli – na stranicama (site-u) putničke agencije pojavljuju se reklame za lokalnu prostituciju ili slično. Mogućnost praćenja količine prenesenih informacija (veličine bandwith-a) upozorit će nas da se putem našega računala zbivaju nekakva ‘skidanja’ velikih količina podataka (download-i), da se mnogo vremena troši u igrama na internetu i slično... Povjerljivi podaci i osobe koje ih razmjenjuju mogu se zaštititi i na još neke načine osim ovih koje smo dosad spomenuli – na primjer, moguće je da osoba koja šalje neku elektronsku poštu programski ‘zaključa’ svoju poruku, koja se može ‘otključati’ (odnosno, kojoj se može pristupiti) samo s pomoću lozinke (password-a), koji je primatelju dostavljen mimo same poruke, ali i drugim složenijim načinima – da se umjesto lozinke, poruka mora provesti kroz neki poseban program za dešifriranje ili – ilustrativno rečeno – da pošiljatelj i primatelj imaju svaki svoju ‘polovicu’ programa – pošiljatelj uz poruku šalje i ‘pola’ enkripcije, a primatelj je prima tek kad joj pridruži ‘drugu polovicu’. Što je piratski softver (engl. software)? Kompjutorski programi zaštićeni su autorskim pravom, ali i zaštitnim šiframa. No, na nekom legalno nabavljenom primjerku takva programa mogu se ‘razbiti’ zaštitne šifre kako bi se on mogao umnožiti u mnogo primjeraka, na ilegalan način i bez plaćanja prava. Tako dobiveni ilegalni programi nazivaju se ‘piratskima’ – piratski programi. Piratski programi mogu, dakle, biti samo ilegalna kopija komercijalnih programa – besplatne programe (freeware, shareware) svatko smije legalno ‘skinuti’ s interneta. Tajna kupnja odnosi se na evidenciju transakcija napravljenih putem računala, ali koje nije obavio vlasnik računala. Bandwith označava količinu podataka koji se prenose putem neke internetske veze u jedinici vremena – mjerna jedinica je ‘bit po sekundi’, a program koji nadgleda potrošnju bandwith-a omogućava vlasniku računala uvid u ‘skidanje’ velikih količina podataka – filmova ili slično... UNICEF

Evo nekih primjera takvih programa za kontrolu sadržaja Evo nekih primjera takvih programa za kontrolu sadržaja. Izabrali smo samo one koji se mogu preuzeti besplatno, takozvani freeware.

Ključna riječ (keyword): kontrola sadržaja (content control*) http://www1.k9webprotection.com/ http://www.safefamilies.org/ http://www.opendns.com/ http://www.akidthaine.com/ http://support.it-mate.co.uk/?mode=Products&p=bgone *tehnički termin, izraz ‘kontrola’ inače se izbjegava Ovo su internetske adrese na kojima se mogu preuzeti prikazani programi. UNICEF

Operativni sustavi Windows Mac OS PS2 XBox Nintendo Linux U ovoj prezentaciji dali smo primjere iz Windowsa ili besplatnih internetskih pretraživača. Ali kontrola sadržaja moguća je i na drugim računalnim platformama putem kojih se također može izaći na internet. Playstation, XBox, Nintendo i drugi – također nude ovu mogućnost. No, nakon što ste zaštitili računalo, ne zaboravite ni na ostalu tehnološku potporu koju imate kod kuće. UNICEF

Anonimnost IP adrese – svako računalo posjeduje svoju i one ostaju zabilježene na serveru na kojem se nalazi stranica koju posjećujemo. S pomoću njih može se identificirati računalo s kojeg dolaze poruke i postovi http Kolačići (Cookie) – server ih šalje u računalo koje mu pristupa i to je također komunikacija koja ostaje pohranjena I na kraju – da se pozabavimo jednim od najraširenijih mitova koji se vezuju uz internet – da se radi o anonimnome mediju. Ako se na nekoj stranici registriramo pod nadimkom te upotrijebimo nadimak koji nam je upravo pao na pamet: Banana, Barakuda, B745…, vjerujemo da možemo mirno raditi sve što nam padne na pamet i da nam nitko nikad neće ući u trag. Ipak, nije baš tako. Svako računalo na svijetu posjeduje tzv. IP adresu (Internet Protocol Address), kombinaciju brojeva koji ostaju zabilježeni na poslužitelju (serveru) koji smo posjetili. Putem IP-adrese moguće je identificirati računalo koje je pristupilo nekoj stranici, s kojeg je poslan post na forum ili chat, poslan e-mail. Dobri poznavatelji tehnologije mogu promijeniti IP adresu svojeg računala, no to nije garancija da se neće moći identificirati, iako teže nego da je nisu promijenili. S druge strane, postoje i tzv. cookies – maleni programski ‘paketići’ koje poslužitelj (server) koji posjećujemo šalje u naše računalo te on ostaje pohranjen u našem računalu, štoviše, naše ga računalo šalje natrag poslužitelju (serveru) svaki put kada pristupimo nekoj stranici koja je smještena na njemu. Cookie je zapravo alat trajne komunikacije koja se zbiva između poslužitelja (servera) i računala, o kojoj mi u pravilu pojma nemamo – osim što nas je prilikom prvog posjeta poslužitelju (serveru) pretraživač možda ‘pitao’ dopuštamo li komunikaciju cookies-ima. Veliki pretraživači poput ‘Googlea’, cookies-e čuvaju doslovce desetljećima i pitanje cookies-a jedno je od značajnih pitanja u diskusiji o privatnosti na internetu. UNICEF

Ako želite postati vještiji u korištenju računala, upišite se na neki od tečajeva kakvih ima mnogo…