Marko Milenković MA, LLM Institut društvenih nauka Međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava u oblasti životne sredine Marko Milenković MA, LLM Institut društvenih nauka
Životna sredina i ljudska prava Pristup pitanju zaštite životne sredine kao problemu zaštite ljudskih prava Definisanje prava na zdravu/adekvatnu životnu sredinu – korisnost pristupa Šta ovaj pristup konkretno da omogući u pravnoj praksi – ostvarivanje zaštite životne sredine
Sadržaj Nivoi zaštite životne sredine i prava na zdravu životnu sredinu - kratak istorijski osvrt Pravo na zdravu/adekvatnu životnu sredinu Globalni instrumenti za zaštitu životne sredine Evropski instrumenti
Pravo i politike zaštite životne sredine na tri nivoa Međunarodni Evropski/regionalni Nacionalni (uključujući regionalni i lokalni unutar suverenih država)
I. Nivoi zaštite životne sredine i prava na zdravu životnu sredinu - kratak istorijski osvrt “Od konvencija o ribarenju do formiranja Ujedinjenih Nacija” Od 1945 do Stokholmske konferencija 1972 Od Stokholma do Rija 1972-1992 Rio konferencija (1992) i posle nje (podela: Philipe Sands, Principles of International Environmental Law, 2002.)
1. Od konvencija o ribarenju do formiranja Ujedinjenih Nacija 1900. Konvencija o zaštiti divljih ptica i životinja u Africi (prvi instrument zaštite eko sistema kao celine) Fur Seals Arbitration (Arbitraža o trgovini fokinim krznom) - ekstrateritorijalno važenje ekoloških normi jedne države1893
Trail smelter case (Slučaj topionice u Trejlu) - prekogranično zagađenje1941 Obaveza da se ne uzrokuje (ekološka) šteta teritoriji druge države - kasnije postaje načelo međunarodnog ekološkog prava
2. Od osnivanja Ujedinjenih nacija (1945) do Stokholmske konferencije Povelja Ujedinjenih Nacija ne sadrži odredbe o očuvanju prirodnih resursa i zaštiti životne sredine Porast broja bilateralnih i multilateralnih sporazuma o zaštiti životne sredine posle II Svetskog rata Uspon globalne svesti o ekološkim problemima
Međunarodni paktovi 1966. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima OVI DOKUMENTI NE SADRŽE ODREDBE O PRAVU NA ZDRAVU ŽIVOTNU SREDINU
Međunarodni pakt o ekonomskim i socijalnim pravima Pravo ljudi da slobodno teže svom ekonomskom, socijalnom i kulturnom razvoju (član 1) Pravo da se slobodno odlučuje o svojim prirodnim bogatstvima i resursima Unapređivanje svih aspekata industrijske i higijene životne sredine
3. Od Stokholmske konferencije 1972 do Konferencije u Riju 1972 Konferencija o čovekom okruženju Stokholmska deklaracija postavlja pojedina osnovna načela Formiranje UNEP Princip 1 –adekvatna zaštita životne sredine je ključna za dobrobit čoveka i uživanje osnovnih ljudskih prava, uključujući pravo na život
Ozonski omotač i klimatske promene 1985 Konvencija o zaštiti ozonskog omotača 1987 Montrealski protokol o supstancama koje ugrožavaju ozonski omotač Veliki uspeh prava zaštite životne sredine Obavezno preduzimati mere radi zaštite zdravlja i životne sredine (član 2)
Konferencija o životnoj sredini i razvoju 4. 1992 Konferencija u Riju – trijumf modela održivog razvoja i poraz Međunarodnog ekološkog prava Konferencija o životnoj sredini i razvoju Puna promocija održivog razvoja 3 stuba održivog razvoja -ekonomski razvoj -društveni razvoj -zaštita životne sredine
Rezultati Rija Rio deklaracija o životnoj sredini i razvoju Agenda 21 Neobavezujuća načela za šume Okvirna konvencija Ujedinjenih Nacija o klimatskim promenama (UNFCCC) Konvencija o biološkoj raznovrsnosti (CBD)
Rio deklaracija o životnoj sredini i razvoju Princip 1 “Pravo na zdrav i produktivan život u harmoniji sa prirodom”
Rio deklaracija o životnoj sredini i razvoju Princip 10 Dostupnost informacija Uključivanje u donošenje odluka Efektivan pristup sudsoj zaštiti i upravnom postupku, uključujući naknadu štete i dostupnost pravnih lekova
Agenda 21 Informacije radi donošenja odluka Inkorporacija održivog razvoja u međunarodne dokumente o ljudskim pravima Insistiranje na većoj ulozi država, ne pojedinaca
Kritike Rija Prilična razočaranost među ekološkim pravnicima -,,Razvodnjene” odredbe UNFCCC – bez dogovora o smanjenu emisije gasova staklene bašte (sledi Kjoto protokol) Konvencija o biološkoj raznovrsnosti kao primer ,,nemoćnog pravnog instumenta” Nije postojala volja za usaglašavanjem okvirnog međunarodnog dokumenta
II. Pravo na zdravu/adekvatnu životnu sredinu Pravo na zdravu/adekvatnu životnu sredinu nije kodifikovano na međunarodnom nivou Proceduralni aspekti prava - razvijenije Materijalni aspekti prava – sredina adekvatna očuvanju zdravlja i blagostanja?
Nemogućnost postizanja konsenzusa u pogledu standarda Da li i na koji način je moguće kodofikovati ljudska prava u oblasti zaštite životne sredine? Nemogućnost postizanja konsenzusa u pogledu standarda Razlike u pravnim tradicijama Da li je moguće definisati pravo na zdravu/pristojnu životnu sredinu?
Šta sve čini pravo na zdravu životnu sredinu. Šta je sadržaj Šta sve čini pravo na zdravu životnu sredinu? Šta je sadržaj? Koja su to ovlašćenja? Koja ograničenja? Pitanje vrednosti u svakom pojedinačnom društvu
Da li je i na koji način zaštita životne sredine pitanje ljudskih prava? Pitanje zaštite života, zdravlja, imovine Pitanje odgovornosti vlada ako postoji pravo kao takvo
Dodatak postojećim pravima Veza prana na zdravu/adekvatnu životnu sredinu i drugih prava Pravo na život Pravo na zdravlje (i samo veoma kompleksno) Pravo na imovinu
Veza sa postojećim (prepoznatim i priznatim) pravima kao osnova zaštite U nedostatku definicije prava, zaštita se ostvaruje kroz zaštitu drugih prava Ovaj pristup je koristan ali ograničen pošto je antropocentričan Primeri međunarodni forumi i praksa ESLJP
Pravo na životnu sredinu kao proceduralno pravo Pristup informacijama Učešće javnosti u donošenju odluka – procena uticaja i strateška procena uticaja Instrumenti za pravnu zaštitu pred sudovima u upravnom, parničnom (i krivičnom postupku)
Proceduralizacija ekološkog prava Trend okretanja teorije i normativne prakse uvođenju detaljnih standarda procedura u oblasti zaštite životne sredine Izgradnja instrumenata za zaštitu prava na zdravu životnu sredinu na međunarodnom i nacionalnom nivou
Proceduralizacija i Ustav RS Ustav RS prilično počiva na ovoj koncepciji Svako ima pravo na zdravu životnu sredinu i na blagovremeno i potpuno obaveštavanje o njenom stanju. Ustav Srbije se ograničava na obaveštavanje
Izazov/problem definisanja prava Definisanje prava samo po sebi nije napredak ako nije sveobuhvatno i ako ne vodi visokom nivou zaštite Problem da se definišu materijalni aspekti Proceduralne aspekte je mnogo lakše definisati
III. GLOBALNI INSTRUMENTI ZA ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE Nepostojanje međunarodne konvencije o zaštiti životne sredine (debata o potrebi postojanja) Mogućnosti da se usvoji Deklaracija ili Protokol uz neku od postojećih konvencija Nepostojanje međunarodne organizacije za zaštitu životne sredine (debata o potrebi postojanja)
Aktivnosti UNEP Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu je formirao ekspertsku grupu čiji je zadatak bio da definiše Deklaraciju o ljudskim pravima i životnoj sredini Završena 2010 ali nikada objavljena (neslaganja oko fundamentalnih pitanja u vezi sa principima zaštite ljudskih prava)
Aktivnosti Komiteta Ujednjenih nacija za ljudska prava 1994 prvi neuspeli pokušaj definisanja prava Draft Declaration of Principles on Human Rights and the Environment, ECOSOC, Human Rights and the Environment, Final Report (1994) UN Doc E/CN 4/Sub 2/1994/9
Nova inicijativa 2011 UN Human Rights Council (UN HRC) res. 16/11, ‘Human Rights and the Environment’, 24 Mar. 2011. Ideja – formulisanje preporuka o obavezama u vezi sa uživanjem ljudskih prava koja se odnose na “bezbednu, čistu, zdravu i održivu životnu sredinu”
Dodatak postojećem korpusu prava Da li je potrebno kreirati pravo na na pristojnu životnu sredinu u međunarodnom pravu ljudskih prava? Problemi definicije i antropocentrizma
IV. EVROPSKI INSTRUMENTI Arhuska konvencija ESPOO konvencija Evropska konvencija o ljudskim pravima Evropska socijalna povelja
Arhuska konvencija Striktno proceduralna U velikoj meri predstavlja kodifikaciju proceduralnih prava koja su već ranije bila razvijena u nacionalnim jurisdikcijama Član 9. obezbeđivanje pravne zaštite
Arhus convention compliance committee Član 15 Tumačenja Konvencije i davanje preporuka Čine ga i eksperti nominovani od strane nevladinih organizacija Nije telo koje sankcioniše nesprovođenje Konvencije
Veza Arhuske konvencije i EKLJP Sva tri prava koja predviđa Arhuska konvencija su integrisana u korpus (evropskih) ljudskih prava kroz praksu suda u Strazburu Uži obim prava garantovan EKLJP (sudska praksa) od Arhuske
EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA I OSNOVNIM SLOBODAMA Ključni instrument za zaštitu ljudskih prava na kontinentu Katalog prava razvijem kroz protokole (Relativno) efikaksan sistem sudske zaštite i sprovođenja odluka
EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA I OSNOVNIM SLOBODAMA Pravo na životnu sredinu nije definisano konvencijom Neuspeli predlozi da se pravo na zadovoljavajuću (viable) životnu sredinu uvede kroz protokol (poslednji pokušaj 2010)
Principi izvedeni iz EJKLJP Pravo na život (član 2) Poštovanje privatnog i porodičnog života (član 8) Pravo na imovinu (protokol 1 član 1) Pristup informacijama Donošenje odluka u ekološkim stvarima i učešće javnosti Pristup pravdi u ekološkim stvarima
Pravo na život (član 2) Obaveza države da spreči ugrožavanje života koje je posledica opasne delatnosti ili prirodnih nesreća Obaveza da pravni okvir omogući licenciranje, vršenje, kontrolu takvih aktivnosti Obevzbeđivanje adekvatne pravne zaštite
Poštovanje privatnog i porodičnog života (član 8) Faktori u vezi sa životnom sredinom moraju uticati na privatni i porodični život ili na dom Mora da postoji prelazak granice ometanja (meri se prema svakom konkretnom slučaju) Postojanje balansa između javong i privatnog interesa Zaštita živt sred. (naročito u kontekstu prostornog planiranja) je legitimno ograničenje ovog prava
Pravo na imovinu (protokol 1 član 1) Generalno gledano ne postoji pravo na uživanje imovine u “prijatnoj okolini” Mora se postići balans između različitih interesa – važnost zaštite životne sredine Obaveza države da obezbedi uživanje prava može proisteći iz obaveze da se kontroliše opasna aktivnost
Pravo da se dobije i podeli informacija od značaja za živ. sre. Član 10 – sloboda izražavanja Restrikcije moraju biti propisane zakonom, legitimne i proporcionalne Ne postoji obaveza javnih vlasti da prikupljaju informacije! (ali Arhus obaveze)
Pristup informacija u ekološkim stvarima Ipak, članovi 2 i 8 mogu u nekim slučajevima nametati izvesnu obavezu javnim vlastima da obezbede pravo pristupa informacijama u vezi sa životnom sredinom Postoji obaveza države da obezbedi informaciju ukoliko su ugroženi pravo na život ili na poprdični život/dom
Ukoliko država organizuje aktivnosti koje mogu ugroziti zdravlje mora pružiti mogućnosti da se dobiju sve relevantne informacije Ukoliko se izvode procene uticaja na životnu sredinu ili zdravlje javnost ima pravo da bude obaveštena o rezultatima
Donošenje odluka o ekološkim stvarima i učešće javnosti Kada odluka može uticati na interese pojedinaca, mora se omogućiti da organima predstave svoje pozicije Kada se donose važne odluke u vezi sa životnom sredinom i ekonomskim razvojem potrebno je izvršiti procene i javnosti se mora pružiti uvid u rezultate
Pristup pravdi Pravo na pravično suđenje i pristup pravdi u ekološkim stvarima (član 6) kada postoji veza između građanskog prava koje se štiti i ekološkog problema Udruženjima pravo da štite člana ali ne uvek i da pokreću slučajeve kada brane javni interes
Evropska povelja o socijalnim pravima Pravo na zaštitu zdravlja i životna sredina u zaključcima Socijalnog komiteta Direktno ustanovljena veza između zdravlja i zagađenja Usvojene preporuke koje se odnose na unapređenje zakonodavnog okvira, edukacije..
Guerra vs. Italy (1998) Aplikant je ukazao na povredu prava na informisanje s obzirom da vlada nije pružila informacije o opasnostima fabrike kao ni procedurama za slučaj incidenta NE POSTOJI sama po sebi dužnost vlade da sakuplja, obrađuje i diseminira informacije o stanju životne sredine na osnovu člana 10
Ali javne vlasti ne mogu sprečavati da neko dobije informaciju Ipak, članovi 2 i 8 mogu u nekim slučajevima nametati izvesnu obavezu javnim vlastima da obezbede pravo pristupa informacijama u vezi sa životnom sredinom – u konkretnom slučaju povreda člana 8 pošto bi informacije omogućile da oceni rizike za sebe i porodicu ako nastave da žive pored fabrike
Kako ostvariti primenu garantovanih prava Potvrđeni međunarodni ugovori su deo pravnog poretka Republike Srbije (čl 16, 194) Neposredna primena međunarodnih ugovora (član 16) Pozivanje na Ustav i akte međunarodnog prava
HVALA marko.milenkovic@yucom.org.rs mmilenkovic@idn.org.rs