Horizontalni izravan učinak Osnivačkih ugovora i uredbi Dr.sc. Snježana Vasiljević

Izvori prava EU Osnivački ugovori (primarno) EU primarno pravo Osnivački ugovori (primarno) Međunarodni ugovori i opća načela Sekundarno pravo Uredbe Direktive Odluke Preporuke i Mišljenja

NAČELO NADREĐENOSTI PRAVA ZAJEDNICE Van Gend an Loos, 1963. Costa v. Enel, 1964. Simmenthal, 1978.

PREDMET SIMMENTHAL Predmet 106/77 Amministrazione delle Finanze dello Stato v. Simmenthal S.p.A., (1978) ECR 643 (što znače oznake?). U predmetu Simmenthal Europski je sud razjasnio da nadređenost europskog prava zahtijeva od nacionalnog suda da u sporu primijeni normu europskog prava ako ona ima kvalitete da bude izravno primijenjena (izravni učinak), čak i ako to podrazumijeva istodobnu neprimjenu suprotne nacionalne norme.

PREDMET SIMMENTHAL Europska norma s izravnim učinkom može potjecati iz bilo kojega izvora prava Zajednice (primjerice, neke provedbene direktive Komisije), a suprotna norma nacionalnog prava koja zbog toga ostaje neprimijenjena može biti podzakonska norma, zakonska norma, pa čak, prema mišljenju Europskog suda, i ustavna norma.

UVJETI ZA IZRAVAN UCINAK odredba mora biti JASNA i NEDVOSMISLENA mora biti BEZUVJETNA njen učinak ne smije ovisiti o daljnjem djelovanju Zajednice ili nacionalnih vlasti

Predmet 36/74, Walrave and Koch v Predmet 36/74, Walrave and Koch v. Association Union Cycliste Internationale PROCITAJTE ODLUKU ESP I ODGOVORITE!!!! Glavno pitanje - može li se profesionalni biciklist pozvati na zabranu diskriminacije u zapošljavanju propisanu Ugovorom o EEZ pri osporavanju odredbe statuta privatne biciklističke udruge koja mu zabranjuje zapošljavanje na temelju državljanstvA???

Predmet 36/74, Walrave and Koch v Predmet 36/74, Walrave and Koch v. Association Union Cycliste Internationale Pravno gledano riječ je o pitanju mogu li odredbe Osnivačkih ugovora imati horizontalne učinke, odnosno, mogu li se fizičke i pravne osobe pred nacionalnim sudovima pozivati na subjektivna prava koja proizlaze izravno iz Osnivačkih ugovora ne samo u odnosu na državu, već i u odnosu na druge pravne subjekte.

BICIKLISTI VS. BICIKLISTIČKA UDRUGA (horizontalna situacija)

TUMAČENJE tumačenje čl. 59. UEZ I Uredbe Vijeća br. 1612/68 od 15. listopada 1968. (O.J. L257, str.2) o slobodi kretanja radnika u Zajednici. Osnovno je pitanje treba li te članke i Uredbu interpretirati na način da su im odredbe Pravilnika Međunarodne udruge biciklista (Union Cycliste Internationale) koja se odnose na svjetska prvenstva u biciklizmu na srednje pruge, prema kojima "pacemaker" [onaj koji određuje ritam] mora imati isto državljanstvo kao i "stayer" [biciklist koji vozi neposredno iza motora koji određuje ritam] suprotne.

Imajući u vidu ciljeve Zajednice, bavljenje sportom je predmetom prava Zajednice samo u mjeri u kojoj predstavlja ekonomsku aktivnost u smislu Čl. 2 Ugovora. Kada takva aktivnost ima narav zaposlenja uz naknadu ili naplatne usluge, tada ona spada u doseg članaka 48 do 51 ili 59 do 66, Ugovora, ovisno o situaciji. Te odredbe koje daju učinak općem pravilu iz Čl. 7 Ugovora, zabranjuju svaku diskriminaciju utemeljenu na državljanstvu pri obavljanju aktivnosti na koje se odnose (EKONOMSKIH AKTIVNOSTI).

PACEMAKER / STAYER ZABRANA DISKRIMINACIJE se ne odnosi na sastavljanje sportskih timova, posebice nacionalnih timova, čije je sastavljanje pitanje isključivo sportskog interesa, te kao takvo nema ništa zajedničkog s ekonomskom aktivnošću. nacionalni sud mora odrediti narav aktivnosti o kojoj odlučuje, te odlučiti posebice čine li "pacemaker" i "stayer" tim u sportu o kojemu je riječ, ili ne.

Glavno pitanje u vezi sa svim Člancima koji se navode je, mogu li se pravila međunarodne sportske federacije smatrati suprotnima Ugovoru.

cl.48.ZABRANA DISKRIMINACIJE NA TEMELJU DRZAVLJANSTVA utvrđeno je da se Čl. 48 koji se odnosi na zabranu svake diskriminacije temeljem državljanstva u pogledu zaposlenja uz naknadu, odnosi i na ugovore i pravila koji ne potječu od javne vlasti. Zbog toga što je imperativne naravi, pravilo o zabrani diskriminacije primjenjuje se pri prosudbi svih pravnih odnosa

IZRAVAN UCINAK NORMI UGOVORA Konačno, nacionalni sud postavio je pitanje imaju li prvi paragraf Čl. 59 i moguće prvi paragraf Čl. 7 Ugovora, izravne učinke u pravnim poretcima država članica.

NAČELO IZRAVNOG UČINKA prvi paragraf Čl. 59. u mjeri u kojoj se odnosi na zabranu svake diskriminacije temeljem državljanstva, stvara subjektivna prava koja nacionalni sudovi moraju štititi.

ODLUKA ECJ 1. Uzimajući u obzir ciljeve Zajednice, bavljenje sportom je predmetom prava Zajednice samo u mjeri u kojoj to predstavlja ekonomsku aktivnost u smislu Čl. 2 Ugovora. 2. Zabrana diskriminacije utemeljene na državljanstvu sadržana u Čl. 7, 48 i 59 Ugovora ne utječe na sastavljanje sportskih timova, posebice nacionalnih timova, čije je formiranje pitanje čisto sportskog interesa i kao takvo nema ništa zajedničkog s ekonomskom aktivnošću.

Predmet 43/75, Defrenne II Glavni problem na koji je morao odgovoriti Europski sud je mogu li odredbe Ugovora o EEZ, konkretno Čl. 119 [danas nakon izmjena i dopuna – Čl. 141 UEZ] imati horizontalni izravni učinak. Predmet je značajan i zbog konkretizacije načela jednaka plaća za jednaki rad muškaraca i žena. Za razliku od predmeta Walrave and Koch, ovdje je riječ o članku Ugovora koji je izravno upućen državama članicama i riječ je o socijalnoj politici Zajednice, a ne o jednom od ciljeva nabrojenih u Čl. 3 Ugovora o EEZ. Predmet je važan i stoga što je ES ograničio retroaktivne učinke svoje odluke.

Predmet 43/75, Defrenne II

Pitanja 1. Ima li norma Osnivackog ugovora horizontalni izravan ucinak? 2. Jei ponasanje poslodavca bilo diskriminatorno I zasto je to vazno (iz 2 razloga?) Zasto kazemo da cl. 119. UEZ ima dvostruki cilj?

Osnova 1. Cour du travail iz Bruxellesa, je po članku 177. Ugovora o Europskoj zajednici postavio dva pitanja o učinku i implementaciji članka 119. Ugovora koji se odnosi na načelo jednake plaće za jednak rad muškaraca i žena. 2. Ova pitanja su se pojavila u kontekstu postupka između stjuardese i njenog poslodavca, Sabena S.A., radi naknade koju tužiteljica traži u glavnom postupku po osnovi da je, u razdoblju od 15. veljače 1963. i 01. veljače 1996., kao ženski radnik trpila diskriminaciju u plaći s obzirom na muške kolege koji su obavljali jednaki rad u svojstvu stjuarda. 3. Prema odluci u kojoj je sadržano prethodno pitanje, stranke se slažu da je rad stjuardese identičan radu stjuarda i u ovim okolnostima nije sporno postojanje diskriminacije u plaći na štetu stjuadese tijekom navedenog razdoblja.

Prvo pitanje (izravan učinak članka 119.) 4. Prvo pitanje je uvodi li članak 119. Ugovora izravno u nacionalno pravo načelo da muškarci i žene moraju primati jednaku plaću za jednak rad i da li, stoga, neovisno od ikakve nacionalne norme ovlašćuje radnike da pokrenu postupak pred nacionalnim sudom kako bi osigurali poštivanje tog načela. 5. Ako je odgovor na ovo pitanje pozitivan, postavlja se i pitanje od kojeg se datuma mora priznati takav učinak. 7. Pitanje izravnog učinka čl. 119. se mora razmotriti u svijetlu prirode načela jednake plaće, cilja ove odredbe i njenog mjesta u shemi Ugovora.

Osnova 8. Članak 119. ima dvostruki cilj. 9. Prvo, u svijetlu različitog stupnja razvoja socijalnog zakonodavstva u različitim državama članicama, cilj članka 119. je eliminirati nejednak polozaj na trzistu poduzeća s poslovnim nastanom u državama koje su stvarno provele načelo jednake plaće u odnosu na poduzeća s poslovnim nastanom u državama koje još nisu eliminirale diskriminaciju ženskih radnika u pogledu plaće. 10. Drugo, ova odredba predstavlja dio socijalnih ciljeva Zajednice, koja nije samo ekonomska unija, već je ujedno usmjerena, kroz zajedničku akciju, na osiguravanje socijalnog napretka i na traženje neprestanog poboljšanja uvijeta života i rada svojih naroda, kao što naglašava Preambula Ugovora.

Drugo pitanje (provedba Čl. 119 i ovlasti Zajednice i država članica 41. Drugo pitanje traži odgovor je li Čl. 119 postao primjenjiv u državama članicama temeljem mjera koje su prihvatila tijela Europske ekonomske zajednice, ili se nacionalni zakonodavac mora smatrati jedinim nadležnim u toj stvari. 42. U skladu s onime što je već rečeno, prikladno je spojiti ovo pitanje s problemom datuma od kojega se za Čl. 119 mora smatrati da ima izravne učinke. 43. U svjetlu ovih problema najprije je potrebno ustanoviti kronološki red mjera koje je donijela Zajednica kako bi se osigurala provedba odredbe čija se interpretacija traži.

ODLUKA ESP   1. Na načelo da muškarci i žene moraju primati jednaku plaću koje je propisano člankom 119 može se pozivati pred nacionalnim sudovima. Ti sudovi imaju obavezu osigurati zaštitu prava koja ta odredba dodjeljuje pojedincima, posebice u slučaju onih oblika diskriminacije koji svoj izvor imaju u zakonskim odredbama ili kolektivnim ugovorima o radu, kao i kada muškarci i žene za jednaki rad u istom poduzeću ili za iste usluge, u privatnom ili javnom sektoru, primaju nejednaku plaću.

ODLUKA ESP 4. Čak i u područjima u kojima Čl. 119 nema izravni učinak, tu odredbu ne može se interpretirati na način da nacionalni zakonodavac ima pridržano isključivo pravo provoditi načelo jednake plaće, s obzirom da, u mjeri u kojoj je takva provedba potrebna, ona može biti ostvarena kombinacijom mjera Zajednice i nacionalnih mjera.   5. na izravni učinak Čl. 119. ne može se pozivati u tužbama koje se odnose na razdoblja primanja plaće koja prethode datumu ove presude (zabrana retroaktivnog učinka).

Članak 249. Ugovora o EZ Kako bi provodili svoje zadaće u skladu s odredbama ovog Ugovora, Europski parlament djelulujući zajedno s Vijećem, Vijeće i Komisija donosit će uredbe, direktive, odluke, ili će izdavati preporuke ili mišljenja. Uredba ima opću primjenu. Obvezjuća je u cijelosti i izravno primjenjiva u svim državama članicama.

Članak 249. Ugovora o EZ Direktiva je obvezujuća, u pogledu rezultata koji se ima ostvariti, za svaku državu članicu kojoj je upućena, a li ostavlja nacionalnim vlastima izbor forme i metoda. Odluka je obvezujuća u cijelosti za one kojima je upućena. Preporuke i mišljenja nemaju obvezujuću snagu.

Predmet 34/73, Variola ČINJENICE:  Republika Italija donijela je zakon kojime je uvela "iskrcajnu pristojbu" u iznosu od 30 Lira po metričkoj toni žitarica koje se iskrcavaju u talijanskim lukama. U postupku koji je poduzeće Fratelli Variola pokrenulo protiv talijanske carinske uprave tražeći oglašavanje takve pristojbe nezakonitom, tršćanski sudac pokrenuo je pred ES postupak temeljem čl. 234 Ugovora o EZ.

OPRAVDANJE ITALIJE smije li propise prepisati u nacionalno zakonodavstvo i onda primjenu opravdati pravnim temeljom u nacionalnom zakonodavstvu/?????

SUD JE ODLUČIO: 1) uredbe se ne smiju predočavati nacionalnim pravom radi se o tome da bi se time ukinula nadležnog europskog suda, jer ako je norma u nacionalnom zakonodavtsvu, on nije pozvan interpretirati ju ako ju ne interpretira samo on za sve države članice, postoji opasnost od nejednake primjene također bi se dovelo do zablude je li to europsko pravo ili ne  

STO ZNACI IZRAVNA PRIMJENA UREDBI Izravna primjena Uredbi znači da su njihovo stupanje na snagu i njihova primjena nezavisni od bilo kakvih mjera prihvaćanja u nacionalni pravni poredak. Zakonska odredba nacionalnog prava ne može stajati na putu izravnoj primjeni Uredaba Zajednice.

UCINCI UREDBI 1) Ne smiju se prenositi u nacionalno pravo, već se imaju prevesti i primjenjivati neposredno 2) Ako uredba to traži, države članice moraju donijeti provedbene propise kako bi omogućile primjenu uredbe (sličnost s nacionalnim uredbama za provedbu zakona) 3) Provedbeni propisi ne smiju mijenjati smisao Uredbe, rokove za njenu primjenu, ili na bilo koji način onemogućavati ili ograničavati njene učinke 4) Pri tome države članice moraju poštivati Čl. 10 UEZ 5) Imaju izravni učinak, horizontalni i vertikalni

LEONESIO 93/71 1. problem 2. problem 3. problem Uredba (do sad smo govorili o primarnim, sad prelazimo na sekundane izvore prava) predviđa da proizvođači mlijeka koji zakolju svoje krave muzare imaju pravo na subvenciju koja će biti osigurana iz državnog proračuna. Što predstavlja državni proračun? EZ izložena viškovima mlijeka na tržištu, odlučila uvesti mjere da se viškovi smanje o čemu treba odlučiti tal.parlament. Na koji način? Što je učinila gđa Leonesio? Gospođa Leonesio postupila je tako no talijansko Ministarstvo joj je odbilo dati novac rekavši da im za to nisu alocirana sredstva iz državnog proračuna

Pitanja 1. pitanje 2. pitanje imaju li uredbe izravan učinak, odnosno, stvaraju li individualna prava koja sudovi moraju štititi (pravo kojem nacionalni sud mora pružiti trenutačnu zaštitu i država ga ne može ograničiti), tj. 1. pitanje jesu li učinci uredbi u nacionalnom pravu država članica jednaki učincima Osnivačkih Ugovora? 2. pitanje

SUD JE ODLUCIO 1) svaka uredba ulazi u nacionalno pravo, no hoće li biti izravno primjenjena [uredba] ovisi o tome je li jasna, precizna, bezuvjetna 2) takvo ponašanje Italije ima diskriminatorni učinak 3) proračunske odredbe ne umanjuju izravni učinak izgovor Talijana je da novac nisu rasporedili Proračunske odredbe država članica ne mogu, stoga, štetiti izravnoj primjeni odredbi Zajednice i kao posljedici, ostvarenju individualnih prava kreiranih takvim odredbama  Leonesio treba tužiti državu na naknadu štete  

IZRAVNA PRIMJENA UREDBI ZNACI za njihovu inkorporaciju u nacionalna prava nije nužan akt transformacije nacionalnim propisom, a u većini slučajeva čak je i zabranjen.

KOMISIJA VS. ITALIJE (39/72) 1972. Komisija je tužila Italiju Europskom sudu u postupku iz članka 226 (tada 169) EZ, tražeći da Sud donese deklaratornu presudu kojom utvrđuje da je Italija povrijedila svoje obveze utemeljene na uredbama. Italija je 1972. donijela zakonodavstvo nužno za isplatu premija za klanje krava.  

MISLJENJE KOMISIJE Komisija je, međutim, smatrala da je povrijedila svoju obvezu temeljem uredbe s jedne strane zakašnjelim zakonodavstvom, a s druge neprikladnim načinom provedbe. Osim premije za klanje krava, uredbe u pitanju predviđale su i dodijelu premija za povlačenje mlijeka i mliječnih proizvoda s tržišta. Taj dio uredbi, Italija nije provela uopće, pokušavajući se opravdati nacionalnim interesima.

KOMISIJA IMA PRAVO NA TO Članak 226. (bivši članak 169.) Ako Komisija smatra da je neka država-članica propustila ispuniti neku obvezu na temelju ovog Ugovora, dužna je sastaviti obrazloženo mišljenje o toj stvari nakon što je omogućila dotičnoj državi da podnese svoje očitovanje. Ako država ne postupi u skladu s mišljenjem u roku koji odredi Komisija, ova potonja može taj predmet uputiti Sudu.

ZAKLJUCNO=PONOVIMO O UREDBAMA!!!!!!!!!!!! Izravna primjena uredbi znači da za njihovu inkorporaciju u nacionalna prava nije nužan akt transformacije nacionalnim propisom, a u većini slučajeva čak je i zabranjen. Sud je doktrinu da su nacionalne mjere neprimjerene prvo postavio 1973. u slučaju Komisija vs. Italije (39/72).

DA PONOVIMO! 1. Načelo nadređenosti 2. Primarno i sekundarno pravo 3. Učinak odredbi osnivačkih ugovora 4. Što su uredbe i kakav učinak imaju? Kako to znamo? 5. Koja je osnovna razlika između uredbi i direktiva? 6. Po čemu je sve značajan predmet Defrenne?

UČIMO NA PRIMJERU Gospođica Jurić zaposlena je u modnoj ageniciji Fashion HR. Njezine kolegice i ona primaju nizu plaću od svojih muških kolega manekena a rade isti posao u istom opsegu. RH je clanica EU. Tužile su vlasnicu agencije za diskriminaciju na temelju spola. Općinski sud u Zagrebu iako je diskriminacija zabranjena hrvatskim ZoRS i ZoR nije znao kako postupiti. Što je hrvatski sudac mogao učiniti? Na koje odredbe europskog prava se u konkretnom slučaju može pozvati?