ANTUNA MIHANOVIĆA ZAGREB OSNOVNA ŠKOLA ANTUNA MIHANOVIĆA ZAGREB INTERKULTURALNA ŠKOLSKA ZAJEDNICA I INTERKULTURALNE KOMPETENCIJE PODUČAVANJA ravnateljica Škole: mr.sc. Beatrica Šurbek Vukovar, 18. listopada 2013.

Interkulturalni odgoj i obrazovanje Interkulturalizam – koncepcija koja polazi od pluraliteta kultura i njihove jednakopravnosti, ali uvijek aktivna suodnosa Naglašena dimenzija dijaloga među kulturama daje interkulturalizmu potrebnu otvorenost i socijalnu dimenziju dodira ( Matijević, Pranjić, Previšić, 1994.) interkulturalnost predstavlja referentnu točku, metodu i perspektivu za akciju ( Rey, 1989). Najpotpunije izražava sve one dimenzije ( antropološke, psihološke, sociološke, pedagoške, etničke, religiozne, kulturne, etičke, verbalne i neverbalne) koje dolaze do izražaja u dodiru, susretu između dviju kulturno različitih osoba ili grupa na određenom prostoru i u određenom vremenu ( Piršl, 2001.).

Interkulturalni odgoj i obrazovanje Interkulturalizam znači znanje i razumijevanje različitih kultura i uspostavljanje pozitivnih odnosa, razmjene i uzajamnog obogaćivanja između različitih komponenti unutar kulture jedne zemlje i između različitih kultura u svijetu, stremi nadilaženju procesa asimilacije tako i pasivne koegzistencije mnoštva kultura kako bi se razvijalo samopoštovanje, poštovanje i razumijevanje kultura ( UNESCO, 1992.). Vukovar, 18. listopda 2013. 3

Interkulturalni odgoj i obrazovanje temeljne odrednice interkulturalnog odgoja i obrazovanja - bogatstvo različitosti u čijoj osnovi je jednakopravnost; škola koja priprema učenike za zajednički život u demokratskom društvu bez obzira na njihovu rasnu, vjersku, etničku, spolnu ili neku drugu različitost; Intekulturalna pedagogija zahtijeva i stanje duha koji razvija veću sposobnost tolerancije i dvoznačnosti,otvorenost prema drugim vrijednostima ( Sablić, 2009.) Vukovar, 18. listopada 2013. 4

Interkulturalni odgoj i obrazovanje Jedan od najvažnijih instrumenata jačanja sigurnosti i stabilnosti u Europi ( Piršl, Vican, 2004.) Interkulturalno obr. usmjereno na cijelu zajednicu i školski sustav što uključuje promjene kurikuluma, kulturne razlike postaju društvena vrijednost ( Spajić- Vrkaš, 2004.) Jednakost različitosti pojedinca i skupina, kulturna i jezična različitost kao izvor za učenje,odbacivanje etnocentrizma, ostvarivanje jednakih šansi, a protiv svih oblika diskriminacije ( Zidarić, 1994.) Zagreb, 15.veljače 2012. 5

INTERKULTURALNA ŠKOLSKA ZAJEDNICA Zasad teorijski konstrukt Interkulturalne kompetencije učitelja Interkulturalna osjetljivost Interkulturalni kurikulum Interkulturalno kompetentan učitelj prilagodit će nastavne metode i kurikulum svim učenicima koristeći kooperativno i suradničko učenje; prilagodit će nastavnu građu i vježbe, praćenje i vrednovanje postignuća učenika bit će s ciljem podizanja samopouzdanja i poštovanja prema svim učenicima ( Baatelan, 2001.). Vukovae, 18. listopada 2013. 6

INTERKULTURALNA ŠKOLSKA ZAJEDNICA kultura, odgoj i učenje u interkulturalnoj školskoj zajednici nastava u interkulturalnoj školskoj zajednici socijalni i emocionalni aspekti odgoja u interkulturalnoj školskoj zajednici roditelji u interkulturalnoj školskoj zajednici Vukovar, 18. listopada 2013.

INTERKULTURALNE KOMPETENCIJE U PODUČAVANJU Za interkulturalno obrazovanje esencijalno je pitanje ostvarivanje politike jednakih mogućnosti za sve. Cilj je interkulturalne pedagogije da se nauči živjeti i djelovati u različitostima. Ukoliko se u jednoj školi definiraju različitosti, onda se one moraju prihvatiti kao izvor za nastavni proces i učenje, a ne kao hendikep. Traganje za razlikama ne smije postati samo sebi svrhom, jer, kako kaže Louis Porcher ,“zatvaranjem drugoga u njegovu različitost, zatvaramo i sebe u svoju različitost“, što je suprotno autentičnom interkulturalnom obrazovanju, koje pretpostavlja dijalog i interakciju (Zidarić, 1994.,14). Vukovar, 18. listopada 2013.

INTERKULTURALNE KOMPETENCIJA PODUČAVANJA interkulturalno obrazovanje je načelo na kojem se temelje aktivnosti škola i obrazovne zajednice. Svrha je zahvatiti cijeli obrazovni sustav: nastavnike- mentore i nastavnike na svim razinama, od predškolskog odgoja do sveučilišta, uključujući stručnu izobrazbu i obrazovanje odraslih. Valja obuhvatiti i ostale obrazovne djelatnike : upravno osoblje i prateće službe, psihologe, socijalne radnike, zdrastveno osoblje. To zahtijeva početnu pripremu za sve nastavnike ( koju treba nastaviti unutar sustavnog i primjerenog stručnog usavršavanja) i daljnje obrazovanje.

INTERKULTURALNE KOMPETENCIJE PODUČAVANJA Osim inicijalnog, početnog obrazovanja učitelja, kroz cjeloživotno obrazovanje, učitelji trebaju stjecati svekolike kompetencije koje su važne za rad u kulturno pluralnom društvu i školi koja postaje interkulturalna školska zajednica. Učitelji, stručni suradnici i svi profesionalci u školi trebaju biti adekvatno osposobljeni kroz kurikulumski pristup u svom obrazovanju i profesionalnom usavršavanju za kulturne različitosti i socijalnu inkluziju. Učitelji preuzimaju ulogu i odgovornost za poticanje socijalne integracije djece različitog kulturnog porijekla, a istraživanja pokazuju da velik broj učitelja ima malo znanja o tome kako efektivno raditi s djecom iz različitih kulturnih sredina i različitog porijekla.

Gundara ističe važnost uključivanja interkulturalnih dimenzija u obrazovanje učitelja tijekom njihova studija te osnovu interkulturalne kompetencije učitelja sagledava u njegovoj sposobnosti i vještinama interpersonalne komunikacije. Također, ističe problem ne uključivanja „ stranaca“ u nastavnička zanimanja te smatra da bi njihovo uključivanje u nastavnički poziv poboljšalo multijezične vještine i osnažilo interkulturalne kompetencije učitelja ( Gundara, 2003.,15.). Razmatrajući pitanja nove uloge učitelja Baatelan ističe kako profesionalna kultura učitelja zahtijeva sposobnosti , ali i prilike za iskazivanje vlastitih stavova i kompetencija. Nije dovoljno tek, s vremena na vrijeme razmatrati pitanja netolerancije i deklarativno isticati jednakost svih učenika. Pitanja koja si učitelj mora postavljati u svom radu su (Baatelan, 2001.,242.) : 1. Kako se ponašanje učenika u razredu reflektira na moje vlastito ponašanje? 2. Koje su moje reakcije na učenikovo ponašanje? 3. Da li očekujem od učenika da preuzmu odgovornost? 4. U kojoj mjeri razvijam različite vještine i inteligencije? 5. Da li živim ono što poučavam? 6. Da li stvaram situacije za iskustveno učenje? 7. Da li stvaram situacije u kojima se nitko ne osjeća isključenim? 8. U kojoj mjeri prepoznajem učenička pozitivna nastojanja ? 9. U kojoj mjeri potičem samopouzdanje učenika? 10. Na koji način se nosim sa sukobom ?

Interkulturalna osjetljivost kao pretpostavka razvoja interkulturalnih kompetencija Interkulturalna osjetljivost je osobina koja se stječe kroz socijalizacijske procese tijekom života čovjeka. U odgoju i obrazovanju bitna je intencionalnost s ciljem razvoja interkulturalne osjetljivosti učenika i mladog čovjeka. Interkulturalna osjetljivost je sposobnost uočavanja i prepoznavanja postojanja različitih viđenja / pogleda na svijet koji nam omogućavaju prihvaćanje i priznavanje ne samo vlastitih kulturnih vrijednosti, već i vrijednosti kulturno drugačijih osoba .

Prema zaključku Odgoj i obrazovanje za interkulturalnu kompetenciju i osjetljivost trebali bi biti jedna od osnovnih profesionalnih umijeća učitelja te kao takvi biti polazište za cjeloživotno obrazovanje. Kvalitetno pedagoško- psihološko, didaktičko i stručno obrazovanje, ali i životno iskustvo koje učitelj ima, omogućit će bolju fleksibilnost, kreativnost, ali i prilagodbu složenim i zahtjevnim izazovima koje pred njega postavljaju globalizacijski procesi( Piršl, 2007.,287.). Interkulturalne kompetencije učitelja odnose se na stalni osobni i profesionalni razvoj, na razvoj socijalnih i komunikacijskih kompetencija, razvijanja interpersonalnih vještina , ali i stalnog propitivanja vlastitog odnosa i stava prema učenicima i njihovim roditeljima koji dolaze iz različitih kulturnih sredina.

EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE CILJ ISTRAŽIVANJA : ispitati povezanost stavova prema interkulturalizmu i europskim demokratskim vrijednostima sa socijalnom distancom ispitanika prema pripadnicima različitih nacionalnih i vjerskih skupina i u odnosu na njihova sociodemografska obilježja te utvrditi mogućnost koncipiranja modela interkulturalne školske zajednice. ZADAĆE ISTRAŽIVANJA INSTRUMENT ISTRAŽIVANJA UZORAK: 593; 196 učitelja i 397 učenika Vukovar, 18.. listopada 2013.

EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA: Postoje statistički značajne razlike među učenicima u iskazivanju socijalne distance prema različitim nacionalnim i vjerskim skupinama, a s obzirom na sociodemografska obilježja kao što su spol, mjesto škole i školski uspjeh učenika; Postoje statistički značajne razlike među učiteljima u iskazivanju socijalne distance prema različitim nacionalnim i vjerskim skupinama, a s obzirom na sociodemografska obilježja kao što su dob, mjesto stanovanja i radno mjesto učitelja; Postoje razlike između učenika i učitelja u socijalnoj distanci prema različitim nacionalnim i vjerskim skupinama; Vukovar, 18. listopada 2013. 15

EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA: Postoje statistički značajne razlike između učenika i učitelja u stavovima o europskim demokratskim vrijednostima; Postoje statistički značajne razlike između učenika i učitelja u stavovima o interkulturalizmu; Postoje statistički značajne razlike u stavovima o europskim demokratskim vrijednostima između učenika s obzirom na sociodemografska obilježja učenika ; Postoje statistički značajne razlike u stavovima o europskim demokratskim vrijednostima između učitelja s obzirom na sociodemografska obilježja učitelja Vukovar, 18.listopada 2013. 16

EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA: 8. Postoje statistički značajne razlike između učenika u stavovima o interkulturalizmu s obzirom na sociodemografska obilježja učenika ; Postoje statistički značajne razlike između učitelja u stavovima o interkulturalizmu s obzirom na sociodemografska obilježja učitelja ; Postoji povezanost stavova o europskim demokratskim vrijednostima sa stavovima o interkulturalizmu kao osnovi tolerancije i prihvaćanja različitosti u društvenoj zajednici i kod učenika i kod učitelja; Vukovar,18.listopada 2013. 17

ZAKLJUČCI Ispitanici iskazuju različite stupnjeve bliskosti prema različitim vjerskim i nacionalnim skupinama. Učitelji iskazuju veću socijalnu bliskost prema svim nacionalnim i vjerskim skupinama od učenika. Učenice iskazuju veću socijalnu bliskost prema nacionalnim i vjerskim skupinama od dječaka, a posebno prema Romima i Slovencima, muslimanima židovima. Na socijalnu distancu učenika utječe i njihov opći uspjeh, odlični i vrlo dobri učenici u većoj mjeri iskazuju toplije socijalne odnose. Razlike između učenika i učitelja postoje i u stupnju slaganja sa europskim demokratskim vrijednostima te kao i prema stavovima o interkulturalizmu, učitelji iskazuju veći stupanj slaganja. Vukovar, 18. listopada 2013. 18

ZAKLJUČCI Stavovi o demokratskim vrijednostima, i kod učenika, i kod učitelja, značajno su pozitivno povezani sa stavovima o interkulturalizmu kao osnovi tolerancije i prihvaćanja različitosti u društvenoj zajednici. Pozitivni stavovi učitelja su osnova za njihov odgojni rad na oblikovanju interkulturalnih odnosa u školi. Vukovar, 18. listopada 2013.

ZAKLJUČCI Iz istraživanja je vidljivo da učenici razmišljaju o društvenim procesima, odnosima tolerancije i prihvaćanja različitosti u društvu, ali na sustavu odgoja i obrazovanja je da učeniku pruži mogućnost djelovanja. Modelom interkulturalne školske zajednice demokratske vrijednosti sazdane u ciljevima odgoja i obrazovanja dobivaju svoj potpuni izraz. U interkulturalnoj školskoj zajednici, učitelj, učenik i roditelj dobivaju novu ulogu ravnopravnih članova zajednice s otvorenim mogućnostima za suradnju. Vukovar, 18. listopada 2013. 20

Literatura Batelaan, P., Gundare, I. (2000), Intercultural education, co-operative learning and the changing society. Intercultural Education, 11 Supplement, 31-34. Baatelan, P. (2001), Learning to respect. Intercultural Education, 12(3) : 237-245. Delors, J.(1998), Učenje blago u nama. Zagreb: Educa. Ermenc, K. ( 2004), Položaj pripadnika manjinskih etničkih zajednica u slovenskoj osnovnoj školi. Pedagogijska istraživanja 2 : 261-274. Gay, G. (1995), Building cultural bridges. Multicultural Education,The Dushkin Publishing Group/Brown & Benchmark Publishers , Guilford, 2/E: 34-39. Gundara, J. (2003), Intercultural Education : World on the brink?. London: Institute of Education, University of London. Hrvatić, N. (2007), Interkulturalna pedagogija : nove paradigme.U: Previšić, V.,Šoljan, N., Hrvatić, N.(ur.), Pedagogija prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Zagreb: Školska knjiga, str. 41- 58 Marsh, C.J. (1994), Kurikulum : temeljni pojmovi. Zagreb: Educa. Perotti, A. ( 1995), Pledoaje za interkulturalni odgoj i obrazovanje. Zagreb: Educa. Piršl, E. (2001), Komparativna analiza nastavnih programa i stavova učitelja u interkulturalizmu. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.( Doktorska disertacija) Previšić, V. ( 1996), Sociodemografske karakteristike srednjoškolaca i socijalna distanca prema nacionalnim i religijskim skupinama. Društvena istraživanja, 5(25-26): 859-874. Rey-von-Allmen, M. (2002), Une education interculturelle:defi et necessite pour nos societes pluriculturelles. Migracijske i etničke teme 18: 85-98. Roux, J. ( 2001), Social dynamics of the multicultural classroom. Intercultural Education 1(3): 273- 287. Sablić, M. ( 2009), Sukonstrukcija interkulturalnoga kurikuluma, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. (Doktorska disertacija) Zidarić, V. ( 1995), Europska dimenzija u obrazovanju- njezin nastanak, razvitak i aktualno stanje. Društvena istraživanja 2(21):161-181.