Philip Garner – Nottingham Trent University, GB Što misle učitelji i učenici o integraciji učenika s teškoćama u ponašanju Najbolje strategije u ophođenju s učenicima za koje se smatra da imaju emocionalne i probleme u ponašanju Philip Garner – Nottingham Trent University, GB Dubravka Kovačević, prof

Ovaj seminarski rad je prikaz članka Philipa Garnera s Nottinghamskog Trent sveučilišta u Velikoj Britaniji - Teachers and Pupils Voices on Inclusion: Preferred Strategies for Children who are Regarded as Having Emotional and Behavioural Difficulties (EBD) Rad je prezentiran na Međunarodnom kongresu na temu obrazovanja učenika s posebnim potrebama, Manchester, 2000.

Uvod ovaj rad istražuje mišljenja učitelja i učenika s poremećajima u ponašanju o strategijama koje u najvećoj mjeri pridonose smislenom obrazovnom iskustvu učenika s takvom vrstom teškoća. 20 učitelja iznijelo je svoje mišljenje o strategijama koje oni najradije koriste u slučaju pojedinih ponašanja u školama u kojima rade ti učitelji odabrani su učenici koji su registrirani kao učenici s posebnim potrebama i s njima je također obavljen razgovor

rad je podijeljen u četiri dijela: rezultati pokazuju visoki stupanj korelacije među strategijama koje su naveli učitelji i onih koje su naveli učenici razmimoilaženje je uočeno između stavova škole kao cjeline i stavova pojedinih učitelja rad je podijeljen u četiri dijela: pregled stanja u engleskim školama (1998. – 1990.) informacije koje ukazuju na to da učitelji rabe kombinaciju tri okvirne strategije upravljanja ponašanjem predstavljeni su različiti pristupi učitelja kratka rasprava o tome kako ovi podaci utjeću na razvijanje stavova i strategija koje podržavaju integraciju učenika čije ponašanje je problematično

Situacija u Engleskoj u trenutku provođenja istraživanja neuspjeh redovitog obrazovanja u uspješnom ophođenju s učenicima s poteškoćama može se pripisati cijelom nizu čimbenika. Istraživanja (Lowenstein, 1975., Turkington, 1986., Armstrong & Galloway, 1994.) ) pokazala su da: učitelji vjeruju da se slučajevi teških agresija događaju uvijek u nekim drugim školama, a ne u njihovim vlada mišljenje da su učenici koji ometaju izmišljotina medija koju su iskoristili sindikati u borbi za bolji status i plaće učitelja su u razdoblju do 1989. (Elton Report) učitelji postali sve netrpeljiviji prema učenicima s teškoćama u ponašanju čije ponašanje su smatrali neprihvatljivim

Takva situacija može se objasniti: pojačanim provjeravanjima i čestim kritikama rada učitelja od strane političara i javnosti učitelji su se počeli osjećati ugroženima, a neki, zbog vlastitog osjećaja nesigurnosti, nisu mogli suosjećati s učenicima s teškoćama u ponašanju prema priznanju tadašnje vlade podučavanje je postalo drugorazredna profesija

Zakon o obrazovanju iz 1988. godine i posljedice za učenike s teškoćama u ponašanju tri elementa tog zakona imala su izravan utjecaj na neuspjeh redovitih škola u odnosu prema učenicima s teškoćama u ponašanju: preokupacija vlade uspostavljanjem nacionalnog kurikuluma i pretjerivanje u učestalosti ocjenjivanja koje je uslijedilo decentralizacija financijskih sredstava uvođenje “slobode upisa” u škole

to je dovelo do pojave otvorene konkurencije među školama škole su se borile za učenike i financijska sredstva koja su oni donosili u školu u takvom okruženju mnoge su škole odbijale upisati učenike sa specijalnim potrebama, jer su se bojale da će to utjecati na njihov ugled

Kako učitelji rade s učenicima s teškoćama dvije grupe po deset učitelja, nasumce izabranih u osnovnim, srednjim i specijalnim školama, sudjelovale su u diskusijama četiri okrugla stola razgovori su trajali po 45 minuta i u njima su učitelji govorili o svojim uvjerenjima, radu i pogledima na buduća događanja u obrazovanju učenika s posebnim potrebama iako su razgovori bili otvorenog tipa, fokus je uglavnom bio na problemima integracije učenika s posebnim potrebama u redovite škole

Strategije upravljanja ponašanjem stručna literatura o učenicima s posebnim potrebama razlikuje tri osnovne grupe strategija u upravljanju ponašanjem utemeljene na tri pristupa: biheviorističkom psihodinamičkom ili psihoterapeutskom ekosistemskom

Bihevioristički pristup temelji se na ranim teorijama učenja svako ponašanje je naučeno naglasak je na ponašanjima koja se mogu mjeriti prije same intervencije, važnu ulogu ima formalna procjena situacije mnoge biheviourističke strategije su prihvaćene u svakodnevnoj praksi (izolacija, ugovori, ciljana kažnjavanja)

Procjena biheviorističkog pristupa mnogi učitelji su prihvatili biheviorističke strategije jer sama literatura i svakodnevni razgovori sugeriraju da one dovode do trenutnih promjena najveći prigovor tom pristupu je to što naglašava da je učitelj uvijek u pravu neki učitelji su vrlo podozrivi prema njima, jer osjećaju da one kroz pokušaj promjene ponašanja djece (ili odraslih) krše njihova ljudska prava

Psihoterapeutski pristup temelji se na uvjerenju da su uzroci problematičnih ponašanja u nesvjesnim ili podsvjesnim mislima djece iskustva iz najranijeg djetinjstva imaju utjecaj na njihove reakcije na okolinu potječe od Freuda unutarnji svijet emocija djece s posebnim potrebama nije se znatno promijenio od najranijeg djetinjstva što je rezultiralo nemogućnošću prilagodbe na vanjski svijet

Procjena psihoterapeutskog pristupa pod tim nazivom razvio se cijeli niz vrlo različitih i često kontroverznih pristupa psihoterapeutske strategije zbog svoje kompleksnosti zahtijevaju dodatno dugotrajno obrazovanje i zbog toga ih učitelji nerado koriste u školama učitelji, s pravom, smatraju da je dječja duša “tajni vrt” u koji samo visoko obrazovani stućnjaci mogu ući

Ekosistemski pristup oni koji podržavaju ovaj pristup problematičnom ponašanju vjeruju da djeca pripadaju nizu podsustava njihova ponašanja (prihvatljiva i neprihvatljiva) rezultat su interakcija u i među tim sustavima Bronfenbrenner (1979.) je vrlo uspješno primijenio ekosistemski pristup u proučavanju ljudskog ponašanja Zaključio je da uspješan odnos između učitelja i učenika u bilo kojem okruženju povoljno utječe na cijeli sustav

Procjena ekosistemskog pristupa ovaj pristup je postao posebno popularan u rješavanju problema vezanih za emocionalne i poteškoće u ponašanju veže se i uz pojam učinkovitosti škole jedna od najvažnijih strategija u osiguravanju učinkovitosti je orijentacija na cijelu školu ekosistemski pristup problemima u ponašanju je upravo to – orijentacija na cijelo učenikovo okruženje

jedna od prednosti ekosistemskog pristupa je to što tjera učitelje da gledaju šire i sagledaju ponašanje učenika u odnosu na cijelu školu njegova primjena pruža mogućnost stvaranja uvjeta za nastanak “škole koja misli” “Želimo li promijeniti ponašanje, moramo uzeti u obzir promjene u svim aspektima, a ne samo zaključiti da dijete ima problem.” rekla je jedna od ispitanih učiteljica

najslabija točka ovog pristupa je zasigurno stalna potreba za profesionalnom suradnjom učitelja, što zahtijeva više vremena, u čemu su se složili svi ispitani učitelji

Integrativne strategije za učenike s teškoćama - mišljenja učitelja prezentiran je niz generalizacija dobivenih iz preliminarnih interpretacija transkripata razgovora cilj je bio utvrditi mišljenje ove grupe učitelja o učinkovitosti integrativnog obrazovanja za učenike s poremećajima u ponašanju

analiza transkripata ukazala je na protuslovlje između osobnih očekivanja i uvjerenja i onih koje pripadaju široj školskoj zajednici većina ispitanih učitelja vjeruje u potrebu integracije učenika u redovite škole i da je to praktično i poželjno rješenja za te učenike oni također izražavaju sumnju u uspješnost općeg pomaka u smjeru pozitivnijeg razmišljanja o tom problemu kod svojih kolega 14 od 20 komentara ispitanih učitelja izražavaju bojazan da bi većina njihovih kolega odbilo uvođenje potpune integracije učenika s poremećajima u ponašanju u njihove škole

Očito je da je osobno uvjerenje učitelja o održivosti i poželjnosti integracije učenika s teškoćama u ponašanju presudni čimbenik 20 učitelja koji su sudjelovali u ovoj studiji vjeruju u integraciju; njih 11 u mogućnost potpune integracije tijekom sljedećih pet godina, 5 u mogućnost uvođenja integracije nešto kasnije, a ostatak smatra da je integracija toliko ovisna o stavovima učitelja, roditelja i društva da će doći do daljnje segregacije

Mišljenje učenika u školama u kojima rade izabrani učitelji održani su razgovori s njihovim učenicima odabrani su učenici registrirani kao učenici s posebnim potrebama zbog emocionalnih i teškoća u ponašanju kao i u slučaju učitelja i podaci dobiveni iz razgovora s učenicima su u vrijeme objavljivanja ove studije bili u inicijalnoj fazi obrade, tako da se radi samo o kratkom pregledu inicijalnih opservacija ipak postoje naznake da ispitani učenici smatraju da su strategije koje koriste njihovi učitelji korisne za njihovu integraciju u redovitu školu

međutim, čini se , da je od uspješnih strategija, u pružanju pomoći učenicima s teškoćama u ponašanju puno važniji odnos tj. poistovjećivanje s učiteljem učenici smatraju učitelje s kojima imaju dobar odnos nekom vrstom posrednika između integracije i neintegrativnog sustava rezultati ispitivanja pokazuju da bi učenici koji su sudjelovali u ovoj studiji rado nastavili školovanje u redovitoj školi, ali ne pod cijenu potpunog pristajanja na niz protokola i pravila koja ih otuđuju

Zaključak Inicijalna analiza transkripata i daljnje razmatranje komentara učitelja ukazuje na to da su najbolje strategije u odnosu prema učenicima s poteškoćama u ponašanju one temeljene na: naglašavanju i razvijanju osobnih odnosa uključivanju određenog broja predanih učitelja u rad s takvim učenicima dopuštanju korištenja kombinacije strategija u sklopu cijelo-školskog pristupa, osiguravanju podrške svim djelatnicima, osiguravanju klime koja omogućava sigurno izlaganje rizicima, potrebi cijelo-životnog profesionalnog razvoja puno uključivanje učenika s teškoćama u ponašanju u sve postupke u školi

sve navedeno su potencijalno problematični aspekti prakse mnogi učitelji u redovitoj školi netolerantni su na ponašanje učenika s teškoćama (mišljenje koje dijeli i veći dio društva) mnogi od njih, a i drugi, smatraju da “krivnju” za određene vrste ponašanja treba tražiti u obitelji ili u samom učeniku, pa zbog toga nisu skloni poduzeti nešto osim toga, oni su skloniji kažnjavanju učenika debata o integraciji učenika s teškoćama u ponašanju sigurno će se nastaviti