Osnove menadžmenta Katedra za socijalnu politiku Kolegij: Menadžment u socijalnom sektoru Izv.profdr.sc Zdenko Babić zbabic@pravo.hr

Različita stajališta o menadžmentu Menadžment je umjetnost odnosno urođena sposobnost Menadžment je znanost - organizirana struktura znanja, metoda i tehnika koje se mogu stjecati Menadžment je vještina koja se stječe praksom Menadžment je profesija Menadžment kao funkcija

Definicije menadžmenta: Menadžment je rad s ljudima i pomoću ljudi u svrhu zadovoljenja organizacijskih ciljeva Menadžment je proces koordiniranja ljudskih, materijalnih, financijskih i informacijskih resursa kako bi se postigli organizacijski ciljevi Menadžment je proces planiranja, organiziranja, vođenja, ljudskih potencijala i kontroliranja u smislu postignuća organizacijskih ciljeva Menadžment se bavi svladavanjem složenosti

Svojstva menadžerskog posla rad s ljudima odgovornost za izvršavanje zadataka i izvršavanje ciljeva organizacije stvaranje prioriteta usklađivanje konfliktnih ciljeva dinamičnost i neizvjesnost neočekivani problemi nosioci autoriteta donose teške odluke istovremeno moraju razmišljati i analitički i konceptualno političari i diplomate medijatori predstavljaju organizaciju prema vani loš menadžer poguban je za cijelu organizaciju

Menadžment kao proces Menadžerski proces se sastoji od faza: Planiranja - postavljanje ciljeva i izrada planova za ostvarenje ciljeva Organiziranja -klasificirati i grupirati aktivnosti, dodijeliti ih nositeljima, odrediti rokove izvršenja Vođenje -uljp, popunjavanje radnih mjesta, trening i izobrazba; kod ove funkcije najvažnija je sposobnost utjecaja na ljude kako bi doprinijeli organizaciji i njenim ciljevima Kontrola –izrada standarda (za usporedbu s planom), mjerenje odstupanja i mjere za otklanjanje odstupanja.

M E N A D Ž E R osoba čije primarne zadaće proizlaze iz procesa menadžmenta planira i donosi odluke, organizira rad i poslovanje, angažira i vodi ljude te kontrolira ljudske, financijske, fizičke i informacijske resurse Termini koji podrazumijevaju menadžerske aktivnosti: Supervisor, Leader, Executive, Organiser, Administrator, Director, Controller, Boss, Governor i slično

EFEKTIVAN MENADŽER MENEDŽER KAO AKTIVAN VOĐA (vođa radi prave stvari; vizija, strast prema poslu kojim se bavi) POZITIVNA RADNA OKOLINA (uvjeti koji potiču zaposlene na uspjeh, uklanja uzroke neuspjeha) MOGUĆNOST OSTVARIVANJA VISOKIH PERFORMANSI (temeljito poznavanje posla, opskrbljenost potrebnim resursima) POTICAJ ZA OSTVARIVANJE VISOKIH PERFORMANSI (odgovarajući poticaji, identificiranje motivacijskih faktora i oblikovanje prikladnih načina stimulacije; faktori motivacije: zanimljivost posla, stil vođenja, odnosi sa suradnicima, politika poduzeća, plaća i drugi.)

Menadžerski stilovi Demokratski tip-decentralizirano upravljanje-jako je značajna razina srednjeg menadžmenta Autokratski tip-centralizirano rukovođenje-marginaliziran utjecaj srednjeg menadžmenta.

TIPOVI MENADŽMENTA Top Management – vrhovni menadžement S aspekta hijerarhijskih razina Top Management – vrhovni menadžement Middle Management – menedžment srednje razine Lower ili First line Management – menedžeri prve razine S aspekta djelokruga odgovornosti funkcijski, projektni i generalni

KONCEPTUALNE VJEŠTINE VJEŠTINE RADA S LJUDIMA TEHNIČKE VJEŠTINE MENADŽERSKE VJEŠTINE MENADŽERSKI POSAO JEST KOMPLEKSAN I MULTIDIMENZIONALAN Potrebne određene vještine = skup specifičnih sposobnosti koje rezultiraju iz znanja, informacija, prakse i dara KONCEPTUALNE VJEŠTINE VJEŠTINE RADA S LJUDIMA TEHNIČKE VJEŠTINE VJEŠTINE OBLIKOVANJA

KONCEPTUALNE VJEŠTINE – sposobnost spoznaje poduzeća kao cjeline, prepoznavanje važnih elemenata u situaciji i razumijevanje odnosa među tim elementima; sposobnost misliti strateški, širok prostorni i vremenski horizont VJEŠTINE RADA S LJUDIMA – sposobnost rada drugima i uz pomoć drugih, sposobnost motiviranja, pomaže, koordinira, vodi komunicira i rješava konflikte;

TEHNIČKE VJEŠTINE – ogleda se u poznavanju i vladanju znanjima koja se odnose na performanse specifičnih zadaća u poduzeću (zadaća prodaje, zadaća proizvodnje); uključuje specijalizirana znanja, analitičku sposobnost i kompetentnu uporabu alata i tehnika za rješavanje problema u spec. područjima rada menadžmenta,važne za najniže razine VJEŠTINE OBLIKOVANJA – sposobnost da oblikuju rješenja poslovnih problema; moraju znati generirati i artikulirati rješenje problema, vodeći računa da bude primjenjivo

Znanja i vještine potrebne menadžerima Razine menadžmenta: Top Srednji Najniži Konceptualne vještine Socijalne vještine Tehničke vještine

Vertikalne razine menadžmenta Strategijska razina Vrhovni (top) menadžment Srednji (middle) menadžment Koordinativna razina Najniža razina (low-level) menadžment Operativna razina

Teorije menadžemnta Ima ih puno, najvažnija podjela: Strukturalne teorije – klasični pristup-nagalsak na produktivnosti ( administrativna teorija, teorija birokratskog menadžmenta, i teorija znanstvenog menadžmenta—nagalsaka na metodama planiranja, organiziranja i kontroliranja. Biheviorističke teorije – teorija međuljudskih odnosa, teorija participativnog menadžmenta, teorija interpersonalne kompetentnosti- znanost o ponašanju ljudi u organizacijama – naglašavanje ULJPa Moderne teorije menadžmenta ( sustavna, kontigencijska i kvantitativna teorija menadžmenta)- na organizaciju se gleda kao na sustav u kojem su dijelovi međusobno povezani. Nova teorija menadžmenta –teorija izvrsnosti (McKinsey&Company) orijentiranost na klijente i zaposlene, zajedničke vrijednosti, jaka org.kultura, ljudi najvažniji, -rade ono u čemu su najbolje.

Teorije menadžemnta Bit svih ovih teorija je grupiranje određenih znanstvenih spoznaja i promišljanja o menadžmentu u određene škole Različiti teoretičari menadžmenta (raznih škola) se slažu u jednom a to je da ne postoji univerzalno najbolja teorija menadžmenta primjenjiva na svaku organizaciju nego da se iz svake od teorija mogu uzeti određena znanja ili cjelokupan teorestki pristup neke škole može biti najprikladniji za rukovođenje nekom organizacijom

Okolina menadžmenta i organizacija Ukupnost faktora i sila koje direktno ili indirektno utječu na odluke i akcije organizacije i menadžmenta

Okoline menadžmenta: I. Vanjska (eksterna) okolina menadžmenta (poduzeća) – Opća ili socijalna okolina: Ekonomska okolina: makroekonomija, globalizacija. Tehnološka okolina: utjecaj tehnologije, tehnološke promjene. Politička i pravna okolina: država, politički odnosi, propisi, međunarodno pravo i norme. Etička okolina: moralne dužnosti obveze. Društvena okolina: društveni stavovi, vjerovanja i vrijednosti.

Okoline menadžmenta: II. Poslovna okolina menadžmenta Okolina zadatka ili mikro-okolina: konkurenti, kupci, dobavljači, regulatori, sindikati, vlasnici, partneri. (Zainteresirane strane, engl. Stakeholders) III. Unutarnja (interna) okolina menadžmenta (okolina poduzeća) Organizacijska struktura – sveukupnost veza i odnosa između i unutar resursa poduzeća. Organizacijski resursi: fizički, ljudski, informacijski i financijski. Organizacijska kultura – ukupnost stavova, vjerovanja, vrijednosti, pogleda i normi zaposlenika.

financijsko stanje organizacije Unutarnja (interna) okolina menadžmenta (okolina poduzeća financijsko stanje organizacije broj, sposobnost i znanja ljudskih potencijala potrebna za upravljanje projektima postojeća oprema, tehnologija i sl. posvećenost i usmjerenost uprave i ulagača organizacijska kultura postojeći program, misija, strategijski ciljevi te pravila i procedure koje određuju kako upravljati organizacijom

Interesno-utjecajne grupe iz okoline Nacionalne i lokalne vlade Obrazovne institucije Zaposleni Konkurenti Dobavljači Političke stranke Poduzeće Zakonodavne institucije Sindikati Potrošači Dioničari Javne interesne grupe Financijske institucije