1. WORKSHOP: SUSTAINABLE ACCESS TO DIGITAL CULTURAL AND SCIENTIFIC HERITAGE: ETHICAL AND LEGAL ISSUES SRCE, ZAGREB 26TH AND 27TH JAN. 2017
Some legal aspects of e-environment in science: repositories, e-book lending
Dragutin Nemec, Library of the Faculty of Law of the University of Zagreb

2. DEFINITIONS Copyright; author institutional repository e-book lending
Croatia
Law on Science and Higher Education
Public(ly accessible) Internet database
Copyright law, Law on Libraries
Solicitation through public libraries
Copyright; author
institutional repository
e-book
lending
book - or service?
licensing
Repositories
EU Initiatives: Horizon 2020, Digital agenda, Open science
Lending
EU Directive 2006/115/EEZ on lending rights
communication of the works to the public / publishing; in Croatia - permission
making available for use, for a limited period of time and not for economic advantage
Pravnik ali iz perspektive knjižničara, repozitoriji samo teoretski tu spadaju :)
Pokušat ću komentirati pravni okvir nekih situacija ne ulazeći u nepravne teorije i definicije, pojednostaviti pravo a da ga ne iskrivim, pogotovo nazive EU direkt. :)
Autorsko pravo skraćeno, u subjektivnom smislu – najveća privatnopravna, neposredna vlast autora nad svim vrstama korištenja djela, a 2. su stvar neka korištenja djela uz dozvolu, ili uz zakonom propisane iznimke od te dozvole
Autor-osoba koja je djelo (i riječ!) stvorila, sva prava, točnije mogućnosti korištenja su izvorno njegova -može dozvoliti ili mu zakon može ograničiti, nema 3.
Neprenosiva(!) su prava jer su mješavina moralnih i materijalnih Ugovorom se samo može dopustiti neko korištenje djela, iznimno od isključivog prava autora na sve načine iskorištavanja ALI i nositelj nekih ili svih materijalnih autorskih prava (izdavač)
Glede definicije repozitorija, jedino što nas, u nedostatku nadnacionalnog jasno normiranog prava zanima je naš Zakon o zn. dj. i vis. obr:: „Završne radove studija sveučilišta i fakulteti dužni su trajno objaviti na javnoj internetskoj bazi sveučilišne knjižnice u sastavu sveučilišta te kopirati u javnu internetsku bazu završnih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice. …itd Tako ostvareno? Dalje.
E knjiga – definicija Kod e-knjige, koja je ispala iz naslova, izlazimo iz okvira propisa, ona nije kao takva striktno definirana, osim općenito u EU propisima, digital use of works, digital content, digital service! iz knjige se de facto pretvara u uslugu, ograničenu često i pravno i tehnički i vremenom i dr-ograničenjima, iako potencijal
Teorija omeđena publikacija tj. Knjiga u elektroničkom obliku (dost. Na mreži) koja se može čitati samo uz pomoć kakvoga vanjskog elektroničkog uređaja. Tehnički način ograničavanja na period posudbe je deaktivacija nakon proteka vremena, ali i sprječavanje stvaranja daljnjih kopija djela.
 (Javna) posudba – definicija : Zakon o knjižnicama slabo, Članak 6.Knjižnična djelatnost obuhvaća osobito:
- osiguravanje korištenja i posudbe knjižnične građe, „posudba“ i u pravilnicima
Hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima definira unutar PRAVA NA NAKNADU ZA JAVNU POSUDBU prvo traži da je posredovanjem javnih knjižnica , a onda posudbu dodatno definira kao u EU Direktivi: davanje na korištenje u ograničenom razdoblju bez imovinske ili komercijalne koristi
Dakle, pravo javne posudbe na neki način je i „pravo na naknadu”. To je pravo autora (koji ne mora biti nositelj DRUGIH KORIŠTENJA) na novčanu naknadu za javnu posudbu djela. Preduvjet za posudbu, države se odlučuju , kriteri ispunjenje kulturnih ciljeva  EU
"Repozitoriji" - unutar Strategije Europske komisije Europa 2020 , 1/7 inicijativa: Digitalna Agenda za Europu s Istraživanje i inovacija – pa Open science inicijativa o otvorenom pristupu znanstvenim informacijama. Zaprav, prepušta na autonomno uređivanje nacionalnim zakonodavstvima država članica. Naravno, uz temeljno usklađivanje i od strane Europska unije, poput Direktive 2004/48/EZ o primjeni autorskih prava koja izravno ne zadire u pitanja ograničavanja autorskih prava u korist otvorenog pristupa informacijama.
EU Direktiva 2006/115/EEZ o pravu posudbe ( i iznajmljivanja)
stavljanje na vremensko raspolaganje posredovanjem javno dostupnih organizacija (šire!) bez izravne imovinske/komerc. koristi
Ali, za sve licencirane knjige de facto vrijede druga pravila (zakon vrijedi samo dok ga u stranu ne makne sloboda ugovaranja) – dobivene putem licence postoji embargo, ograničena posudba, ograničeni broj posudbi, ograničen broj stranica koje se mogu kopirati vremenski privremeni pristup, izbjegavanje davanja trajnog pristupa i vlasništva, privatnost korisnika, svođenje na videoteku posudba vs najam lending vs rental , OK nije, jer” for direct or indirect economic or commercial advantage; when it is made through establishments which are accessible to the public;
„Javno(st)“ – definicija, a važno i za pitanja repozitorija (kome je i kako dostupan, a što je javna knjižnica)
Naš ZAPSP, u razradi pojma “naknada za javnu posudbu” koristi u više navrata termin "Posuđivanje posredovanjem javne knjižnice", kao i izravnu definicija “davanje na korištenje u ograničenom razdoblju bez ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi”, dakle jednu malo nezgrapnu definiciju i jednu prepisanu iz Direktive. Nasuprot ZAPSP-u, čl. 6 Zakona o knjižnicama posebno ističe samo – “ posudba knjižnične građe”, kao jedinu definiciju posudbe.
Ono što je u našem ZAPSP nezgrapno jest “javna knjižnica“, nije tu prepisao direktivu, jer prema Zakonu o knjižnicama ne postoji definirana vrsta knjižnica koja bi se nazivala "javnom", postoje jedino "nacionalna, narodna, školska, sveučilišna, visokoškolska, općeznanstvena te specijalna".
Tako da bi se "javnost" neke knjižnice, ako i zanemarimo suštinsku diskrepanciju dva propisa u definiranju knjižnica, onda u ovom pitanju određivala posredno, ZAPSP-om i definicijom javnosti iz njega. Dakle time što knjižnica ima bilo koje korisnike koji nisu u rodbinskim vezama, dakle svaka koja posuđuje javnosti (kako javnost definira Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, bolje i šire je definirano u Direktivi – organizacija dostupna javnosti). Tako i ona koja ima samo korisnike koji su zaposlenici u nekoj pravnoj osobi, sve knjižnice - osim obiteljskih.
No, uzmimo da je posudba definitino kanonizirana i ZAPSP i ZoK-om (k tome kao knjižnična djelatnost, dakle od javnog interesa) i posuđivanje kao “pravo” knjižnica postoji 2

3. TWO DIFFERENT SITUATIONS, COMMON CHALLENGES
MORE ABOUT THE LEGAL FRAMEWORK
TWO DIFFERENT SITUATIONS, COMMON CHALLENGES
„Public“ - what kind of public?
"Publish" - repositories are still voluntary
Consequences?
Communication/making available to the public – art. 21.
"Further distribution" art. 33.
„through establishments accessible to the public”
„through the databases accessible to the public”
Contractual freedom
Whose property?
Written(!) permit
Author vs. Institution
Freedom or obligation or duty – or statute?
License vs. Law on lending
Stavio sam "izazov", jer nije u modi reći „problem” 
Zašto autorskopravni, a ne samo „pravni“ okvir? Jer su obje teme, repozitoriji eknjige u RH sa ZoK i ZZDVO pravno regulirane i vraćena na ZAP
I repozitoriji i javna posudba su materijalnopravni aspekti– priopćavanje a. djela pristupa javnosti stavljanjem na raspolaganje javnosti- Suštinski i posudba ali ona je ipak zapravo više i zakonski, daljnja distribucija....
DODATNO: a) ZZDVO je kod repozitorija to i konačno riješio riječi OBJAVITI dakle po čl. 3 ZAP to je učiniti pristupačnim javnosti UZ PRISTANAK, PA TU DVOJBI ZAPRAVO NEMA, ALI POSLJEDICE?? A posudba i "daljnja distribucija" iz čl. 33.
Javnost se upotrebljava u različitim značenjima, ono što nas zanima:
ŠTO je javnost? važno i za pitanja repozitorija (kome je i kako dostupan, a što je javna knjižnica)
ZAP u čl. 3 st. 3., jasno definira javnost kao "veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama", što osobe na instituciji ili na sveučilištu, nažalost nisu. ZAP u čl. 3, st. 1. objavljivanjem isključivo smatra činjenje djela pristupačnim javnosti „uz pristanak nositelja prava". KAKO GOD – PISANI PRISTANAK.... ISTO I RADNI ODNOS
Naš ZAPSP, u razradi pojma “naknada za javnu posudbu” koristi u više navrata termin "Posuđivanje posredovanjem javne knjižnice", kao i izravnu definicija “davanje na korištenje u ograničenom razdoblju bez ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi”, dakle jednu malo nezgrapnu definiciju i jednu prepisanu iz Direktive. Nasuprot ZAPSP-u, čl. 6 Zakona o knjižnicama posebno ističe samo – “ posudba knjižnične građe”, kao jedinu definiciju posudbe.
Ono što je u našem ZAPSP nezgrapno jest “javna knjižnica“, nije tu prepisao direktivu, a prema Zakonu o knjižnicama ne postoji definirana vrsta knjižnica koja bi se nazivala "javnom", postoje jedino "nacionalna, narodna, školska, sveučilišna, visokoškolska, općeznanstvena te specijalna".
Tako da bi se "javnost" neke knjižnice, tako posredno, ZAPSP-om i definicijom javnosti iz njega. Dakle time što knjižnica ima bilo koje korisnike koji nisu u rodbinskim vezama, dakle svaka koja posuđuje javnosti (kako javnost definira Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, bolje i šire je definirano u Direktivi – organizacija dostupna javnosti). Tako i ona koja ima samo korisnike koji su zaposlenici u nekoj pravnoj osobi, sve knjižnice - osim obiteljskih.
 - “posuđivanje” iz ZAPSP, iako ZoK koristi u čl. 6 riječ POSUDBA. Uskladiti!
Glede suprostavljenih prava i dužnosti autora i institucija u vezi djela ….Prema Glede slobode ugovaranja koja je dozvoljena u oba slučaja ugrožava namjeru propisa
Po izmjenama ZZDVO) iz akademska institucija, "dužna je" trajno objaviti(objava je samo uz pristanak) završne radove studija, kao i doktorske disertacije u javnoj internetskoj bazi završnih radova i doktorata NSK, u dijelu s nadnaslovom „uvjeti za završetak studija“ što bi isprva sugeriralo kako se obveza propisuje kao uvjet studentima kao autorima, umjesto njihovim matičnim institucijama. No, suprotno, u samom tekstu radi se o (opisanoj kao "dužnost") obavezi fakulteta i sveučilišta da učine dostupnostima javnosti radove. Ta činidba zbog drugih zakonskih i pravnih okolnosti, nije automatski izvršiva od strane akademskih institucija, jer ZZDO nije derogirao ZAP, ovisi o prethodnom dobrovoljnom (i po drugim propisima obveznom), pisanom pristanku autora-studenta na takvo korištenje njegovoga rada. Kod repozitorija – dozvola za priopćavanje djela javnosti, kod posudbe – zakon načelno dozvoljava posudbu – stavljanjem na raspolaganje + daljnja distribucija
Sloboda autora na potpunu vlast vs preuzeta obveza kod studiranja (kod repozitorija) – obvezni odnos – ugovorni , što je isto i kod e knjiga
– dužnost (prava, neprava) institucija. Ne miješati s dužnošću autora studenta, jer nje ZA SADA, u ovim promjenama, nema, postoji samo teoretska mogućnost da se ugovori obveza
Licence umjesto vlasništva
Umjesto čvrstog i trajnog vlasništva primjerka tiskane knjige, na koji se onda primjenjuje sloboda knjižnicama zakonski dana putem javnog posuđivanja, imamo svašta drugo, licencu koja daje tek ograničeni pristup, uslugu. Prepreke javnoj posudbi ne rade toliko propisi, nego sloboda ugovaranja s elektroničkim nakladnicima. Problemi su, kada je posudba i omogućena - uglavnom putem strogo kontroliranih licenci o dozvoli pristupa, rijetko trajnom vlasništvu e-knjige, a ne knjižničnog zakonskog prava na javnu posudbu – kako god se eknjiga za posudbu nabavila, uglavnom pristupom – tu su embargo, ograničena posudba, ograničeni broj posudbi, vremenski privremeni pristup, izbjegavanje davanja trajnog pristupa i vlasništva, privatnost korisnika, svođenje na videoteku – opet pitanje posudba vs najam lending vs rental
Dakle, načelno bi se moglo gledati kao na posudbu običnih, kada ne bi bilo dvojbeno spadaju li pod sadašnji okvir, a posebno zbog licencnih ugovora kod e-knjiga. Načelno, izvornu e-knjigu koju je bez posebno ugovorenih stavki (licenciranih) knjižnica nabavila, mogla bi posuđivati pojedinačno, na način da poslije isteka roka korisnik nema više pristup (DRM)....Ništa vas danas, pa niti zakon ako to sam izričito ne propiše, ne može zaštititi od licencnih ugovora ili neke njihove odredbe učiniti ništavim. Sloboda ugovaranja, nije u svim državama ipak isto.
Tiskanu knjigu iz fonda koja se u knjižnici digitalizirala (to knjižnica može, sve u jednom primjerku, za arhivske svrhe) ne bi se moglo uvoditi u posudbu, ali tiskanu knjigu sam korisnik (i uz pomoć knjižničara) može digitalizirati, pa i cijelu, ako dvije godine nije u prodaji.
Što je drukčije kod e-knjiga? Stavljanje na raspolaganje – priopćavanje javnosti, lagana daljnja distribucija
S knjižnične i korisničke strane jednostavnija i u propisima manje dubiozna je posudba tiskane, ne samo jer je knjiga u vlasništvu i jeftino je i bez dodatnog ugovornog i tehničkog ograničavanja (samo dio knjige kod pretplata npr.), već i korisnik može za osobne potrebe digitalizirati (doduše striktno zakonski ne cijelu knjigu ako je u slobodnoj prodaji), ocr, ne nestaje mu kao što to DRM radi, pa je pitanje čak i ima li e-knjiga prednost. Još ako je knjiga kao na pfz cijelo vrijeme u knjižnici i razni korisnici je dnevno mogu kopirati. Zna se vlasništvo, inventarizira se kao trajna imovina, ne prestaje posudba s brojem posudbi, vremenom….
Zašto se e knjige tretiraju drugačije od tiskanih?
Tiskane knjige se kupuju i knjižnica je vlasnik fizičke kopije. Nositelji prava radije licenciraju pristup digitalnim izvorima, nego prodaju trajno digitalne kopije.
 Ali, za sve licencirane knjige de facto vrijede druga pravila - zakon vrijedi samo dok ga u stranu ne makne sloboda ugovaranja. Samo zakon koji ima prisilnu normu - izričitu naredbu da mora biti tako bez obzira na ugovaranje može i jednu i drugu konačno razriješiti, a to u oba slučaja nema. Niti dužnost studenta kod repozitorija, niti isključenje ugovornih mogućnosti nositelja prava kod posudbe. 3

4. „ACADEMIC” REPOSITORIES : LEGAL FRAMEWORK IN CROATIA
Statutes of Universities, University and Faculties Regulations on conditions of studying
Rule book of Digital and academic archives and repositories system
Law on Copyright and Related Rights (Off. Gazette 167/2003, 79/2007, 80/2011, 141/2013, 127/2014)
DABAR, ZIR, NSK framework
Adjustement to EU initiatives/Commision recomendations/coordination programmess, like European research area, Horizon 2020 (Open science-open access), Digital agenda for Europe etc.
Znanstveni, akademski, teško mi je reći, jer zakon koristi sasvim druge izraze, internetska baza i sveučilište, fakultet i visoko učilište , dok EU Komisija koristi i „repositories” i „education and research”
Nažalost, malo je na planu repozitorija, a i vrlo upitno na planu što slobodnije posudbe i dostupnosti e-knjiga napravljeno kroz sve te EU inicijative, čak i kad su pretakane u stvarne propise, u EU i RH –slobodne su baštinske arhiv. ustanove
Radi se o različitim programima za stvaranje Europskog istraživačkog prostora, poput Obzora 2020, temeljnog instrumenta za implementaciju ideje Inovacijske Unije, izraslog na dokumentima Europske Komisije poput Okvirog programa za istraživanje i inovacije i dr-posebno usmjeren i na pitanja otvorenog pristupa. U isto vrijeme, unutar Strategije Europske komisije Europa 2020 , jedna od sedam temeljnih inicijativa je Digitalna Agenda za Europu- dio je Istraživanje i inovacija, čiji je dio Open science inicijativa o otvorenom pristupu znanstvenim informacijama.
Instruktivni karakter, ali može potaknuti svako pojedino zakonodavstvo da pribjegne vlastitim rješenjima. No, uz osnovnu regulaciju pravnog okvira međunarodnim konvencijama, prepušta na autonomno uređivanje nacionalnim zakonodavstvima država članica. I uz Direktivu 2004/48/EZ o primjeni autorskih prava , koja svojim sadržajem, kao i drugo dosadašnje europsko zakonodavstvo, izravno ne zadire u pitanja ograničavanja autorskih prava u korist otvorenog pristupa informacijama.
Statut Sveučilišta kaže da se Općim aktom Sveučilišta i sastavnice uređuje i način objavljivanja završnih i diplomskih radova, no sam Pravilnik Sveučilišta o studiranju, koji se nije mijenjao, to prepušta općim aktima sastavnica.
Glede repozitorija dopune zakona i Sveučilište institucijama-fakultetima sastavnicama ostavljaju na dispoziciju da svoju zakonom propisanu dužnost izvrše kroz interni dogovor s autorima završnih i diplomskih radova.
The Law on Amendments to the Law on Science and Higher Education Act from 2013 (Off. gazzette 94/2013) 4

5. „Conditions for completion of the study” (not)
LAW OF SCIENCE AND HIGH EDUCATION
Duty or voluntariness, Lex imperfecta?
„Conditions for completion of the study” (not)
Article 83.
"....(11) universities and colleges are obliged to continuously publish final works in Internet bases of university libraries and copy them to the public online database of the final work of the National and University Library.
„... (12) institutions of high education are obliged to permanently publish PhD theses on the public Internet base of doctoral dissertations of National and university library ... "
".....(11) Završne radove studija sveučilišta i fakulteti dužni su trajno objaviti na javnoj internetskoj bazi sveučilišne knjižnice u sastavu sveučilišta te kopirati u javnu internetsku bazu završnih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice. … (12) Doktorske disertacije visoko učilište dužno je trajno objaviti na javnoj internetskoj bazi doktorskih disertacija Nacionalne i sveučilišne knjižnice…“
Pitanje za stručnije….radi razliku za visoka učilišta i doktorate jer….? Što je sa zn. institutima na kojima se doktorira? Jer samo sveučilišta, fakultete i visoka učilišta?
Pod dobrovoljnost ovdje mislim i na instituciju i na autora. I kad je sve riješeno i dozvola autora postoji, institucija može što želi, jer je ionako dužnost neprava i bez sankcija a zakon de facto imperfektan.
Prema Z. ozmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (ZZDVO) iz akademska institucija, citiramo, "dužna je" trajno objaviti (objava- učinjeno pristupačnim javnosti uz pristanak!) završne radove studija, kao i doktorske disertacije u javnoj internetskoj bazi završnih radova i doktorata Nsk. Za fakultete i sveučilišne knjižnice u tom promijenjenom čl ZZDVO tu obvezu propisuje u dijelu zakona s nadnaslovom „uvjeti za završetak studija“ što bi isprva sugeriralo kako se obveza propisuje kao uvjet studentima kao autorima, umjesto njihovim matičnim institucijama. No, suprotno, u samom tekstu radi se o (opisanoj kao "dužnost") obavezi fakulteta i sveučilišta da učine dostupnostima javnosti i javno objave radovi, činidba zvršiva od strane institucija, stoga što ovisi o prethodnom dobrovoljnom (i po drugim propisima obveznom), pisanom pristanku autora-studenta na takvo korištenje njegovoga rada.
U praksi (!) studenti to NE DOBIJU TO KAO UVJET NITI SE RAD OBJAVI U PUNOM TEKSTU, VEĆ dobiju obavijest da predaju digitalni rad koji će biti u DAbar., ali da je „FAKULTET dužan pohranjivati podatke”  o diplomskim i završnim radovima u digitalnom obliku i to za sada jedino i radi  Nije točno rečeno, kad pogledamo zakon, ali samo takvo postupanje nije niti nezakonito!
Iako Sveučilište kao i zakon, prepuštaju institucijama uređivanje imperfektne zakonske obveze, Pravilnik možda i zbog toga nije ulazio u dublja ili konačna rješenja. Tako ne propisuje niti obvezu dostavljanja radova nekoj fakultetskoj službi, niti formu - digitalni oblik rada. Jedino što najjednostavnije, na tragu zakonske obveze, u čl. 41, st. 11) propisuje kako će Fakultet "završne i diplomske radove objaviti te kopirati na javnoj internetskoj bazi Nacionalne i sveučilišne knjižnice sukladno posebnim propisima." Zadnje tri riječi, kao i riječ „objaviti“ koja implicira dozvolu autora, predstavljaju donekle i posredno prebacivanje odluke Fakulteta na norme autorskog prava. Također, možda bi točnije, umjesto zakonom doduše propisane “internetske baze NSK“, bilo reći “ u repozitorij Pravnog fakulteta”, stoga što je sama institucija vlasnik repozitorija, koji se može uspostaviti u Srcu i tek kopirati u bazu ZIR pri NSK. Uglavnom, niti je tim Pravilnikom riješeno davanje pristanka autora, niti je isto propisano jasnim uvjetom studiranja. Doduše, postoje naznake da bi se to i bez daljnjeg zadiranja u Pravilnik moglo riješiti obrascem-izjavom studenta, pa će se bolje znati koje i čije će radove, te pod kakvim uvjetima, Fakultet objaviti, ili moći objaviti. 5

6. REPOSITORIES – MISCONSCEPTIONS ON RIGHTS AND DUTIES
AUTHORS
INSTITUTIONS OF HIGH EDUCATION
No exceptions, limitations or provisions to full protection of their rights in the Copyright laws, or other laws
Communication, moreover – publishing, of the work to the public
their permit, agreement or contract is still needed
Adressees with DUTY, but many don’t fullfil it -without legal consequences
Lawmaker’s intention?
Copyright Law vs. Science and High education Law, or just organisational legal provision?
DABAR, ZIR, NSK suggestions
Ako i većina već sada, nakon više godina debate, sigurno zna većinu detalja TKO i ŠTO o čemu bih nešto rekao ( ne dvojim!), možemo li se zaista složiti da je namjera zakonodavca bila da institucije u DABAR, ZIR NE stavljaju puni tekst radova? Jer to jest POSLJEDICA. Ako mislite da je to OK, nema potrebe za daljnjom debatom. Svatko radi što želi i kako se dogovori sa studentima, to i jest kod nekih sada REALNOST. No, je li tako, i što je sa famoznom riječi „DUŽNOST”? Čemu?
Studentu, psd, ali i drugima na ustanovi visokog obrazovanja – autorima intelektualne tvorevine u izvršavanju studentskih i akademskih obveza pripadaju sva prava, s obzirom na to da u ZAP) ni u drugim propisima ne postoje posebne odredbe ili iznimke koje bi ih uređivale ili ograničavale Tako i davanje dopuštenja oko svakog specifičnog načina iskorištavanja autorskog djela. U ovom slučaju radi se zapravo o postavljanju digitalne inačice djela (tehnički neutralnim pravnim rječnikom rečeno: reprodukcije) u repozitorij institucije prema ZAP u članku 18.- pravo priopćavanja autorskog djela javnosti, točnije stavljanje na raspolaganje javnosti u čl. 30, još točnije - objava – učlinjeno pristupačnim j. uz pristanak
NIJE moguće bez propisa- pravnog okvira, jednostranim očitovanjem volje fakulteta ili sveučilišta, bez pristanka autora odrediti korištenje, jer imaš dužnost. Zzdvo JE NAMETNUO DUŽNOST instituciji, ALI NIJE JOJ DAO OVLAŠTENJE – IZNIMKU OD AUTORSKOG PRAVA, DA OBVEZNO, SLAGAO SE S TIME STUDENT ILI NE, OBJAVI TAJ RAD. Tako je student i dalje zaštićen sa ZAP i stvar je dogovaranja s fakultetom, internih pravila, hoće li se to objaviti ili ne. Da se dakle, zakonodavac odlučio istinski mijenjati paradigmu obveza i prava, adresat za nametanje te „dužnosti“ tada ne bi bile institucije, jer one ne mogu ispunjavati dužnost kršeći tuđa legitimna prava, već bi to trebali biti sami autori. DUŽNOST PRIOPĆAVANJA.
Pa bi iznimkama iz ZAP-a u poglavlju 6. „sadržajna ograničenja autorskog prava“, putem specijalnog zakona (ZZDVO) pridružio nova ograničenja i obvezu autora.
ZZDVO i ZAP iste razine (zakoni), tada bi ZZDVO, po "lex specialis derogat lex generalis", derogirao isključivost autorovih prava , ALI OČITO NIJE NI BILA NAMJERA
U svom Pravilniku o sustavu DABAR, u Srcu su pribjegli "solomonskom" rješenju, kako je institucija kao vlasnik repozitorija odgovorna i za uređenje autorskopravnih pitanja. S druge strane, NSK kao partnerska institucija odgovorna za podsustav ZIR, nešto je konkretnija. Iako interni akti nisu javno objavljeni, sa dijela internetske stranice ZIR-a za studente vidljivo je da podrazumijevaju kako odmah kod pohrane rada studenti daju dopuštenje za "javnu objavu" rada u repozitoriju visokog učilišta i u ZIR-u. Taj se stav NSK ponavlja i u službenom dopisu visokoškolskim ustanovama, u kojem jasno naznačuje potrebu da se dostavi i pismeno dopuštenje autora, te čak i predlaže rješenja da student već kod upisa potpisuje izjavu.
Pravilnik sustava Dabar - Digitalni akademski arhivi i repozitoriji. "Članak 12. Vlasnik repozitorija isključivo je nadležan i odgovoran za postupanje sukladno propisima koji štite prava intelektualnog vlasništva autora, korisnika i trećih osoba." "...Zbog zaštite prava autora, uz završni je rad potrebno dostaviti i dopuštenje za javnu objavu rada s potpisom autora završnog rada. Takoder, predlaže se visokim školama/veleučilištima da student prilikom upisa potpiše izjavu kojom daje suglasnost za pohranu i javnu objavu svog završnog rada u javno dostupni institucijski ili nacionalni repozitorij..." Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Obavijest o dostavi... 6

7. SITUATION IN PRACTICE FEW SOLUTIONS FEW EXAMPLES
Cannot be enforced by institution without permission of a kind
copyright contract with an author or a statement/permission for publication in the repository /establishing the right of exploatation
at the beginning or during the study
Scope – thesis or all works created during studies at the institution; scope of exploatation
Statements - permissions without condition
Rule book obligation to give a digital copy for repository purposes as a condition
Full text published
Full text not published
Rule book obligation to give a digital copy, without further specifications on purpose
U nedostatku čvrstih zakonskih normi, praksa je šarena ali se sve više institucija (i autora) odlučuje na objavljivanje punih radova. Tako da možemo reći da je ZZDVO barem potaknuo na ta rješenja unutar samih institucija. Sve te obveze, ako nisu postojale ranije za vrijeme upisa i nisu studenti bili upoznati, zapravo su dvojbeno prešutno pristali. Najsigurnije – pisana izjava, tj. Pristanak - dozvola.
Zapravo bi moglo slično biti i za sve druge radove, pa i one znanstveno-nastavnog osoblja, nastale na instituciji tijekom radnog odnosa
Svakako da je rješenje neka vrsta autorskopravnog ugovora ili izjave autora na početku ili tijekom studija, o dopuštenju objavljivanja cjelovitog rada / samo osnovnih podataka);
imenovanje autorskog djela na koje se pravni posao odnosi (npr. završni rad), ili općenita naznaka da je za sva djela nastala za vrijeme studiranja na ustanovi
osoba (fizička ili pravna) u čiju se korist osniva pravo iskorištavanja,
način korištenja autorskog djela (u ovom slučaju, stavljanje/kopiranje u repozitorij ili priopćavanje djela putem institucijskog repozitorija
Može biti i svojevrsna pismena suglasnost/izjava o prihvaćanju pravilnika ili drugog internog akta institucije koji uređuje uvjete studiranja ili RAD na ustanovi (za zaposlenike ugovor o radu), na početku studija ili prije predaje rada.
Vrlo uvjetno rečeno, s obzirom da se i to čini zapravo dobrovoljno (student može i ne mora prihvatiti studirati na ustanovi), možemo govoriti i o "prisilnom" ili dobrovoljnom davanju dopuštenja autora. Kod prvog bi internim propisom kao uvjet da se potencijalni student uopće može upisati, ili upisati diplomski ispit. Time bi ustanova u potpunosti mogla izvršiti dužnost koju joj, iako bez sankcije, nameće zakon. Kod drugog slučaja bi student imao pravo izbora, želi li ili ne želi svoj rad predati radi objavljivanja (kad postoji dozvola, možemo govoriti i o objavljivanju, a ne priopćavanju) u javni repozitorij.
Slovenija – da ne duljim o kompliciranoj nacionalnoj strukturi tamo, uglavnom riješeno pravilnicima, kao uvjet za završetak studija.
Kod nas, čak i kad ima donekle riješen sustav na instituciji, ako nema riješena jasna pisana suglasnost, uglavnom nema niti punog teksta u repozitoriju. I kad je sve jasno, institucija može što želi, jer joj je dužnost neprava, a zakon imperfektan, ne propisuje niti sankcije.
Medicinski – odavno sustav izjava putem kojih studenti daju pisanu suglasnost o uvrštavanju radova u njihov postojeći repozitorij, nije uvjet za diplomiranje da se rad objavi
Pravni – ima obveza predavanja kao uvjet iz pravilnika, no kako smo rekli, ne objavljuje se puni tekst, FF u Osijeku samo maglovita obveza predavanja rada
Uglavnom, šareno. 7

8. CONTRACTUAL - LICENSE MODALITIES
LEGAL PROVISIONS OF EBOOK LENDING
Croatia: „Right for compensation ” instead of clean lending right
Licensing wins over traditional lending ; „voluntariness”
CONTRACTUAL - LICENSE MODALITIES
Subscription
Perpetual access
Leasing/rent of access
Pay per view
Patron/user driven acquistition
Open access
Various limitations; access – or lending?
„Pravo na naknadu za javnu posudbu“
Gledano na ZAP, posudba je regulirana sporedno, putem "prava na naknadu za javnu posudbu" u čl. 33., prvo kao jedan od oblika daljnje distribucije i onda davanje na korištenje u ograničenom razdoblju, bez ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi (inače se radi o iznajmljivanju, najmu, rentalu).
MKP između javnih knjižnica je izuzeta daljnjim odredbama od plaćanja naknade.
presuda Suda EU izjednačava knjige u pogledu posudbe, zapravo kao i prešutno naš zakon. Bilo je dvojbi primjenjuje li se pravo posudbe i na e-knjige.
To pravo iz zakona, SADA smo nakon presuda suda EU sigurni da se primjenjuje na e-knjige, za razliku od SAD, barem omogućava da, ako nema licence ili ne zabranjuje posudbu, knjižnica u EU može posuđivati
No to je samo načelno, BEZ OBZIRA KAKO JE PRAVO UREDILO POSUDBU I BEZ PRISILNIH ODREDBI, u stvarnosti su svugdje neke vrste licenci.
I tu je„dobrovoljnost” ugovaranja otprilike ista kao kod institucija koje npr. Kao uvjet za početak studiranja nametnu obvezu objavljivanja u repozitoriju. Dakle, uzmi ili ostavi, pregovora uglavnom nema, niti to knjižničari uostalom mogu. 
PRAVNI MODALITETI POSUDBE E-KNJIGE 
Pretplata (subscription)
Kupnja trajnog pristupa (perpetual access)
Iznajmljivanje pristupa (leasing/rent)
Pay per view
Nabava na zahtjev korisnika (patron/user driven acquistition)
Otvoreni pristup (open access)
Različita ograničenja pristupa, čitanje ali kopiranje samo dijelova knjige, količine downloadanih stranica (1/3, 1/4) , printanja, Pitanje nije samo da li nestaje knjiga nakon nekog vremena, nego suštinsko: je li to tek neka vrsta pristupa - ili išta slično posudbi tiskane
Nekoliko osnovnih modela, koji imaju i brojne inačice, često nema niti riječi posudba – nego pristup.
Pretplata je uglavnom godišnja, a glavni nedostatak je što se po njezinom
isteku gubi pristup. Premda knjižničari daju prednost kupnji, odnosno
stalnom pristupu, model pretplate je primjereniji kod građe čiji sadržaj brzo
zastarijeva, a osim toga je i jeftinija opcija.
Kod inačice kupovine "stalnog" pristupa,može se ugovoriti određeni broj pristupa ili posudbi po godini, te se plaća godišnja ili jednokratna naknada za održavanje.20
Ovisno o različitim ograničenjima izdavača, korisnici elektroničku knjigu
mogu otisnuti na pisaču ili preuzeti na vlastito računalo.
Pay per view model omogućuje kratkotrajni pristup pojedinačnom poglavlju/naslovu (obično na 24 sata) koji se mogu otisnuti na pisaču ili čak
preuzeti na računalo.
Nabava temeljena na zahtjevu korisnika (Patron/user driven acquistition
˗ PDA), omogućuje knjižnicama da od ponuđenih naslova kupe stalni pristup
samo za one koji se stvarno koriste i tako izbjegnu nabavu beznačajnih
elektroničkih knjiga. Taj je način nabave knjižnicama sve zanimljiviji jer je
stalno povećanje cijena i smanjenje sredstava koja su im na raspolaganju.
Tehnički, korištenje elektroničkih knjiga od strane korisnika – pristup ili posudba
Posuditi ju mogu pomoću posebne platforme za posudbu ili na elektroničkom čitaču
Pristupati joj mogu: pomoću platforme izdavača, mrežnih stranica, repozitorija ustanova 8

9. „SAME AS PRINTED BOOK….“
Već smo mogli primjetiti da nešto ne štima u gornjoj izjavi i naravno, nije samo format u pitanju, šuma novih, pravnih i tehničkih pojmova…. U
Licence su ugovori, knjižnice dobiju prava – ovlaštenja, obično ograničavaju knjižnice zabranom da arhiviraju, čuvaju sadržaj, često i da prilagođavaju osobama s posebnim potrebama, privatnost korisnika je upitna, zabranjuje se ČAK I donacija njihovih e-knjiga da bi se steklo vlasništvo.
Posudba e-knjiga radi se često i uz DRM digital rights management, software koji se ugrađuje u knjigu koja je kupljena ili kojoj se daje pristup, najčešće (osim ograničavanja skidanja ili printanja teksta itd) da bi knjiga nestala s računala ili čitača korisnika nakon isteka vremena posudbe. DRM sustavi su proizvod straha od zlouporabe u digitalnom okruženju, štite I nakladnikov proizvod , nadzor u pristupu, kopiranja, učitavanje, trajanja, tiskanja ili čak višekratan pristup digitaliziranom sadržaju. ALA ističe da problem i ograničavanja za knjižnice nisu DRM sustavi, nego poslovni modeli kojima se digitalni sadržaj nudi ePub je format; PDA- dlanovnik, personal digital assistant
ŠARENILO uvjeta i licenci, ima ih i sjajnih, čak i superiornijih klasičnom poslovanju, no sve ovisi o izdavaču, vrsti sadržaja knjige, o instituciji koja nabavlja, načinu plaćanja, desecima novih termina s kojima se susreću knjižnice – vlasništvo(koga, čega, u klasičnom smislu je vlasništvo primjerka knjige i iscrpljivanje prava distribucije?), licenca, pravo pristupa, subscription, purchase, one time-fee, perpetual access, Text Mining (Prijedlog EU direktive automatizirana tehnika za analiziranje podataka u digitalnoj formi radi generiranja informacija poput uzoraka, trendova i korelacija, ILI pak: pronalaženje i izvlačenje informacija putem identificiranja uzoraka unutar prirodnog jezika putem kategorizacije, statistike, pridruživanja jezika indeksnim terminima – to se često radi zbog „naprednog“ pretraživanja) ili tehnički termini poput EPUB (slično PDF) EPUB je otvoreni format za eknjige optimiziran da se gleda na svim napravama i čitačima iPad/iPhone, Kindle Fire, Galaxy tablets, the EBSCO eBooks app, as well as the Bluefire app for iOS and Android devices.
Uvjete koje nude akademski izdavači za akademske ustanove nažalost ne nude i drugi izdavači za naslove primjerene narodnim knjižnicama.
Wiley doduše ne spominje posudbu, ali postoji trajni pristup ovlaštenih korisnika s institucije knjigama koje se kupe, jednokratno ili fleksibilnom jednogodišnjom naknadom 9

10. E-BOOK LENDING LEGAL FRAMEWORK
Wipo copyright treaty 1996.
"Exhaustion of the distribution" by purchasing books and the first sale doctrine created the legal conditions for public lending
Law on Copyright and Related Rights (Off. Gazette 167/2003, 79/2007, 80/2011, 141/2013, 127/2014)
Lending right is indirectly regulated, as the right to remuneration for public lending
Solicitation through public libraries
making available for use, for a limited time and not for economic advantage
Databases excluded!
Kod WIPO ugovora, važno je jedino što on prava distribucije smatra iscrpljenima kupnjom, što je omogućavalo (i prije tog ugovora) javnu posudbu, kao vrstu distribucije, ali EU je to 2006 okrenula Radi se zapravo o doktrini prve prodaje (tzv. ‘First Sale’), koja je knjižnicama dopuštala da korisnicima posuđuju na zakonit način pribavljenu građu.
Gledano na ZAP, posudba je, rekosmo, regulirana sporedno, putem "prava na naknadu za javnu posudbu" u čl. 33., prvo kao jedan od oblika daljnje distribucije i onda davanje na korištenje u ograničenom razdoblju, bez ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi (tada se radi o iznajmljivanju, najmu).
MKP između javnih knjižnica je izuzeta daljnjim odredbama od plaćanja naknade. 
Definirano u dva dijela
Članak 33.
(1) Autor ima pravo na primjerenu naknadu, ako se izvornik ili primjerci njegova djela u pogledu kojih je dopuštena daljnja distribucija, posuđuju posredovanjem javnih knjižnica.
(2) Posuđivanje, po ovom Zakonu, označava davanje na korištenje u ograničenom razdoblju, bez ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.
(5) Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka, autori baza podataka imaju isključivo pravo javne posudbe izvornika ili primjeraka svojih baza podataka.
ZNAČI, TIME SE DODATNO KANONIZIRA AUTONOMIJA VLASNIKA BAZA (IZDAVAČA) KAKO ĆE I ŠTO DOZVOLITI (TJ. OGRANIČITI FAMOZNI (ŠTO) OTVORENI(JI) PRISTUP, A ŠTO JE STANJE ČESTO U ZNANSTVENIM KNJIŽNICAMA, DA SU EKNJIGE DIO BAZA (NE NEŠTO NABAVLJENO ZASEBNO KAO JEDINSTVENA CJELINA – KNJIGA) I ISCRPLJENJE KUPNJOM ITD. NIJE RELEVANTNO. 
Za posudbu je potrebna licenca-ugovor (pogotovo za baze) ili Zakon koji ti dozvoljava, da posjedovanje e-kopije posudiš, tj. ograničiš vremenski - te ako država osigura naknadu autorima
Kod baza u vezi iznimaka ne vrijede ugovorne odredbe koje određuju drukčije) OSIM za posudbu, koja je izričito izuzeta(!) Članak 97. (1) Ovlašteni korisnik baze podataka ili njezina primjerka može izvršiti bilo koji akt korištenja..(3) Svaka ugovorna odredba protivna stavku 1. i 2. ovoga članka ništava je. 
Nažalost, zbog čl. 33 (5), posudba knjiga (ili članaka) koji su u bazi podataka se može obavljati samo kako to odredi autor baze podataka. Ako kojim (ludim) slučajem nije odredio, onda da, može se neznatni dio koristiti pa i posuđivati u znanstvene i obrazovne svrhe, kao i kad se kupi e-knjiga bez ugovornih ograničenja korištenja i posudbe.
PRAVA I OBVEZE OVLAŠTENIH KORISNIKA Članak 151.(1) Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ne može biti spriječen u korištenju neznatnih dijelova njezina sadržaja za bilo kakvu namjenu. Kad je ovlašteni korisnik ovlašten samo u pogledu dijela baze podataka, ovaj se stavak primjenjuje samo na taj dio.
(2) Ovlašteni korisnik baze podataka stavljene na raspolaganje javnosti ne smije obavljati radnje koje su u suprotnosti s uobičajenim korištenjem te baze ili koje u nerazumnoj mjeri nanose štetu zakonitim interesima njezina proizvođača.
(3) Ovlašteni korisnik baze podataka stavljene na raspolaganje javnosti ne smije nanijeti štetu nositelju autorskog....(4) Ugovorne odredbe, koje su u suprotnosti sa stavkom 1., 2. i 3. ovoga članka, ništave su. 
I čl. 82: Nije dopušteno reproduciranje cijele knjige osim ako su primjerci te knjige rasprodani najmanje dvije godine,,,,,,ako ovim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno. 10

11. EU LAWS Directive 2006/115 / EC on rental and lending right…
Directive 96/9 / EC on the legal protection of databases
Council Directive 92/100 / EEC on rental right and lending right…
Directive 2006/115 / EC on rental and lending right…
rights are not exhausted by selling, BUT
Public borrowing still possible without permission of the rights holder, if ammuneration is prescribed
Directive 2001/29 / EC on the harmonization of copyright in the information society
affirms lending framework exhaustion of the distribution right, not for online service
Directive 2001/84 / EC on the resale right for the benefit of the author
Directive 2004/48 / EC "Copyright Directive"
Directive 2006/123 / EC on services in the internal market
Reason for change – compensation for authors
Hinders (e)lending when there is no law, or licenses
It does not specifically mention e-books
NEĆU TOČNO NAVODITI KOBASICE OD NAZIVA, PA JE POJEDNOSTAVNJENO
NAJVAŽNIJI PROPISI EU
Imamo o posudbi iz 2006, pa nećemo o onoj iz 1992, ionako je tumači Direktiva iz 2001Direktiva 2001/29/EZ o usklađivanju autorskog prava u informacijskom društvu 
afirmira dotadašnji okvir posudbe
neiscrpljivanje prava distribucije, posebno online usluga
Ova Direktiva ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da odstupe od isključivog prava javne posudbe u skladu s člankom 5. Direktive 92/100/EEZ. Stoga bi bilo potrebno promicati posebne ugovore ili posebne licencije koji bi, bez stvaranja neravnoteže, koristili takvim ustanovama i njihovoj
svrsi.
(b) rental right, lending right and certain rights related to copyright in the field of intellectual property.’
Ali, U čl. 5a, autorima za njihova djela daje isključivo pravo reprodukcije , kao i u čl. 6. Article 3 ‘Pravo priopćavanja javnosti djela“ i da zabrane svako ne-mrežno priopćavanje , kao i u čl. 4 „Prava distribucije“, prodajom ili na drugi način (gdje bi spadala i posudba) . Čl. 5 Direktive 2001/29, „Iznimke i ograničenja“ u par. 1(b) and 2(c) kaže kako je zakonita uporaba ona bez značajnog ekonomskog značenja - i prema specifičnim aktima nekomercijalne reprodukcije od strane javnih knjižnica, obrazovnih institucija i muzeja 
Afirmira činjenicu da se posudba iz 1992 NE odnosi na e-knjige, pogotovo naglašava usluge, ništa novo o posudbi
Prvom prodajom izvornika djela ili njegovih primjeraka u Zajednici od strane nositelja prava ili uz njegov pristanak iscrpljuje se pravo nadzora preprodaje tog predmeta .....Prava autora na iznajmljivanje i posudbu utvrđena su Direktivom 92/100/EEZ. Pravo distribucije predviđeno ovom Direktivom ne dovodi u pitanje odredbe o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe sadržane u poglavlju I. te Direktive.
(29) Pitanje iscrpljenja prava ne postavlja se u slučaju usluga, a posebno on-line usluga Stoga, isto se primjenjuje na iznajmljivanje i posudbu izvornika i primjeraka djela ili drugih predmeta zaštite koji su po svojoj prirodi usluge. Za razliku od CD-ROM-a i CD-I-a, gdje je intelektualno vlasništvo ugrađeno u materijalni medij odnosno predmet,svaka je on-line usluga u stvari radnja koja bi trebala biti podložna davanju odobrenja(!!) ako je tako predviđeno autorskim pravom ili srodnim pravom. 
Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva  
prava se NE iscrpljuju prodajom(!), ALI
javna posudba bez dozvole nositelja prava, ako se propiše naknada 
Nova direktiva nažalost vraća stvar, odluku i odobrenje nazad nositeljima prava (prema njoj, NE iscrpljuju se njihova prava i pravo posudbe se konstituira kao novo pravo izvan distribucije), te to obrazlaže novim tržišnim uvjetima, misleći i na obline. ALI država može i drukčije odlučiti, ako propiše da mora biti naknada. Prava moraju postojati i dalje da bi moglo biti nadoknađeno, cijela svrha Direktive.
Tako da je javna posudba i dalje moguća, a cijela Direktiva zapravo se vrti oko naknada i prisili države da se plaćaju ili će se knjižnice zatvoriti.
Članak 6. Odstupanje od isključivog prava javne posudbe 1. Države članice mogu odstupiti od isključivog prava javne posudbe predviđenog člankom 1., pod uvjetom da barem autori ostvaruju naknadu za takvu posudbu. 
3. Države članice mogu izuzeti određene kategorije ustanova od plaćanja naknade iz stavaka 1. i 2. 11

12. EU SUGGESTIONS, OPINIONS, SOLUTIONS
Proposal for a Directive on copyright in the digital single market 2016.
Introduces idea of canceling of contractual provisions contrary to the exceptions in favor of some people
Unfortunately for the minor things, not for lending, but paves the way for the limitation of the license arbitrariness
Reply of Library Associations
Case C 174/15
Extension of lending rights to e-books
Opinion of Advocate General of the EU in 2016 in that case
Legal framework of e-books lending is the same as for print
Libraries problem recognised
The court's decision clearly established lending of e- books
Statute and/or license?
Prijedlog Direktive o autorskom pravu na digitalnom zajedničkom tržištu 2016.
Slučaj C 174/15 o e-posudbi između Nizozemskog Društva javnih knjižnica i Fundacije za pravo javne posudbe
Ostale inicijative i agende EU
EU Komisija usvojila prijedlog (vidjet ćemo hoće li proći) dopune EU propisa koja se tiču nekih povoljnijih promjena u autorskom pravu. Konkretno, u poljima rudarenja teksta od strane znanstveno-istraživačkih ustanova (ovdje nalazimo važnu promjenu, kao kod baza podataka, da se tim iznimkama suprotne odredbe licencnih ugovora ne primjenjuju, tj. ništave su, što indicira kako bi u budućnosti i neke druge knjižnicama još zanimljivije iznimke), primjenjivosti licenci i ugovora koje knjižnice i muzeji (kulturno baštinske ustanove) sklapaju s kolektivnim udrugama i na one koje nisu formalno članice udruge (dakle, tu se presumira da ih udruga zastupa), znanstveno istraživanje, ilustracija djela za podučavanje, prekogranično obrazovanje, digitalizaciju kulturne baštine u knjižnicama i muzejima (koje definira kao kulturno baštinske ustanove) , olakšane usluge na zahtjev preko granica,  novinarstvo, da izdavači moraju steći pravo na dio naknade autorima itd...
 Kod baza, posebne odredbe stare Direktive i zakona su da proizvođač baze podataka nije ovlašten spriječiti osobu koja je ovlaštena koristiti ....niti zabraniti reproduciranje baze podataka za korištenje namijenjeno nastavi ili znanstvenom istraživanju, ili za sudske i upravne postupke. Ugovorne odredbe kojima bi on ograničavao ovlaštenog korisnika u korištenju neznantih dijelova baza podataka za bilo koju namjenu, bile bi ništave.  
Odgovor EBLIDA-e, IFLA-e i LIBER-a na prijedlog Direktive.
Jako je plemenito što su uveli prisilne odredbe oko TDM i sl. ali knjižničarska zajednica na to gleda prvenstveno kao na presedan koji bi morao biti proširen i na sve iznimke i ograničenja autorskog prava, npr. u korist knjižnica i praznina koje sada postoje u posudbi e-knjiga, daljinskom pristupu knjižničnim izvorima i prekograničnoj suradnji.
Predmet C-174/15
Mišljenje Nezavisnog odvjetnika EU 2016 u tom predmetu
Pravni okvir posudbe e-knjiga isti je kao i za tiskane
Prepoznao problem knjižnica- licencno gušenje
Odluka suda bi jasnije utvrdila posudbu e-knjiga
Cijelo mišljenje nastalo je na zahtjev udruženja autora da i za e-knjige, kao za tiskane, dobivaju naknadu kad već izdavači ubiru novac za njihove radove, putem licencnih ugovora i žele da se pravo posudbe iz Direktive odnosi i na e-knjige. Posredno, osim autorima, to može biti korisno i knjižnicama, ako država ima pravo javne posudbe, oni nabave knjigu bez posebnog licencnog ugovora i pitaju se mogu li je posuditi.
Prava posudbe primjenjiva su na činjenje of e-knjiga dostupnih downloadanjem
 Članak 4. stavak 2. Direktive 2001/29 tumačiti na način da pod prvom prodajom ili drugim prijenosom vlasništva predmetâ u smislu ove odredbe treba također razumjeti i vremenski neograničeno stavljanje na raspolaganje za preuzimanje na daljinu digitalnog umnoženog primjerka romana, zbirki priča, biografija, putopisa, knjiga za djecu i mladež koji su zaštićeni autorskim pravom 
Činjenje e-knjiga dostupnim javnosti u ograničenom vremenu od strane javnih knjižnica može potpasti pod Direktivu o pravima najma i posudbe
Primjenjuje se dinamična i evolucijska interpretacije te Direktive i na e-knjige
Posuđivanje e-knjiga je moderni ekvivalent posudbe tiskanih (tradicionalnih) i Nezavisni odvjetnik misli da nema fundamentalne razlike kako se tvrdi 12

13. LICENCES
Contracts
Grounds for lending, along with laws – can override laws
Used to circumvent law regulations
The need for mandatory regulations - laws of the few countries and only in some cases abolish/override licenses
Different usage and contractual terms of the publishers
Buying permanent ownership (purchase)
Subscribing for access (subscription)
Huge systems and various formats, readers, platforms, uneven conditions and terms
LICENCE 
Ugovori
Temelj su prava na posudbu, uz zakone 
Putem njih se zaobilaze propisi 
Potreba za prisilnim propisima – propisi rijetkih država i u tek u nekim slučajevima anuliraju licence  
Kao što smo rekli, za pravo na javnu posudbu u svakom slučaju, uz legalni izvor za e-knjigu, potreban je ili zakon koji to propisuje, ili licenca. I sud EU kaže da u svakom slučaju u EU zakonski postoji i za e-knjige. Nažalost, licence postoje i kada ima zakona i propisa i one ih mogu javnu posudbu otežati nizom uvjeta i ograničenja. I dalje nisu izazvane propisima, koji bi neke od njihovih provizija učinili ništavima. Posudba e-knjiga se njima sve više dozvoljava, ali na načine koji odgovaraju izdavačima. A koji isključuju čak i ona ograničenja i iznimke koju daju zakoni, nema uglavnom trajnog vlasništva a ako i ima, načini posudbe su ograničeni ili uvjetovani određenim pravilima izdavača, obnavljanjem licenci u vremenu, brojem posudbe, obvezom plaćanja za software za održavanje itd…. iako su neke države to onemogućile u propisima (Npr. za neke stvari, davanje kopija korisnicima u 2014 UK je uvelo prisilne odredbe da zaštite knjižnice, arhive i znanstvene i istraživačke ustanove iznimkama koje uvjete ugovora označuju "neprovedivim", tj. "svaku odredbu ugovora koja namjerava spriječiti ili ograničiti akte koji inače ne bi prekršili autorska prava po zakonu“ , dakle zaobilaženje zakona… precedent za to je Direktiva o bazama podataka 96/9/EC, slično Irska, Portugal, Belgija, a vidimo da i buduće EU Direktive). Tako je svih pet tih odredbi dozvoljeno u UK. To neće utjecati na ostatak licence, a to čak predviđa i čl. 9(4). Licenciranje ipak u mnogim zakonodavstvima tako na zadnja vrata uklanja javni prostor koji određuje koje se informacije mogu koristiti i kojima se može pristupiti, s vrlo lošim posljedicama na kulturu, znanstveno istraživanje, obrazovanje, i demokratsko društvo.
EBLIDA:......Knjižnice su suočene s ugovornim odredbama u licencama koje im zabranjuju različite čine koji su dozvoljeni nacionalnim iznimkama i ograničenjima autorskog prava u korist knjižnica. Za ilustraciju, Wiley Online licenca .....svaki čin koji nije jasno spomenut u licenci ne može sprovestii i da licenca ne dozvoljava(!): Arhivsko kopiranje, kopiranje na dostupne formate za osobe s invaliditetom-poteškoćama(!), kopiranje za sudske i upravne postupke, a dodatno izričito zabranjuje: dobavu dokumenata (Čl. 3(2), rudarenje teksta i podataka (Čl. 3(1 i 3))" 
O LICENCAMA – RAZLIČITI PRIMJERI I UVJETI
 Različit načini korištenja i ugovorni uvjeti izdavača
 Kupnja u trajno vlasništvo (purchase)
Pretplata na pristup (subscription)
Veliki sustavi, razni formati, čitači, platforme, neujednačeni uvjeti 
Ovdje govorimo o izdavačima koji uopće žele dozvoliti pristup e-knjigama od knjižnicama, napose javnim gdje toga i te kako ima, ili onima koji prodaju pristup obrazovnim-znanstvenim institucijama.
Temeljno, možemo razlikovati kupnju e-knjiga u trajno vlasništvo - purchase, za razliku od subscription (jeftinije, manja prava), najčešće u obliku licenciranog pristupa putem distributera ili agregatora 13

14. LICENCES FOR PUBLIC LIBRARIES- AMAZON PUBLIC LIBRARY BOOKS, MACMILLAN…
Amazon public library e-books
Kindle Public library books
Access agreement for Overdrive
Macmillan Ebooks
limit to the number of loans (52), time limit (2 years)
Kindle Public library books
Access agreement za Overdrive
Diktiraju se i nameću platforme i navike korisnicima. Knjige za javne knjižnice dostupne za određeni vremenski period su za čitač Kinde i samo za taj format (.azw) , putem digitalne usluge OverDrive.
S knjižničnom iskaznicom dobije se PIN i na webu knjižnice pretražuje Kindle books / eBooks. Potreban je i račun na Amazonu, odabere se ili Fire tablet ili drugi Kindle e-reader, te skine e-knjiga
Overdrive kreira stranicu knjižnice za e-posudbu, korisnici mogu skidati knjioge na sprave koje daje knjižnica ili svoje, ili na dijeljeni kompjuter u knjižnici AKO se svaki puta nakon pojedinačnog čitanja iznova konfigurira(!)
Dozvoljena je svaka uporaba po sistemu fair use ili sličnom – kod nas, privatna uporaba
Većina američkih knjižnica ima e-knjige, ALA je 2014 ustanovila da svi glavni izdavači nude e-knjige za posudbu, izravno ili putem distributera poput Overdrive, Axis 360, ili 3M .
No, odnos je i dalje težak, zbog cijena, dostupnosti, očuvanja građe, ovisnosti o raznim formatima, čitačima. Nitko ne radi skupa i ne unificira se sustav.
U svakom slučaju izdavači kao da se trude otežati i limitirati e-posudbu, sustav nema prednosti pred tiskanim glede širine posudbe, uglavnom koji si broj knjiga kupio ili licencirao, toliko je u jednom trenutku dostupno. To i nije problem, koliko činjenica da nakon određenog broja posudbi (npr. 26) ili proteka vremena, e-knjiga kao da se „potroši“ i morate nabaviti novu, ili novu licencu.Ako izdavač i dozvoli trajno vlasništvo i posudbu, za to naplaćuje visoku cijenu, i dalje kao da misle da korisnici knjigu besplatno uzimaju i da je to sve samo dobra reklama za kupnju. 
Macmillan Ebooks
ograničenje broja posudbe (52), vremensko ograničenje (unutar 2 godine) 14

15. SCIENTIFIC PUBLISHERS, INSTITUTIONAL LICENSES
EBSCO
does not mention lending, only access service
Limited download (ca. ¼ of pages)
WILEY
lending not mentioned
Permanent access
„One-time fee“
„Flexi-subscription“
Bolje, slobodnije i (pravno) razvijenije platforme nego za javne knjižnice, ALI POSUDBA KAO TERMIN JE NESTALA IZ MNOGIH. USLUGA UMJESTO POSUDBA
EBSCO
ne spominje posudbu, samo uslugu pristupa
neki dozvoljavaju poput Wiley-a, download više puta, na više kompjutera itd
Dosta slobodne (trajni download ponekad) uvjete koje nude akademski izdavači za akademske ustanove nažalost ne nude i drugi izdavači za narodne
EBSCO nudi putem svojih baza download na određeni period (de facto posudbu), ovisno kako se institucija dogovorila, ako samo jedan u isto vrijeme, onda se stavi zahtjev - rezervacija
Da budemo sigurni da nemamo nikakvih zakonskih prava, pristajemo da pojedinačni izdavači koji su u bazi mogu staviti svoje dodatne uvjete korištenja vezane uz njihov sadržaj
WILEY
ne spominje izričito „posudbu“ e-knjiga
trajni pristup
„One-time fee“
„Flexi-subscription“
Wiley ima sjajnu i najslobodniju platformu….doduše ne spominje posudbu, ali postoji trajni pristup ovlaštenih korisnika s institucije knjigama koje se kupe, jednokratno ili fleksibilnom jednogodišnjom naknadom
Opcija jednokratne naplate- One-Time Fee Option:
Jednom platiš za trajni pristup svim željenim knjigama, kolekcijama i sl. bez skrivenih ili dodatnih naplata, poput „ODRŽAVANJA“, što neki traže 
Kalendarska godišnja flexi-pretplata, Flexi-Subscription Option; 3 g. - trajni pristup
,,,,Može se 4 puta skinuti (ali ne i prebacivati!) na različita računala, obavezno unutar 14 dana, niti smije posuđivati 15

16. SCIENTIFIC PUBLISHERS, INSTITUTIONAL LICENSES - MORE
BRILL LICENSE
allows access to the licensed material, not loan
A) the purchase of licensed
materials - permanent access
B) subscription for one
period - cheaper, but
can store only
individual chapters
JSTOR EBOOKS LICENCA
unlimited user access
 simultaneous users, there is no DRM nor limitation, IPC
 save only book chapters, permanent access after termination of the contract at the discretion of JSTOR, Along with the stored e-books
neograničeni korisnički pristup
plus: simultani korisnici, nema DRM niti ograničavanja, dozvoljena MKP
minus: spremanje samo poglavlja knjiga, trajni pristup nakon prekida ugovora po nahođenju JSTOR, te e-knjigama koje su spremili korisnici
odbacili su model za pojedinačno korištenje eknjiga, institucije i akademske knjižnice su u fokusu
negativno: spremanje samo poglavlja, ne cijele knjige, koja se može čitati
pozitivno: Simultani ulaz više korisnika u neograničenom broju; neograničena mogućnost spremanja poglavlja printanja i copy-paste , nema DRM niti posebnog softwarea – dakle, „e.posudbe“ i ograničavanja
Nabavka je razvijena uz konzultacije s akademskim knjižnicama, može naslov po naslov, kolekcije po sadrćaju, DDA, planska nabava – no svi modeli nude trajni pristup e-knjigama koje su se downloadale.
Sve super, ALI jedina i temeljna razlika od nekih dkrugih je što ti „neograničeni“ uvjeti vrijede dok traje licencno razdoblje, tj. dok se plaća godišnje – tj. što se skinulo i downloadlo ostaje trajno korisniku, ali ne i sama kolekcija nakon prekidanja ugovora, već ono što JSTOR po vlastitom slobodnom nahođenju odluči da ostane dostupno nakon prestanka pretplate. Tako i potpuna funkcionalnost baze i radova. 16

17. GOOD LICENSING PRACTICE
PROQUEST
Flexible models, collections
Subscription (for a certain period)
Permanent access (ownership)
Demand driven (pay for what you take)
one or three users, non-linear (!), extended or unlimited access
Lending period at the discretion of the librarian, to one year
FREE E BOOKS OF COURSE 
Najšira (najkompliciranija?) paleta i kombinacija do sada iznesenih modela, prilagodbi, posudbe, downloada, a vjerojatno time i cijena
Iz jednog sučelja, pristup preko 810,000 ebooks i 1,350 otisaka više od 650 izdavača
 Trajni pristup omogućava kupnju i vlasništvo e-knjiga kao tiskanih buy and own ebooks, just like print titles.
Knjižnice mogu izabrati pojedinačne naslove ili kolekcije – predselektirane.
Uz nelinearan pristup, više korisnika može u isto vrijeme pristupiti e-knjizi, postoji broj dana posudbe unutar godine dana (kada se resetira), obično do 325, dani posudbe se mogu prilagoditi ovisno o potražnji, npr. po semestrima. Knjižničar odlučuje koliko će dati dana posudbe kojem korisniku, da li obična posudba ili download, dan, tri dana
Produljeni pristup – ako se koristi jedan model, a npr. broj posudbi se potroši ili nelinearni dani, može se kupiti dodatna kopija ili nelinearni dani, knjižničar postavi tu opciju da se može u potrebi koristiti
Pretplata: simultani pristup više korisnika
akademski model, fakultetski, za javnu vlast, škole, kao i za javne knjižnice
Marc zapisi
BESPLATNE E-KNJIGE
Sve gore navedeno ne uključuje besplatne e-knjige kojih je sve više i ovdje više ne govorimo o posudbi, nego ste samo jedan klik i registracija daleko od trajnog pristupa željenoj knjizi 17

18. MOVEMENTS AND INTITIATIVES
IFLA
balancing economic rights with the needs of society
terms of fees are different to print
e-books lending should not be restricted by any license agreements
compensation for authors - states' duty
transnational solutions needed
ALA
guidelines for negotiating more favorable terms of licenses
lower prices should depend on the service, ownership after subscription
EBLIDA
Right to e-read
„Mandatory fair licence“
e-lending encourages the purchase, not vice versa
buying e-books, not access!
LIBER position
position on the proposal of the EU single digital market
stronger legal framework for libraries, citizens, artists, digitization
supports mandatory provisions of some exceptions
Lending e-books - same as for print
Pravo na e čitanje tiče se POGOTOVO i pitanja slobodnog protoka i čitanja znanstvenih informacija, bile one u repozitorijima ili e-knjigama, na koje se koncentriraju inicijative
IFLA
pitanja:
uravnoteženje ekonomskih prava s potrebama društva
uvjeti plaćanje naknade drukčiji nego kod tiskanih
problemi izračunavanja posudbe
stavovi i preporuke:
posudbu e-knjiga ne ograničavati propisima niti licencnim ugovorima
naknada autorima je obveza država
nedostatak nadnacionalnih rješenja hoda.
…………………….
IFLA-in već dugo poznat stav o autorskim i srodnim pravima jest da ekonomska prava pružatelja informacija moraju biti uravnotežena s potrebom društva za pristupom znanju.  
Uvjerljivi argumenti zašto naknada za posudbu digitalne građe ne smije uvijek automatski slijediti postojeće modele naknade za tiskane knjige….
Licencije koje knjižnice sklapaju za e-knjige često su ograničene vremenom ili brojem posudbi, a autorima se plaća naknada pri obnovi licencije. To nije tako s tiskanim knjigama ili zvučnim knjigama u materijalnom obliku, gdje nakon prve kupnje nema daljnjeg plaćanja.  
U UK nedavne izmjene autorskopravnog zakonodavstva primjenjuju pravo posudbe na „posudbu“ e-knjige u prostoru knjižnice (samo to je za njih posudba.) , tj. kad korisnik dolazi u knjižnicu preuzeti (download) knjigu. Posudba e-knjiga u prostoru knjižnice nije privlačna korisnicima. Pristup e-knjigama iz daljine posredstvom knjižnice smatra se „stavljanjem na raspolaganje javnosti“ u skladu s dostupnošću sadržaja putem interneta u vrijeme i na mjestu koje odabere korisnik, tako da se ne radi o „posudbi“ pa se ne može niti uključiti u pravo javne posudbe. Takvo je sadašnje tumačenje zakona u UK, no to ne misli Sud EU….
Izračunavanje posudbi e-knjige kao i primjeraka i naslova u fondu teško.... 
......
U javnom je interesu da se posudba ne ograničava zakonskim ili ugovornim odredbama poput licenciranja.
…………………………………...
trošak naknade za javnu posudbu ne bi nikako smio ići na uštrb kvalitete i opsega usluga koje nude javno dostupne knjižnice, država ih treba zasebno osigurati i ne smije odbiti to financirati.
Preporuke EBLIDA, Public libraries 2020 IFLA, Europeana, Liber itd.
pravo na e čitanje
„Mandatory fair licence“
e-posudba potiče kupnju, a ne obratno
knjižnice umjesto da kupuju e-knjige, kupuju pristup 
neke nastale kao odgovor na EU komunikaciju "Prema modernom, europskijem okviru autorskih prava" 
U svojem tumačenju autorskog prava, nakladnici tvrde da je e‐posudba usluga na koju se načelo iscrpljenja prava distribucije ne odnosi. Oni drže da nositelji autorskog i srodnih prava slobodno odlučuju hoće li dopustiti pristup,te određuju uvjete tog pristupa. To bi značilo da bi o digitalnim zbirkama u knjižnicama odlučivali prvenstveno nakladnici, a ne sami knjižničari,
a knjižnice više ne mogu jamčiti slobodan pristup sadržajima, informacijama i kulturi
Right to e-read inicijativa – da se sa sadašnjeg sustava nezadovoljavajućih licenci usvoji pravni okvir obveznih pravičnih licenci. i da se sustav EU prilagodi
LIBER
stav o prijedlogu Direktive EU o jedinstvenom digitalnom tržištu
traži još jasniji i čvršći pravni okvir za knjižnice, građane, autore, posebno za masovnu digitalizaciju
podržava prisilnost odredbi o nekim iznimkama, dobar put naprijed
pravni mehanizmi za posudbu e-knjiga moraju biti isti kao za tiskane
Europska udruga znanstvenih knjižnica, napravila je stav prema najavi nove Direktive EU o jedinstvenom digitalnom tržištu, koja nadopunjuje Direktivu o autorskom pravu
odredbe o rudarenju podataka su prisilnog karaktera, nepromjenjive ugovorom licencom
ALA
smjernice za pregovaranje o što povoljnijim uvjetima licenci
niže cijene ovisno o usluzi, vlasništvo nakon nekoliko godina pretplate
Knjižnice bi trebale više pregovarati o što povoljnijim uvjetima. ALA je razvila više dokumenata koji mogu pomoći:
uglavnom nepovoljniji uvjeti nego za tiskane, treba tražiti:
diskontne cijene, čak i podjela prihoda, ograničeni slobodni pristup nekim izdanjima, lakši pristup za osobe s poteškoćama itd….
Često se replicira tiskani model, jedna knjiga se posuđuje za jednog korisnika i dugačke su liste čekanja, treba tražiti dva ili više odjednom za nešto višu cijenu, ili da se kombinira više korisnika s modelom ograničenog broja posuđivanja
Kod nekih licenci, knjižnica mora ponovo kupiti knjigu poslije određenog broja posudbi, što svakako krši načelo vlasništva, no moralo bi rezultirati barem nižom cijenom, Idealno, trebalo bi se tražiti trajno vlasništvo nakon nekoliko godina pretplate (neki imaju, spomenuli smo) i kad se završi period posudbe, ili se knjiga više ne nalazi u prodaju.
Plaćanje fiksne cijene za određeni broj zapravo nije posudba nego najam – rental, videoklub
Mora se omogućiti uključivanje e knjiga u klasičan katalog, objedinjenije pretrage…itd.
Odgovor EBLIDA-e, IFLA-e i LIBER-a na prijedlog Direktive.
Jako je plemenito što su uveli prisilne odredbe oko TDM i sl. ali knjižničarska zajednica na to gleda prvenstveno kao na presedan koji bi morao biti proširen i na sve iznimke i ograničenja autorskog prava, npr. u korist knjižnica i praznina koje sada postoje u posudbi e-knjiga, daljinskom pristupu knjižničnim izvorima i prekograničnoj suradnji. 18

19. VARIOUS WORLD PRACTICE
Positive : more e-books becoming available for lending
Downsides: legal uncertainty, lack of same standards as for print
American „Big five“ publishers
from permanent purchase to the time and amount limits
Pozitivno je što su e-knjige sve dostupnije za posudbu
Negativna je pravna nesigurnost, nedostatak svih pravnih standarda kao za tiskane
Stanje u praksi ima i svoje pluseve: omogućava se posudba sve više licencnim ugovorima kakva god bila, građa je brza, dostupna, lakše pretraživa i podesna za korištenje, ima sad i MARC zapisa za kataloge.
Minusi sadašnjih sustava – i dalje borba da se e-posudba izjednači s tiskanom u zakonskom pogledu, u svakom slučaju licence to mogu zaobići, izdavači mogu ako hoće i dalje zabraniti posudbu u javnim i drugim knjižnicama ugovorima, relativno ograničeni broj knjiga koje se nude, stručna i znanstvena literatura je još ograničenije dostupna i to na institucije, i tehnički onemogućava međuknjižnična posudba 
Američki „Big six“ izdavači
od trajne kupnje do vremenskog i brojčanog ograničenja
Hachette, HarperCollins, Macmillan, Penguin Random House, and Simon & Schuster. Zajedno drže skoro 2/3 komercijalnog izdavačkog tržišta u U.S.
Koji su uvjeti posudbe? Od Penguina koji nudi trajno licenciranje (kupnju?) bez ograničavanja broja posuđivanja ili vremena, cijena 3-4 od tiskane knjige, Harpera koji traži da se licenca obnavlja nakon 26 posudbi i skup je, Macmillana koji naslove nudi 2 godine ili 52 posudbe, Penguin koji nudi licencu na 1 godinu i slične cijene kao tiskane  
Kod drugih izdavača uvjeti licence jako variraju, no u praksi su stotine shvatili da kroz javne knjižnice bolje reklamiraju knjige i dopiru do čitatelja, nove mogućnosti dozvoljavaju korisnicima da vide i kupe knjige koje nisu u knjižnici– win win. 19

20. PRACTICE IN CROATIA AND SLOVENIA
integration of e-books in the system of emuneration fees, Ha-na
Agreements of stakeholders, union catalog
compensation is a necessary precondition for lending
The first services for e-lending in Croatia
City Library Pula
DPKM
Byblos in Slovenia
"An American Tragedy" and the EU
 Odredbe ZAPSP već smo spominjali, problem koji se javlja je pitanje plaćanja naknade autorima, uz cijenu koja se plaća izdavačima, tj. uklapanje e-knjiga u taj sustav. A on je nužan da bi postojalo pravo posudbe, po EU i ZAPSP!
ALI statistika ne ovisi više samo o knjižnicama
Sustav Hrvatske autorske naknade, HaNa
Obveznik plaćanja naknade za javnu posudbu je Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, koje naknadu isplaćuje jednokratno u godišnjem razdoblju temeljem Ugovora zaključenog između DHK i ZANA i Ministarstva kulture, katalog ugovor s NSK, Društva imaju pravilnike, npr. AN postao je osnova izradbe skupnog kataloga koji omogućuje prikupljanje podataka iz knjižničnih sustava koji se koriste u narodnim , postao redovita djelatnost NSK
Portal autorske naknade. 
Kao i drugdje, pitanje se nažalost rješava licencama - sloboda ugovaranja isključuje zakon  
Prvi servisi za e-posudbu u RH
Gradska knjižnica i čitaonica Pula – U PROJEKTU TALIJANSKA DIG. KNJIŽNICA U SURADNJI S KOPERSKOM KNJIŽNICOM
DPKM – DRUŠTVO ZA PROMICANJE KNJIŽ NA NOVIM MEDIJIMA – 500 KNJ
Biblos u Sloveniji
„An american tragedy“ i europska nada – DOKTRINA PRVE PRODAJE, LICENCA NIJE VLASNIŠTVO e-books are almost universally licensed, and licensees do not meet the “ownership” requirement of 17 U.S.C. § 109(a). Prisilne odredbe u EU zaštite iznimke i ograničenja od isključivih autorskih prava od zaobilaženja ugovornim odredbama licenci, u namjeri da se učine ništavim. UK, Irska, Portugal i Belgija. Precedenti za to su u Direktivi o bazama podataka 96/9/EC. 20

21. CONCLUSION
Lack of firm legal framework in both issues, despite new legislative efforts
Prevalence of contractual freedom and licences over statutary law in practice
No mandatory regulations
Lending of e-books certainly exists despite the legal shortcomings
Subsuming e-books under the traditional legal framework of ownership has been succesfully avoided
traditional role of libraries has been put in question
Financial inability of permanent ownership, even when it’s offered
Some of the technical advantages over printed book are questionable
Nedostatak čvrstog pravnog okvira za obje situacije unatoč zakonodavnim naporima
Jače je i dalje sloboda ugovaranja, licence i sl.
Nedostatak prisilnih odredbi zakona koje bi favorizirale iznimke i ograničenja isključivih prava autora i nositelja prava, izdavača
Posuđivanje e-knjiga postoji, ALI postoji li zadovoljavajući zakonodavni okvir koji knjižnicama daje slobodu poput tradicionalnog posuđivanja.
U mnogo čemu, zakoni se tu nisu umiješali da bi se moglo prijeći preko onog što licence i ugovori dozvoljavaju. Putem licenci ne dolazi se do stvarnog vlasništva kao nad fizičkom knjigom, u SAD nema iscrpljivanja prava distribucije prodajom i putem doktrine prve prodaje, u EU je posuđivanje zasebno pravo, nevezano uz vlasništvo. Iako zakonski bolje stoji u EU i RH i ne može se lako zabraniti, to pravo zapravo je u stvarnosti regulirano licencama.
Neki i sjajno, poput JSTOR, no kad pogledate stvarne opće uvjete-ograničenja..
Ako postoje i zakonodavne inicijative i rješenja se naziru, ona nažalost također ne ulaze u sferu ugovaranja i licenci, nego samo kad će licence biti slobodne 
To pravo iz zakona i EU propisa, KADA bi bili sigurni da se primjenjuje na e-knjige, za razliku od SAD, barem omogućava da, ako nema licence, knjižnica u EU može posuđivati (no ako licenca zabranjuje -i to upitno). U stvarnosti su svugdje licence.
Knjižnicama treba bolja osposobljenost za pregovore , bolja zakonska opremljenost, koliko se može a da bitno ne utječe na slobodu ugovaranja. Primjera sve više UK do EU propisa.
 Gubi se i temeljna prednost od tradicionalne posudbe – ograničen broj simultanih korisnika i pristup samo za jednog korisnika.
Proturječnosti napretka Teško će biti vraćati već zakotrljani kotač nazad, posebno što se i naš zakonodavac ograđuje sa “ako je dopuštena daljnja distribucija” i time zapravo dozvoljava postojanje izrabljivačkih i ograničavajućih licencnih ugovora  21

22. Thank you!
European Commission. Open access to scientific information: agenda/en/open-access-scientific- knowledge-0
Nacionalni portal odprte znanosti.
Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (kodificirana verzija) (SL L 376, )
Proffessional associations
aries/frequently-asked-questions-e- books-us-libraries
EBLIDA_E-read_position-paper.pdf
9/14/strong-rationale-needs-strong- resolve-liber-responds-commission- copyright-proposal/