1.
Upravni studij
Ljudska prava: osnove, međunarodne konvencije, zaštita pred sudovima Josip Kregar

2. Prirodna i ljudska prava
"Ne postoji nego jedno pravo za sve nas, naime pravo koje vlada nad svim pravima, a to je pravo humanosti, pravde i jednakosti - koje je i prirodno pravo i pravo nacije." E.Burke

3. Pravo ili moral
Ljudska prava most su između neodređenih ideja političke filozofije demokratskih poredaka i pravnog uređenja države.
Pozitivizacije načela međunarodnog prava i u unutarnjem pravnom poretku zemalja potpisnica.

4. Razvoj ideje ljudskih prava
Grčka filozofija (demokratia, isonomia)
Ksenofont
Sokrat
Aristotel
Prirodno pravo
Teorije društvenog ugovora

5. Razvoj ideje ljudskih prava Liberalna politička filozofija
Mi držimo očitom istinom da su ljudi stvoreni jednaki i da ih je Stvoritelj obdario određenim neotuđivim pravima među kojima su pravo na život , slobodu i traganje za srećom. Da bi jamčila ta prava stvorena je vlast nad ljudima izvodeći svoju pravičnu vlast iz suglasnosti podanika
Thomas Jefferson
Prava nisu darovi koje jedan čovjek daje drugom niti jedna klasa drugoj klasi, jer tko je taj koji ih je prvi poklonio i po kakvom bi načelu uopće posjedovao pravo darivanja? Prava pripadaju čovjeku na osnovu njegova prava na postojanja, pa prema tome moraju za svakoga biti jednaka T.Paine

6. Prvi pokušaji formuliranja
J.J. Rousseau, Montesquieu
Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, 1789
Deklaracija nezavisnosti Bill of Rights, 1787
Weimarski ustav

7. Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, 1789
Predstavnici francuskog naroda… smatrajući da zaboravljanje ili prezir prema pravima čovjeka jedini uzrok općih nesreća i korupcije vlada, odlučili su u jednoj svečanoj deklaraciji navesti prirodna neotuđiva i sveta prava čovjeka….

8. Dva pravca razvoja Liberalni Socijalni Politička prava
J. Rawls- jednakost prava i Khaldor Hiks kriterij
Što je sloboda bez prava?
R. Dworkin
Socijalni
Socijalna prava
Što je sloboda tiska za nepismene? Što je sloboda kretanja za siromahe?Što je biračko pravo za neobrazovane?

9. Razvoj - zaključak
Ljudska prava su univerzalna tečevina – nema modernog prava bez ljudskih prava
Ljudska prava su izraz slobode i demokracije i od njih su neodvojiva: bez ljudskih prava sloboda je samo apstrakcija, a bez ljudskih prava demokracija je samo brojenje glasova

10. Dokumenti Opća deklaracija o pravima čovjeka 1949
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 1950
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
“Soft law” = međunarodni običaji * ugovori * deklaracije Helsinški protokoli 1975 Pariška povelja 1990 Kopenhaški kriteriji 1990 Europski ustav 2004

11. Važnost Konvencije
Konvencija u sadržajnom smislu daje listu prava koje su standardi ljudskih prava demokratske države.
Konvencija, osobito nakon protokola 11, daje učinkovit mehanizam zaštite ljudskih prava. Metode difuznog političkog pritiska međunarodne zajednice u slučajevima kršenja ljudskih prava
Konvencija stvara učinkovit sustav mjera prinude Dobrovoljno smo prihvatili i sadržaj i mehanizam Konvencije i prava koja ona regulira, i tu naša isključivost i samostalnost tumačenja prestaje.

12. Europska konvencija
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda temeljni je i najstariji instrument zaštite ljudskih prava koji se ostvaruje u sustavu Vijeća Europe. Konvencija je potpisana u Rimu, 4. studenog godine, a stupila je na snagu nakon što ju je ratificiralo osam europskih zemalja (3.rujna, godine ).

13. Sadržaj Konvencije Obveza primjene (“svima”) Pravo na život
Zabrana mučenja
Zabrana ropstva i prisilnog rada
Pravo na slobodu i sigurnost
Pravo na pošteno suđenje
Nema kazne bez zakona
Pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života
Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti
Sloboda izražavanja

14. Sadržaj Konvencije 2 Sloboda udruživanja i okupljanja Pravo na brak
Pravo na djelotvoran pravni lijek
Zabrana diskriminacije
Derogiranje u vrijeme izvanrednog stanja
Ograničenja političke djelatnosti stranaca
Zaštita vlasništva (P1)
Pravo na obrazovanje (P1)
Pravo na slobodne izbore (P1)
Sloboda kretanja (P4)

15. Sloboda izražavanja ARTICLE 10
Everyone has the right to freedom of expression. this right shall include freedom to hold opinions and to receive and impart information and ideas without interference by public authority and regardless of frontiers. This article shall not prevent States from requiring the licensing of broadcasting, television or cinema enterprises.
The exercise of these freedoms, since it carries with it duties and responsibilities, may be subject to such formalities, conditions, restrictions or penalties as are prescribed by law and are necessary in a democratic society, in the interests of national security, territorial integrity or public safety, for the prevention of disorder or crime, for the protection of health or morals, for the protection of the reputation or the rights of others, for preventing the disclosure of information received in confidence, or for maintaining the authority and impartiality of the judiciary.

16. Ograničenja
ARTICLE 17 Nothing in this Convention may be interpreted as implying for any State, group or person any right to engage in any activity or perform any act aimed at the destruction on any of the rights and freedoms set forth herein or at their limitation to a greater extent than is provided for in the Convention. ARTICLE 18 The restrictions permitted under this Convention to the said rights and freedoms shall not be applied for any purpose other than those for which they have been prescribed.

17. Ograničenja prava
Vremenom kriteriji su izoštreni: svako ograničenje prava i sloboda mora biti zakonito i mora biti "nužno u demokratskom društvu". Standard "nužno u demokratskom društvu" bio je osnova za proširenje tumačenja odredbi Konvencije. Pojmovi "nužan", "dopustiv", "razmjernost prema cilju koji se želi postići" tumačeni su i u svijetlu odredbe članka 17. Konvencije (zabrana djelovanja koja je usmjerena na uništenje ili ograničenje prava i sloboda priznatih Konvencijom u većoj mjeri nego što se to njome predviđa) i članka 18. (ograničenja se mogu primijeniti samo u svrhe dopuštene Konvencijom) .

18. Koga se štiti?
Izraz "svakome" znači da se ostvarenje tih prava ne odnosi samo na građane, niti se uvjetuje prebivalištem ili boravištem, već doslovno odnosi na sve osobe pod jurisdikcijom neke države. Svaka država prihvaćanjem Konvencije prihvaća i obvezu da prihvati odluke Suda i da zajamči "svakome pod svojom jurisdikcijom" pravo da zatraži takvu zaštitu.

19. Sud za ljudska prava Pojedinačne predstavke (deset/sto/tisuću)
Sporovi između država
Mora biti povrijeđeno zaštićeno pravo
Tužbu podnosi oštećeni
Najkasnije šest mjeseci nakon iscrpljenosti pravnih lijekova
Kršenja (u načelu) samo od dana ratifikacije
Iscrpljenost svih pravnih lijekova
Pitanje suvereniteta- financijska naknada
Izvršenje – Vijeće ministara
Sudska praksa

20. Sud za ljudska prava- sastav
Od Nova pravila
Koliko članica toliko sudaca (tri prijedloga-VE)
Mandat je 6 godina do 70 godina života
Tumačenje i provedba Konvencije
Ne ispituje činjenice već tumači pravo

21. Sud za ljudska prava- prijava
Za početnu fazu – dopuštenost – nema formalnosti ali
Rok od 6 mjeseci
Non bis in idem
Nije a priori nedopustiv
Nije anoniman
Pravna pomoć, formulari, dopisivanje,uloga Registra, zastupanje

22. Sud za ljudska prava- postupak- legitimacija
Pojedinačni zahtjev može postaviti bilo koja fizička osoba, nevladine udruge ili skupine pojedinaca.
države ne samo da su tužena stranka, već prihvaćanjem (priznanje nadležnosti) preuzima sudbenost suda (članak 46) i obvezu (članka 25.) da "ni na koji način ne sprečava djelotvorno vršenje tog prava".

23. Sud za ljudska prava- uvjeti ocjene dopustivosti
Sud može razmatrati predmet samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva i unutar razdoblja od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke, te ukoliko se o istom predmetu ne odlučuje, ili je odlučeno, pred drugim međunarodnim tijelom (ne bis in idem). Dva dodatna razloga za nedopuštenost su očigledna neosnovanost i zloupotreba prava te anonimnost podneska

24. Sud za ljudska prava- odluke
Sud odlučuje o svim slučajevima u okvirima svoje nadležnosti i to većinom glasova. Svaki od sudaca koji su bili u odboru, vijeću ili Velikom vijeću ovlašteni su odluci dodati svoje izdvojeno mišljenje, bilo da se ona podudara s rješenjem ili je odluci suprotno. Konačna odluka obvezuje države koje su obuhvaćene tužbom, a nadzor nad izvršenjem odluke povjeren je Odboru ministara.

25. Ratione temporis
Premda vrijedi načelo zabrane retroaktivne primjene međunarodnih ugovora (ratione temporis) Sud je zauzeo stav da će prihvatiti razmatranje i onih tužbenih zahtjeva kada se radi o kontinuiranom kršenju nekog Konvencijom zaštićenog prava, čije posljedice traju i nakon stupanja na snagu Konvencije iako se čin kršenja zbio prije tog trenutka.

26. Sud za ljudska prava- sudska praksa
Praksa Suda i Komisije za ljudska prava predstavlja bogat izvor različitih tumačenja. Recimo ne možemo se držati same opće odredbe o slobodi izražavanje, budući da postoje deseci slučajeva u kojima je Sud definirao svoja tumačenja slobode tiska, dodjele radijskih koncesija, odgovornosti novinara, slobode umjetničkog izraza, komercijalnog oglašavanja i slično. Sud je praksom utvrdio i sadržaj mnogih pravnih standarda i kriterija, kao što su na primjer kriterij "nužnog u demokratskom društvu", "derogiranje u vrijeme izvanrednih stanja" i drugo.

27. Sud za ljudska prava- Hrvatski slučajevi
Ljudska prava i druge pravne vrednote zaštićene Konvencijom u velikoj mjeri podudaraju se s odredbama Ustava Republike Hrvatske. Štoviše struktura i sadržaj glave III, "temeljne slobode i prava čovjeka i građanina", očito su slijedile izričaje Konvencije, te suglasje odredbi Konvencije i Ustava nije sporno. Temeljem članka 134. ustava Republike Hrvatske sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona

28. Neposredna primjena
neposredna primjena odredbi konvencije koja uključuje i bogatu praksu tumačenja, znači pojavu vrlo relevantnog izvora prava za cijeli niz slučajeva u pravosuđenju i općem djelovanju javne vlasti. Činjenica da su te odredbe iznad odredbi zakona znači da se Konvencija može primijeniti neposredno a da se neće primijeniti domaća odredba koja je konvenciji suprotna.

29. Ustavni sud
znatno je porasla uloga Ustavnog suda u zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. To je osobito značajno zbog toga što će krajnju odluku donijeti Sud za ljudska prava, naddržavna instanca, koja zacijelo neće imati razumijevanja na meta-pravne i političke interpretacije i koja ima jasnu i utvrđenu sudsku praksu.

30. Posljedice
Pitanja ljudskih prava o kojima se raspravljalo u okvirima ideje o neograničenom nacionalnom suverenitetu sada postaju predmetom transnacionalnog nadzora i rješavanja. Istodobno mijenja se i logika rasprave: umjesto ideje političke volje (političkog voluntarizma) metoda rasprave postaje bezlični, neosobni i depolitizirani pravni mehanizam.

31. Hvala na pozornosti