1. ZAŠTITA POTROŠAČA Prof. dr. sc. Marko Baretić
Katedra za građansko pravo
Pravnog fakulteta u Zagrebu

2. PREGLED PREDAVANJA Zaštita potrošača općenito Uređenje tržišta
Razvoj zaštite potrošača
Izvori
Karakteristike
Uređenje tržišta
Zaštita sigurnosti
Uređenje poslovnih praksi
Ugovorno pravo
Opći dio
Posebni dio
Odštetno pravo
Odgovornost za neispravan proizvod
Procesno pravo
Zaštita kolektivnih interesa potrošača
Alternativni načini rješavanja potrošačkih sporova

3. ZAŠTITA POTROŠAČA U EUROPSKOJ UNIJI
Politika zaštite potrošača sustavno se razvija već 40-ak godina
obuhvaća niz mjera kojima se nastoji poboljšati položaj potrošača na jedinstvenom europskom tržištu
jedan od važnih segmenata politike zaštite potrošača jest pravo zaštite potrošača

4. USTAVNOPRAVNI TEMELJ ZAŠTITE POTROŠAČA
Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (Rimski ugovor)
periferno spominjanje potrošača u kontekstu poljoprivredne politike i politike tržišnog natjecanja

5. USTAVNOPRAVNI TEMELJ ZAŠTITE POTROŠAČA
Single European Act (1987)
nema značajnijih promjena, no kroz tada unešenu odredbu čl. 100a olakšan je način donošenja odluka općenito, pa tako i na području zaštite potrošača

6. USTAVNOPRAVNI TEMELJ ZAŠTITE POTROŠAČA
Ugovor o Europskoj uniji (1993)
Posebna glava ugovora (XI) i poseban članak (129a)odnosi se na zaštitu potrošača
Zaštita potrošača postaje službena politika Europske zajednice

7. UGOVOR IZ AMSTERDAMA Renumeracija teksta Ugovora
Članak 129a postaje članak 153.
Sadržajno korespondirajući članku 129a
Promjena u izričitom navođenju da je politika zaštite potrošača “horizontalna” politika

8. UGOVOR IZ NICE Nema promjena u odnosu na tekst iz Amsterdama
Geneza normativnog uređenja politike zaštite potrošača upućuje na postupni rast važnosti zaštite potrošača

9. LISABONSKI UGOVOR
Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning of the European Union
Članak 12. – zahtjevi zaštite potrošača uzet će se u obzir prilikom definiranja i provođenja ostalih politika i aktivnosti Unije
Članak 169. (bivši članak 153. Ugovora o osnivanju EZ)

10. Članak 169
1. U svrhu promocije interesa potrošača te osiguranja visokog stupnja njihove zaštite, Unija će doprinositi zaštiti zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa potrošača, kao i promociji njihova prava na obaviještenost, edukaciju te organiziranje u svrhu zaštite svojih interesa.
2. Zajednica doprinosi razvoju visoke razine zaštite potrošača kroz:
mjere usvojene na temelju članka 114 u okviru dovršenja izgradnje unutrašnjeg tržišta
posebne aktivnosti koje podupiru i nadopunjuju politiku država članica.

11. Članak 169
2. Europski parlament i Vijeće, djelujući po redovnoj zakonodavnoj proceduri te nakon konzultacija s s Ekonomskim i socijalnim komitetom, donijeti će mjere predviđene u stavku 2b.
3. Mjere usvojene na temelju stavka 3. ovog članka ne sprječavaju države članice da zadrže ili usvoje strože zaštitne mjere. Takve mjere moraju biti sukladne Ugovorima. Komisija će biti obaviještena o tim mjerama.

12. Slobodan protok roba i usluga
Ideja zajedničkog tržišta – temelj EU
Različitost nacionalnih uređenja usporava slobodan protok roba i usluga:
potrošači ne žele trgovati u drugim zemljama jer ne znaju imaju li ista prava kao u svojoj zemlji
trgovci ne žele trgovati u drugim zemljama jer ne znaju koje su im obveze

13. Slobodan protok roba i usluga
Nepovjerenje potrošača:
26 % potrošača kupilo je robu ili uslugu u drugoj državi
6 % potrošača obavilo je kupnju putem interneta od trgovca u drugoj državi
45 % potrošača nema povjerenja u kupnju putem interneta od trgovca u drugoj državi
56 % potrošača smatra da trgovac iz druge države neće poštovati njegova prava
71 % potrošača smatra da je teže riješiti pitanja prigovora, raskida ugovora, garancije i sl. kad se kupuje od trgovca iz druge države
Nepovjerenje trgovaca:
19 % trgovaca djeluje u drugim državama EU
33 % trgovaca odbija prodati ili isporučiti robu ili uslugu izvan svoje zemlje
48 % trgovaca spremno je djelovati u drugim državama EU
55 % trgovaca smatra da im je preskupo trgovati u drugim zemljama zbog različitosti pravila o zaštiti potrošača

14. Zaštita potrošača – izazov za trgovce
Potrošači i trgovci - subjekti s oprečnim interesima?
Pozitivne strane pravila o zaštiti potrošača:
povećanje povjerenja potrošača u tržište
veći obujam prometa
jedinstvena europska pravila
veće tržište
manji troškovi
predvidivost poslovanja
Europska filozofija uravnoteženog pristupa

15. KARAKTERISTIKE POLITIKE ZAŠTITE POTROŠAČA
Razvoj u okviru izgradnje unutrašnjeg tržišta (neizravna politika)
Područje podijeljene nadležnosti Zajednice i država članica
Naglašeno načelo supsidijarnosti i proporcionalnosti
Koncept minimalne zaštite (minimalnog usklađenja)

16. RAZVOJ PRAVA ZAŠTITE POTROŠAČA
neizravni put razvoja (ujednačavanje nacionalnog prava)
“soft law” inicijative
“negative law”

17. NEIZRAVNA POLITIKA
Razvoj prava zaštite potrošača na temelju članka 100 Rimskog ugovora, kroz “usklađivanje pravila domaćeg prava država članica koja izravno utječu na uspostavljanje ili funkcioniranje zajedničkog tržišta”
Sredina 70-ih godina prošlog stoljeća
Završetkom tranzicijskog perioda i uspostavljanjem zajedničkog tržišta zanimanje raste za socijalne teme, među ostalim, i za zaštitu potrošača

18. SOFT LAW
Razvoj politike i prava zaštite potrošača kroz rezolucije – neobvezujuća pravila.
Iako se radi o neobvezujućim pravilima, važnost rezolucija očituje se u činjenici:
da je njime izražena politička volja institucija Europske zajednice
da se sud EZ-a često pozivao na rezolucije kao da se radi o obvezujućim pravilima

19. SOFT LAW
Rezolucija Vijeća iz godine o prethodnom programu Europske ekonomske zajednici za zaštitu potrošača i politiku obavještavanja.
Pobrojana osnovna prava potrošača:
Pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti
Pravo na zaštitu ekonomskih interesa
Pravo na naknadu štete
Pravo na obavještavanje i edukaciju
Pravo na predstavljenost

20. SOFT LAW Slijede rezolucije iz 1981., 1986., 1989., 1992.
Prvi Akcijski plan donesen 1990., slijede 1991., 1993., 1998.
Commission Consumer Policy Strategy for
Council’s Resolution 2002
Commission Consumer Policy Strategy

21. NEGATIVE LAW
Negative Law – pravila kojima se zabranjuju aktivnosti suprotne prekograničnoj trgovini
Uklanjanje trgovinskih zapreka kao oblik neizravne zaštite potrošača
Razvoj kroz odluke SP EU
Utjecaj na potrošače dvojak:
Uklanjanje nacionalnih mjera (zakonodavstva) koje negativno utječu na potrošačev izbor
Uklanjanje nacionalnih mjera (zakondavstva) koje su usmjerene na zaštitu (domaćih) potrošača ako te mjere ugrožavaju međugraničnu trgovinu

22. NEGATIVE LAW
Uklanjanje nacionalnih mjera koje negativno utječu na potrošačev izbor
C 170/78 Commission v. United Kingdom (sustav oporezivanja alkoholnih pića)
C 178/84 Commission v. Germany (njemačka pravila o tehnikama proizvodnje piva)
Uklanjanje nacionalnih mjera koje su usmjerene na zaštitu (domaćih) potrošača
C 120/78 Rewe zentrale v. Bundesmonopolverwaltung für Branntweing (Cassis de Dijon) (zahtjev minimalnog postotka alkohola)
C 407/85 Drei Glocken V. USL Centro-Sud (talijanska tjestenina)

23. SADAŠNJE STANJE
Preko 90 direktiva koje se izravno odnose na zaštitu potrošača
Budući da je zaštita potrošača horizontalna politika – velik broj direktiva na području ostalih politika periferno uređuje i zaštitu potrošača.
Snažan utjecaj na pravne poretke država članica

24. SADAŠNJE STANJE
Direktivama na području zaštite potrošača uglavnom se uređivalo:
tehničke standarde kojima je cilj zaštita potrošača
uvjeti pružanja usluga na tržištu (poglavito oglašavanje)
privatno (obvezno) pravo država članica
neizravno usklađivanje privatnopravnih uređenja država članica

25. “POTROŠAČKI” ACQUIS Direktiva 2001/95/EEZ o općoj sigurnosti proizvoda
Direktiva 89/109/EEZ o usklađivanju prava Država članica u pogledu materijala i proizvoda koji dolaze u kontakt sa prehrambenim proizvodima
Direktiva 2000/13/EZ o usklađivanju prava Država članica u pogledu označavanja, prezentacije i reklamiranja prehrambenih proizvoda
Direktiva 79/581/EEZ o zaštiti potrošača u pogledu isticanja cijene prehrambenih proizvoda, dopunjena Direktivom 88/315/EEZ te Direktivom 95/58/EZ

26. “POTROŠAČKI” ACQUIS
Direktiva 2006/114/EZ o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (Direktiva 84/450/EEZ, izmijenjena i dopunjena Direktivom 97/55/EZ)
Direktiva 2005/29/EZ o nepoštenim poslovnim praksama

27. “POTROŠAČKI” ACQUIS
Direktiva 85/577/EEZ o zaštiti potrošača u pogledu ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija
Direktiva 97/7/EZ o zaštiti potrošača u pogledu ugovora sklopljenih na daljinu
Direktiva 2011/83/EU o potrošačkim pravima
Direktiva 2002/65/EZ o sklapanju na daljinu ugovora o potrošačkim financijskim uslugama
Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima
Direktiva 1999/44/EZ o određenim aspektima prodaje potrošačkih roba i pripadajućim garancijama
Direktiva 94/47/EZ o zaštiti kupaca u pogledu određenih aspekata ugovora koji se odnose na kupnju prava na korištenje nekretnina na bazi timeshare-a
Direktiva 2008/122/EZ o zaštiti potrošača u pogledu timeshare ugovora, dugotrajnih turističkih proizvoda te njihovoj prodaji i zamjeni
Direktiva 90/314/EEZ o turističkim paket aranžmanima

28. “POTROŠAČKI” ACQUIS
Direktiva 87/102/EEZ o usklađivanju prava Država članica u pogledu potrošačkih kredita (izmijenjena i dopunjena Direktivom 90/88/EZ i Direktivom 98/7/EZ)
Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o zajmu za potrošače
Direktiva 85/374/EEZ o odgovornosti za neispravne proizvode (izmijenjena i dopunjena Direktivom 1999/34/EZ)
Direktiva 98/27/EZ o sudskim/upravnim zabranama za zaštitu interesa potrošača
Uredba 524/2013 on online rješavanju potrošačkih sporova
Direktiva 2013/11/EU o alternativnom načinu rješavanja potrošačkih sporova
Direktiva 2014/17/EU o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine
Direktiva (EU) 2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima

29. PRIVATNOPRAVNI ASPEKTI ZAŠTITE POTROŠAČA
Direktivama s područja zaštite potrošača, EU utječe kako na javnopravne tako i na privatnopravne poretke država članica
Pitanje održivosti podjele na javno i privatno pravo

30. POTROŠAČ
Bilo koja fizička osoba koja nastupa na tržištu ili sklapa pravni posao radi ostvarivanja ciljeva koji su izvan njegove djelatnosti, njegova posla ili zanimanja !!!!!!!!!

31. POTROŠAČKI ODNOS Business to Consumer (B2C) Business to Business (B2B)
Consumer to Consumer (C2C)

32. KARAKTERISTIKE PRAVA ZAŠTITE POTROŠAČA
Ne radi se o “europskom pravu” već “europeiziranom” pravu država članica
Uređenje po načelu “rationae personae”, a ne “rationae materiae”
Vertikalni pristup
Bitno izmijenjeni pravni poredci država članica, poglavito privatnopravni poredci

33. OBILJEŽJA PRAVA ZAŠTITE POTROŠAČA
Dužnost obavještavanja
Pravo na jednostrani raskid ugovora
Kolektivna zaštita potrošača
(Polu)prisilna narav pravila o zaštiti potrošača
Široki krug sastojaka ugovora
Posebna poveznica za potrošačke ugovore
Teret dokazivanja
Minimalna zaštita potrošača
Alternativni načini rješavanja sporova

34. DUŽNOST OBAVJEŠTAVANJA
Paradigma obavještavanja – “samo dobro obaviješteni potrošač može učinkovito zaštititi samoga sebe”
Trgovcu se nameće dužnost obavještavanja potrošača o nizu elemenata njihovog ugovora
Dužnost obavještavanja i u predugovornom stadiju i u stadiju ispunjavanja ugovora

35. PRAVO NA JEDNOSTRANI RASKID UGOVORA
Pravo priznato potrošaču
Direktivom o ugovorima sklopljenima izvan poslovnih prostorija trgovca
Direktivom o prodaji na daljinu
Direktivom o sklapanju na daljinu ugovora o potrošačkim financijskim uslugama
Direktivom o dugotrajnim turističkim proizvodima
Direktivom o potrošačkim kreditima
Direktivom o potrošačkim pravima
Jednostrani, bezrazložni raskid ugovora

36. KOLEKTIVNA ZAŠTITA POTROŠAČA
Inicijalno, priznata samo pojedinim direktivama
Naknadno, Direktivom o sudskim/upravnim zabranama za zaštitu interesa potrošača, ta mogućnost kolektivne zaštite protegnuta na cjelokupni potrošački acquis
Štite se difuzni, kolektivni interesi potrošača
Kolektivistička naspram individualističke zaštite
Preventivna zaštita
Dilema: upravni ili sudski put zaštite

37. PRAVNA NARAV PRAVILA O ZAŠTITI POTROŠAČA
Pravila o zaštiti potrošača nisu ius strictum u klasičnom smislu
Riječ je o poluprisilnim pravilima
Ugovorom je moguće odstupiti od tih pravila ako je to u interesu potrošača
Suženo načelo stranačke autonomije

38. ŠIROK KRUG SASTOJAKA UGOVORA
Nizom direktiva propisan širok krug elemenata koji moraju biti sadržani u ugovoru pojedine vrste koji se sklapa između potrošača i trgovca

39. POSEBNA POVEZNICA ZA POTROŠAČKE UGOVORE
Potrošač se izborom mjerodavnog prava ne može lišiti zaštite koja mu pripada po pravilima pojedine direktive
Tim pravilom nije u potpunosti isključena mogućnost ugovornog određivanja mjerodavnog prava

40. TERET DOKAZIVANJA
Teret dokazivanja u pogledu postojanja/nepostojanja određenih činjenica prebačen je na trgovca
Takvo pravilo sadrži:
Direktiva o prodaji na daljinu
Direktiva o sklapanju na daljinu ugovora o potrošačkim financijskim uslugama
Direktiva o komparativnom i zavaravajućem oglašavanju
Direktiva o nepoštenim poslovnim praksama

41. ALTERNATIVNI NAČINI RJEŠAVANJA POTROŠAČKIH SPOROVA
Unija potiče alternativne načine rješavanja potrošačkih sporova
Primjeri: mirenje, ombudsmani u nordijskim zemljama, Ured za pošteno trgovanje u Ujedinjenom Kraljevstvu

42. PRIGOVORI PRAVU ZAŠTITE POTROŠAČA
Argumentirani prigovori uređenju materije prava zaštite potrošača:
Prigovor nesustavnosti
Prigovor nekonzistentnosti
Prigovor “crne kutije”
Prigovor neusklađenosti pravnih poredaka država članica
Prigovor zastarjelosti “potrošačkog” acquis-a
Prigovor složenosti (kompliciranosti) pravnog uređenja

43. PRIGOVOR NESUSTAVNOSTI
“Pointilistički” pristup stvaranja prava zaštite potrošača
Direktive s područja zaštite potrošača nisu utemeljene na zajedničkim načelima

44. PRIGOVOR NEKONZISTENTNOSTI
Dvije razine nekonzistentnosti:
Nekonzistentnost unutar pojedine direktive
Nekonzistentnost između pojedinih direktiva

45. PRIGOVOR NEKONZISTENTNOSTI
Različiti pristupi korišteni u istoj Direktivi
Primjer Direktive 85/577/EEZ o ugovorima sklopljenim izvan poslovnih prostorija
Istodobno korištenje pojma “right of cancelation” i “right of renunciation”

46. PRIGOVOR NEKONZISTENTNOSTI
Primjer potrošača:
Potrošač je osoba koja djeluje izvan okvira svoje djelatnosti, svog posla i svog zanimanja (Direktiva o nepoštenim ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima)
Potrošač je fizička osoba koja djeluje radi ostvarivanja ciljeva koji se mogu smatrati izvan njegove djelatnosti ili zanimanja (Direktiva o prodaji na kućnim vratima)
Potrošač je osoba koja pristaje uzeti paket aranžman (Direktiva o turističkim paket aranžmanima)

47. PRIGOVOR NEKONZISTETNOSTI
Primjer trgovca:
Koriste se izrazi: trgovac (trader), prodavatelj (seller), dobavljač (supplier)
Trgovac je fizička ili pravna osoba koja djeluje u okviru svoje poslovne ili komercijalne djelatnosti (Direktiva o ugovorima na daljinu)
Trgovac je fizička ili pravna osoba koja djeluje u svrhe koje se odnose na njegovu djelatnost, posao ili profesiju, bez obzira radi li se o privatnopravnoj ili javnopravnoj osobi (Direktiva o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima)
Pitanje adekvatnosti pojma “trgovac”

48. PRIGOVOR NEKONZISTETNOSTI
Iste se situacije u pojedinim direktivama različito uređuju.
Primjer dužine roka za jednostrani raskid ugovora:
7 dana (Direktiva o prodaji izvan poslovnih prostorija trgovca)
10 dana (Direktiva o timeshare-u)
14 dana (Direktiva o sklapanju na daljinu ugovora o potrošačkim financijskim uslugama)
Problem računanja rokova putem “radnih dana” (ugovori na daljinu) i “kalendarskih dana” (timeshare).

49. PRIGOVOR NEKONZISTENTNOSTI
Temeljni pojmovi poput “ugovora”, “štete”, “ispunjenja ugovora”, “neispunjenja ugovora”, uopće se ne definiraju
Određeni su pojmovi definirani jednom direktivom, ali ne i ostalima
Primjer: definicija štete u Direktivi o odgovornosti za neispravan proizvod, nepostojanje definicije štete u Direktivi o turističkim paket-aranžmanima
Pitanje dopuštenosti analogije

50. PRIGOVOR NEKONZISTENTNOSTI
Nekonzistentnost kao posljedica prevođenja na sve službene jezike.
Direktiva o nepoštenim ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima
Pre-formulated contracts
Contrat d’ adhésion
Contrato di adesione

51. PRIGOVOR “CRNE KUTIJE”
Sud EZ, tumačeći pojedine direktive, ne vodi računa o posebnostima domaćeg prava država članica, čime se dovodi u pitanje ustaljene institute domaćeg prava
Kreirajući pravila direktiva, tijela EU uvode u pravne poretke država članica institute i termine koji u tim pravnim porecima nisu poznati

52. PRIGOVOR NEUSKLAĐENOSTI PRAVNIH POREDAKA DRŽAVA ČLANICA
Pojmovi i instituti koji nisu izrijekom uređeni kroz direktive različito se tumače u pojedinim državama članicama
Sustav minimalnog usklađenja dovodi do toga da pojedine države članice propisuju višu razinu zaštite od one predviđene pojedinom direktivom, a druge ne

53. PRIGOVOR ZASTARJELOSTI
Direktive s područja zaštite potrošača, poglavito one donesene 80-ih godina prošlog stoljeća, više ne odgovaraju zahtjevima razvijenog tržišta (razvoj digitalnih tehnologija, razvoj novih načina kreditiranja)
Javlja se potreba izmjena tih direktiva

54. PRIGOVOR KOMPLICIRANOSTI PRAVNOG UREĐENJA
Tekst pojedinih direktiva iznimno je složen, kompliciran, a time i nerazumljiv
Primjer Direktive o sklapanju na daljinu ugovora o potrošačkim financijskim uslugama te Direktive o nepoštenim poslovnim praksama

55. UNFAIR COMMERCIAL PRACTICE DIRECTIVE
Article 6
Misleading actions
1. A commercial practice shall be regarded as misleading if it contains false information and is therefore untruthful or in any way, including overall presentation, deceives or is likely to deceive the average consumer, even if the information is factually correct, in relation to one or more of the following elements, and in either case causes or is likely to cause him to take a transactional decision that he would not have taken otherwise:
(a) the existence or nature of the product;
(b) the main characteristics of the product, such as its availability, benefits, risks, execution, composition, accessories, after-sale customer assistance and complaint handling, method and date of manufacture or provision, delivery, fitness for purpose, usage, quantity, specification, geographical or commercial origin or the results to be expected from its use, or the results and material features of tests or checks carried out on the product;
(c) the extent of the trader's commitments, the motives for the commercial practice and the nature of the sales process, any statement or symbol in relation to direct or indirect sponsorship or approval of the trader or the product;
(d) the price or the manner in which the price is calculated, or the existence of a specific price advantage;
(e) the need for a service, part, replacement or repair;
(f) the nature, attributes and rights of the trader or his agent, such as his identity and assets, his qualifications, status, approval, affiliation or connection and ownership of industrial, commercial or intellectual property rights or his awards and distinctions;
(g) the consumer's rights, including the right to replacement or reimbursement under Directive 1999/44/EC of the European Parliament and of the Council of 25 May 1999 on certain aspects of the sale of consumer goods and associated guarantees [8], or the risks he may face.
2. A commercial practice shall also be regarded as misleading if, in its factual context, taking account of all its features and circumstances, it causes or is likely to cause the average consumer to take a transactional decision that he would not have taken otherwise, and it involves:
(a) any marketing of a product, including comparative advertising, which creates confusion with any products, trade marks, trade names or other distinguishing marks of a competitor;
(b) non-compliance by the trader with commitments contained in codes of conduct by which the trader has undertaken to be bound, where:
(i) the commitment is not aspirational but is firm and is capable of being verified,
and
(ii) the trader indicates in a commercial practice that he is bound by the code.

56. SADAŠNJOST/BUDUĆNOST
Potreba stvaranja novog “potrošačkog” acquis-a sa svrhom:
Pojednostavljenja sadašnjeg uređenja
Kompletiranja sadašnjeg uređenja
Usklađivanja sadašnjeg uređenja
Modernizacije sadašnjeg uređenja

57. SADAŠNJOST/BUDUĆNOST
Communication from the Commission to the European Parliament and the Council – A More Coherent European Contract Law – An Action Plan (2003. godina)
Green Paper on the Review of the Consumer Acquis ( godina)

58. MOGUĆI PUTOVI RAZVOJA Predlažu se tri temeljne strategije:
Vertikalni pristup, koji se sastoji od revizije postojećih direktiva
Horizontalni pristup koji se sastoji od usvajanja jednog ili više okvirnih “instrumenata” kojima bi se uredila zajednička obilježja acquis-a
Mješoviti, horizontalno-vertikalni pristup

59. VERTIKALNI PRISTUP
Izmjena svake pojedine direktive s ciljem njihova osuvremenjivanja te usklađivanja s trenutnim zahtjevima tržišta
Eliminiranje nekonzistentnosti unutar pojedine direktive te između pojedinih direktiva
Nedostaci:
temeljni pojmovi i dalje bi bili uređeni posebnim direktivama
voluminoznost direktiva ne bi bila smanjena

60. HORIZONTALNI PRISTUP
Uređenje zajedničkih elemenata “potrošačkog” acquis-a, poput termina potrošač, profesionalac, dužina prava na raskid ugovora, itd. bili bi ekstrahirani iz postojećih direktiva i uređeni u jedinstvenom “instrumentu” na sistematičan način
Drugi dio horizontalnog “instrumenta” uređivao bi ugovor o kupoprodaji, kao najčešću i najrašireniju vrstu potrošačkog ugovora
Primjena horizontalnog pristupa započela s Direktivom o nepoštenim poslovnim praksama

61. HORIZONTALNI PRISTUP Odabir “instrumenta” direktiva uredba preporuka
“common frame of reference”

62. MJEŠOVITI PRISTUP Dominantan horizontalan pristup
Vertikalni pristup kao iznimka, za pojedine segmente tržišta

63. STUPANJ USKLAĐENOSTI
Postojeći sustav minimalnog usklađenja nije doveo do željenih rezultata.
Predlaže se:
sustav potpunog usklađenja
kombinacija sustava minimalnog usklađenja i klauzule o međusobnom priznavanju

64. NOVE DIREKTIVE Direktiva 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi
Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o zajmu za potrošače
Direktiva 2008/122/EZ o zaštiti potrošača u pogledu timeshare ugovora, dugotrajnih turističkih proizvoda te njihovoj prodaji i zamjeni
Direktiva 2011/83/EU o potrošačkim pravima
Direktiva 2013/11/EU o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova
Uredba o 524/2013 o on-line rješavanju potrošačkih sporova

65. COMMON FRAME OF REFERENCE
Međukorak u stvaranju europskog ugovornog prava
Javni dokument koji bi sadržavao zajednička načela, temeljna pravila i terminologiju na području europskog ugovornog prava
Svrha:
korištenje od strane Komisije prilikom revizije postojećeg acquis-a
korištenje od strane domaćih zakonodavaca i sudova

66. COMMON FRAME OF REFERENCE
Izrada na temelju:
pravila iz postojećih nacionalnih pravnih poredaka država članica koja su zajednička svim ili većini pravnih poredaka ili koja predstavljaju najbolja rješenja za pojedine situacije
stavova nacionalnih sudova
pravila predviđenih postojećim acquis-jem i međunarodnim instrumentima poput Konvencije UN-a o međunarodnoj prodaji robe

67. UTJECAJ NA PRIVATNO PRAVO DRŽAVA ČLANICA
Mogućnost stvaranja Europskog građanskog zakonika
Rezolucija Europskog parlamenta o aktivnostima za usklađivanje privatnih prava država članica iz godine.
Rezolucija Europskog parlamenta o približavanju građanskog i trgovačkog prava država članica iz godine.
Izvješće Vijeća o potrebi približavanja građanskopravnog zakonodavstva država članica iz godine.

68. MOGUĆE ZAPREKE
Tvrdnja da su nacionalni građanskopravni poreci dio identiteta jedne nacije.
Tvrdnja da nema zajedničkih načela na kojima bi počivalo novo europsko građanskopravno uređenje.

69. MOGUĆI PUTOVI STVARANJA EUROPSKOG GRAĐANSKOG ZAKONIKA
Institucionalni put najmanje izgledan
Predlaže se:
puzajuću kodifikaciju
konkurenciju nacionalnih uređenja
ujednačavanje mpp-a
stvaranje europskog obveznog prava

70. EUROPSKO UGOVORNO PRAVO
Poželjan rezultat napora Europske unije
Utemeljen na common frame of reference
Baza: postojeći “potrošački” acquis te direktive na ostalim područjima kojima se ujednačavaju obveznopravna pravila država članica EU.
Određene direktive s područja zaštite potrošača pružaju zaštitu ne samo potrošačima, već i širem krugu osoba.
Primjer:
Direktiva o odgovornosti za neispravan proizvod
Direktiva o turističkim paket-aranžmanima

71. EUROPSKO UGOVORNO PRAVO
Prijedlog Uredbe o zajedničkom europskom pravu kupoprodaje

72. REPUBLIKA HRVATSKA Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
obveza postupnog usklađivanja domaćeg prava s pravnom stečevinom Europske unije

73. PROBLEMI PRI IMPLEMENTACIJI
Konceptualizacija implementacije
Implementacija u užem smislu
Sistematizacija
Minimalna ili potpuna zaštita
Širenje polja primjene pravila o zaštiti potrošača

74. IZVORI PRAVA ZAŠTITE POTROŠAČA U RH
Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12)
Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 79/09, 112/12)
Zakon o obveznim odnosima (NN 95/05, 41/08, 125/11)
Zakon o leasingu (NN 135/06)
Zakon o kreditnim institucijama (NN 117/08, 74/09, 153/09, 108/12)
Zakon o osiguranju (NN 151/05, 87/08, 82/09)
Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11)
Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (NN 132/98, 63/08, 134/09)
Zakon o arbitraži (NN 88/01)

75. IZVORI PRAVA ZAŠTITE POTROŠAČA U RH
Zakon o općoj sigurnosti proizvoda (NN 30/09, 139/10)
Zakon o normizaciji (NN 163/03)
Zakon o akreditaciji (NN 158/03, 75/09)
Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti (NN 20/10)
Zakon o ograničenju uporabe duhanskih proizvoda (NN 125/08, 55/09, 119/09)
Zakon o zaštiti prava pacijenata (NN 169/04)…