Download presentation
Presentation is loading. Please wait.
Published bySakari Karvonen Modified over 6 years ago
1
TRAUMATSKA ISKUSTVA KAO PREDISPONIRAJUI FAKTOR NASILJA I ANKSIOZNOSTI MLADIH Letić Nada, Ivanović Branka Ključne riječi: mladi, traumatska iskustva nasilje, anksioznost Uvod Osnovni cilj ovog istraživanja je ispitivanje povezanosti traumatskih iskustava mladih u BiH kao predisponirajućih faktora nasilja i anksioznosti. Prigodnim uzorkom obuhvaćeno je 975 ispitanika, prosječne starosti 18,5 godina, od kojih je 54% ženskih i 46% muških. Ispitanici su bili učenici četvrtih razreda srednjih škola iz 16 gradova BiH: Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Tuzla, Zenica, Bihać, Trebinje, Prijedor, Brod, Derventa, Gornji Vakuf, Novi Grad, Livno, Tomislavgrad, Čelinac, Ljubija kao što je obilježeno na karti: U prikupljanju podataka korištena je baterija testova koja je prilagođena našem uzorku, a koju je pripremila prof. Gordana Buljan-Flander, ravnateljica poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. Primijenjeni su: upitnik o osnovnim demografskim karakteristikama ispitanika, upitnik koji se odnose na različite oblike nasilja (za oca, majku i druge) i upitnik koji mjeri nivo anksioznosti (Spielberger , StateTrait Anxiety Inventory - STAI). Podaci su statistički obrađeni u SPSS-20, a računate su frekvencije, aritmetičke sredine, korelacije t-test i Hi-kvadrat test. Rezultati su pokazali statistički značajnu povezanost pojedinih traumatskih iskustava unutar porodice sa različitim oblicima nasilja, koji su međusobno povezani. Mladi koji su doživjeli: gubitak bliske osobe u porodici, podložniji su emocionalnom nasilju (p.=000, p<.01) i svjedočenju fizičkom nasilju (p=004, p<.05); razvod roditelja, može biti faktor rizika za fizičko (p.006, p<.01), emocionalno nasilje (p.000, p<.01), fizičko nasilje u partnerskim odnosima (p=.001, p<.01), i seksualno zlostavljanje (p. 000, p<.01). teške bolesti roditelja, kao traumatsko iskustvo nose rizik od fizičkog zlostavljanja u partnerskim odnosima (p .002, p<.05). Najveći broj ispitanika je doživio traumatska iskustva u periodu od 8-16. godine života i to unutar porodice, a odnose se na tešku, hroničnu bolest, smrt ili razvod roditelja. Djeca razvedenih roditelja bila su više izložena fizičkom (hi kvatdrat test = 13,714, p<.001) i verbalnom nasilju van porodice (hi kvatdrat test = 27,087, p<.001). Ispitanici koji su doživjeli smrt bliske osobe bili su izloženiji verbalnom (hi kvatdrat test = 25,137, p<.001), kao i svjedočenju nasilju (hi kvatdrat test = 30,134, p<.001). Ispitanici koji imaju iskustvo teške, hronične bolesti roditelja bili su izloženiji fizičkom nasilju van porodice (hi kvatdrat test = 12,426, p<.005). Istraživanje je pokazalo da su anksiozniji ispitanici koji su iskusili najučestalije oblike traumatskih iskustava unutar porodice i to: teška, hronična bolest roditelja (t=-2.63, p<0.01) smrt (t=-2.52, p<0.05 ) i razvod (t=-2.07, p<0.05). : Zaključak Djeca sa iskustvom hroničnih bolesti u porodici, smrti i razvoda roditelja anksioznija su od svojih vršnjaka koji nemaju ova iskustva. Takođe, podaci ukazuju da su ispitanici koji su bili izloženi traumatskim iskustvima u porodici, bili podložniji nasilju izvan porodice, što može ukazivati na opštu ranjivost i moguću tendenciju da kasnije postanu žrtve ili počinioci nasilja. Traumatsko iskustvo ispitanka doživljeno van prodice značajno je zastupljenije od traumatskih iskustava koja se dešavaju unutar porodice, a koja su emocionalno dublja i značajnijea za razvoj ličnosti adolescenata. Traumatska iskustva unutar porodice i izloženost nasilju izvan porodice su u pozitivnoj korelaciji sa anksioznošću mladih, što ukazuje na potrebu razvoja interventnih i preventivnih programa koji bi trebali doprinijeti smanjenju tolerancije na nasilje u svim segmentima društva. . Rezultati Ispitanici su potvrdili da su doživjeli sljedeće oblike nasilja u dosadašnjem životu (87,5%) Kao što je prikazano na grafikonu 1: Graf 1: vrste nasilja po učestalosti Traumatska iskustva unutar porodice imalo je 59,4% ispitanika, a najznačajnija su: smrt bliske osobe (52,0%), razvod roditelja (7%) i teška bolest roditelja (7%). Reference Buljan Flander, G. (2007); Izloženost djece nasilju – jesmo li nešto naučili? Psihologija i nasilje u suvremenom društvu – Zbornik radova znanstveno-stručnog skupa psihologija nasilja i zlostavljanja. Buljan Flander, G. i Kocijan Hercigonja, D. (2003); Zlostavljanje i zanemarivanje djece. Zagreb: Marko M. usluge d.o.o. Pećnik, N (2003) – Međugeneracijski prijenos zlostavljanja djece. Zagreb: Naklada Slap. Pinheiro, Paulo Sergio (2006); Report of the independent expert for the United nations study of violence against children. Popadić, D. (2009). Nasilje u školama. Institut za psihologiju. Beograd i UNICEF Srbija. UN Study on violence against children – Global Submission by the International Save the children Alliance, Save the children Norway (2005). World health Organization (2002); Preventing violence. A guide to implementing the recommendations of the World report on violence and health, Geneva. World report on violence and health, Edited by Etienne G. Krug, Linda L. Dahlberg, James A. Mercy, Anthony B. Zwi and Rafael Lozano, World Health Organization, Geneva (2002).
Similar presentations
© 2025 SlidePlayer.com. Inc.
All rights reserved.