12.11.2018 12.3.2012 Upravni studij Ljudska prava: osnove, međunarodne konvencije, zaštita pred sudovima Josip Kregar.

Upravni studij Ljudska prava: osnove, međunarodne konvencije, zaštita pred sudovima Josip Kregar

Prirodna i ljudska prava
Prirodna i ljudska prava "Ne postoji nego jedno pravo za sve nas, naime pravo koje vlada nad svim pravima, a to je pravo humanosti, pravde i jednakosti - koje je i prirodno pravo i pravo nacije." E.Burke

Pravo ili moral Ljudska prava most su između neodređenih ideja političke filozofije demokratskih poredaka i pravnog uređenja države. Pozitivizacije načela međunarodnog prava i u unutarnjem pravnom poretku zemalja potpisnica.

Razvoj ideje ljudskih prava
Razvoj ideje ljudskih prava Grčka filozofija (demokratia, isonomia) Ksenofont Sokrat Aristotel Prirodno pravo Teorije društvenog ugovora

Razvoj ideje ljudskih prava Liberalna politička filozofija
Razvoj ideje ljudskih prava Liberalna politička filozofija Mi držimo očitom istinom da su ljudi stvoreni jednaki i da ih je Stvoritelj obdario određenim neotuđivim pravima među kojima su pravo na život , slobodu i traganje za srećom. Da bi jamčila ta prava stvorena je vlast nad ljudima izvodeći svoju pravičnu vlast iz suglasnosti podanika Thomas Jefferson Prava nisu darovi koje jedan čovjek daje drugom niti jedna klasa drugoj klasi, jer tko je taj koji ih je prvi poklonio i po kakvom bi načelu uopće posjedovao pravo darivanja? Prava pripadaju čovjeku na osnovu njegova prava na postojanja, pa prema tome moraju za svakoga biti jednaka T.Paine

Prvi pokušaji formuliranja
Prvi pokušaji formuliranja J.J. Rousseau, Montesquieu Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, 1789 Deklaracija nezavisnosti Bill of Rights, 1787 Weimarski ustav

Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, 1789
Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, 1789 Predstavnici francuskog naroda… smatrajući da zaboravljanje ili prezir prema pravima čovjeka jedini uzrok općih nesreća i korupcije vlada, odlučili su u jednoj svečanoj deklaraciji navesti prirodna neotuđiva i sveta prava čovjeka….

Dva pravca razvoja Liberalni Socijalni Politička prava
Dva pravca razvoja Liberalni Politička prava J. Rawls- jednakost prava i Khaldor Hiks kriterij Što je sloboda bez prava? R. Dworkin Socijalni Socijalna prava Što je sloboda tiska za nepismene? Što je sloboda kretanja za siromahe?Što je biračko pravo za neobrazovane?

Razvoj - zaključak Ljudska prava su univerzalna tečevina – nema modernog prava bez ljudskih prava Ljudska prava su izraz slobode i demokracije i od njih su neodvojiva: bez ljudskih prava sloboda je samo apstrakcija, a bez ljudskih prava demokracija je samo brojenje glasova

Dokumenti Opća deklaracija o pravima čovjeka 1949
Dokumenti Opća deklaracija o pravima čovjeka 1949 Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 1950 Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima “Soft law” = međunarodni običaji * ugovori * deklaracije Helsinški protokoli 1975 Pariška povelja 1990 Kopenhaški kriteriji 1990 Europski ustav 2004

Važnost Konvencije Konvencija u sadržajnom smislu daje listu prava koje su standardi ljudskih prava demokratske države. Konvencija, osobito nakon protokola 11, daje učinkovit mehanizam zaštite ljudskih prava. Metode difuznog političkog pritiska međunarodne zajednice u slučajevima kršenja ljudskih prava Konvencija stvara učinkovit sustav mjera prinude Dobrovoljno smo prihvatili i sadržaj i mehanizam Konvencije i prava koja ona regulira, i tu naša isključivost i samostalnost tumačenja prestaje.

Europska konvencija Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda temeljni je i najstariji instrument zaštite ljudskih prava koji se ostvaruje u sustavu Vijeća Europe. Konvencija je potpisana u Rimu, 4. studenog godine, a stupila je na snagu nakon što ju je ratificiralo osam europskih zemalja (3.rujna, godine ).

Sadržaj Konvencije Obveza primjene (“svima”) Pravo na život
Sadržaj Konvencije Obveza primjene (“svima”) Pravo na život Zabrana mučenja Zabrana ropstva i prisilnog rada Pravo na slobodu i sigurnost Pravo na pošteno suđenje Nema kazne bez zakona Pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti Sloboda izražavanja

Sadržaj Konvencije 2 Sloboda udruživanja i okupljanja Pravo na brak
Sadržaj Konvencije 2 Sloboda udruživanja i okupljanja Pravo na brak Pravo na djelotvoran pravni lijek Zabrana diskriminacije Derogiranje u vrijeme izvanrednog stanja Ograničenja političke djelatnosti stranaca Zaštita vlasništva (P1) Pravo na obrazovanje (P1) Pravo na slobodne izbore (P1) Sloboda kretanja (P4)

Koga se štiti? Izraz "svakome" znači da se ostvarenje tih prava ne odnosi samo na građane, niti se uvjetuje prebivalištem ili boravištem, već doslovno odnosi na sve osobe pod jurisdikcijom neke države. Svaka država prihvaćanjem Konvencije prihvaća i obvezu da prihvati odluke Suda i da zajamči "svakome pod svojom jurisdikcijom" pravo da zatraži takvu zaštitu.

Sud za ljudska prava Pojedinačne predstavke (deset/sto/tisuću)
Sud za ljudska prava Pojedinačne predstavke (deset/sto/tisuću) Sporovi između država Mora biti povrijeđeno zaštićeno pravo Tužbu podnosi oštećeni Najkasnije šest mjeseci nakon iscrpljenosti pravnih lijekova Kršenja (u načelu) samo od dana ratifikacije Iscrpljenost svih pravnih lijekova Pitanje suvereniteta- financijska naknada Izvršenje – Vijeće ministara Sudska praksa

Sud za ljudska prava- sastav
Sud za ljudska prava- sastav Od Nova pravila Koliko članica toliko sudaca (tri prijedloga-VE) Mandat je 6 godina do 70 godina života Tumačenje i provedba Konvencije Ne ispituje činjenice već tumači pravo

Sud za ljudska prava- prijava
Sud za ljudska prava- prijava Za početnu fazu – dopuštenost – nema formalnosti ali Rok od 6 mjeseci Non bis in idem Nije a priori nedopustiv Nije anoniman Pravna pomoć, formulari, dopisivanje,uloga Registra, zastupanje

Sud za ljudska prava- postupak- legitimacija
Sud za ljudska prava- postupak- legitimacija Pojedinačni zahtjev može postaviti bilo koja fizička osoba, nevladine udruge ili skupine pojedinaca. države ne samo da su tužena stranka, već prihvaćanjem (priznanje nadležnosti) preuzima sudbenost suda (članak 46) i obvezu (članka 25.) da "ni na koji način ne sprečava djelotvorno vršenje tog prava".

Sud za ljudska prava- uvjeti ocjene dopustivosti
Sud za ljudska prava- uvjeti ocjene dopustivosti Sud može razmatrati predmet samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva i unutar razdoblja od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke, te ukoliko se o istom predmetu ne odlučuje, ili je odlučeno, pred drugim međunarodnim tijelom (ne bis in idem). Dva dodatna razloga za nedopuštenost su očigledna neosnovanost i zloupotreba prava te anonimnost podneska

Sud za ljudska prava- odluke
Sud za ljudska prava- odluke Sud odlučuje o svim slučajevima u okvirima svoje nadležnosti i to većinom glasova. Svaki od sudaca koji su bili u odboru, vijeću ili Velikom vijeću ovlašteni su odluci dodati svoje izdvojeno mišljenje, bilo da se ona podudara s rješenjem ili je odluci suprotno. Konačna odluka obvezuje države koje su obuhvaćene tužbom, a nadzor nad izvršenjem odluke povjeren je Odboru ministara.

Ratione temporis Premda vrijedi načelo zabrane retroaktivne primjene međunarodnih ugovora (ratione temporis) Sud je zauzeo stav da će prihvatiti razmatranje i onih tužbenih zahtjeva kada se radi o kontinuiranom kršenju nekog Konvencijom zaštićenog prava, čije posljedice traju i nakon stupanja na snagu Konvencije iako se čin kršenja zbio prije tog trenutka.

Sud za ljudska prava- sudska praksa
Sud za ljudska prava- sudska praksa Praksa Suda i Komisije za ljudska prava predstavlja bogat izvor različitih tumačenja. Recimo ne možemo se držati same opće odredbe o slobodi izražavanje, budući da postoje deseci slučajeva u kojima je Sud definirao svoja tumačenja slobode tiska, dodjele radijskih koncesija, odgovornosti novinara, slobode umjetničkog izraza, komercijalnog oglašavanja i slično. Sud je praksom utvrdio i sadržaj mnogih pravnih standarda i kriterija, kao što su na primjer kriterij "nužnog u demokratskom društvu", "derogiranje u vrijeme izvanrednih stanja" i drugo.

Sud za ljudska prava- Hrvatski slučajevi
Sud za ljudska prava- Hrvatski slučajevi Ljudska prava i druge pravne vrednote zaštićene Konvencijom u velikoj mjeri podudaraju se s odredbama Ustava Republike Hrvatske. Štoviše struktura i sadržaj glave III, "temeljne slobode i prava čovjeka i građanina", očito su slijedile izričaje Konvencije, te suglasje odredbi Konvencije i Ustava nije sporno. Temeljem članka 134. ustava Republike Hrvatske sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona

Neposredna primjena neposredna primjena odredbi konvencije koja uključuje i bogatu praksu tumačenja, znači pojavu vrlo relevantnog izvora prava za cijeli niz slučajeva u pravosuđenju i općem djelovanju javne vlasti. Činjenica da su te odredbe iznad odredbi zakona znači da se Konvencija može primijeniti neposredno a da se neće primijeniti domaća odredba koja je konvenciji suprotna.

Ustavni sud znatno je porasla uloga Ustavnog suda u zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. To je osobito značajno zbog toga što će krajnju odluku donijeti Sud za ljudska prava, naddržavna instanca, koja zacijelo neće imati razumijevanja na meta-pravne i političke interpretacije i koja ima jasnu i utvrđenu sudsku praksu.

Posljedice Pitanja ljudskih prava o kojima se raspravljalo u okvirima ideje o neograničenom nacionalnom suverenitetu sada postaju predmetom transnacionalnog nadzora i rješavanja. Istodobno mijenja se i logika rasprave: umjesto ideje političke volje (političkog voluntarizma) metoda rasprave postaje bezlični, neosobni i depolitizirani pravni mehanizam.

sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti
sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti Josip Kregar

Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti
Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti Nikoga se ne smije uznemiravati poradi njegovih nazora, kao ni vjerskih, uvjetom da njihovo izražavanje ne remeti javni red utvrđen zakonom“ članak X, deklaracija o pravima čovjeka i građanina, 1789

Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti Svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti; to pravo uključuje slobodu izbora ili prihvata vjeroispovjedi ili uvjerenja te slobodu da se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjeroispovjed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem ili obredima. Nitko se ne smije biti podvrgnut prisili koja bi ugrozila njegovu slobodu izboera ili mijenjanja vjeroispovjesti ili uvjerenja." Članak 18.

Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti; to pravo uključuje slobodu da se promjeni vjeroispovjed ili uvjerenje i slobodu da se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjeroispovjed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanbjem, praktičnim vršenjem ili obredima Članak 9. ECHR

Savjest Pojam savjesti naizgled ne predstavlja pravno već filozofsko pitanje, ali obje razine su neodvojivo povezane. Jednostavno rečeno u filozofskom smislu to je pravo prihvatiti intelektualni stav prema vlastitom izboru, pravo svake osobe da misli kaže ono što smatra istinom. Mišljenje je unutarnje stanje pojedinca koje tek postaje vidljivo njegovim očitovanjem. J.Robert, Freedom of Conscience, Pluralism and Tolerance, u Freedom of Conscience, Council of Europe Press, Leiden, 1993,23.

Sloboda vjeroispovjesti
Sloboda vjeroispovjesti Sloboda vjeroispovjesti je uži, podređeni pojam koji uključuje javno boguoslužje, poučavanje i slobodu obreda. Premda je sloboda vjeroispovjesti prvenstveno stvar individualnog mišljenja, ona podrazumjeva inter alia slobodu izražavanje nečije religijske pripadnosti. Svjedočiti riječima i djelom isprepleteno je s postojanjem religijskog uvjerenja. Koje su religije?

Sloboda vjeroispovjesti Prvo se tiče pitanja da li je pojedini građanin dužan prihvatiti službenu državnu crkvu. Naime neke zemlje tradicijom zadržavaju ustavno određenje državne crkve (npr. Norveška i Švedska) te temeljem te odredbe iz proračuna pomažu djelatnost crkve. Sud je glede tog pitanja u tvrdio da nema dužnosti pojedinca da se deklarira kao pripadnik crkve, odnosno da se moraju utvrditi mehanizmi koji omogućavaju pojedincu da napusti crkvu

Sloboda vjeroispovjesti Drugo je pitanje da li je pojedinac, građanin, dužan davati financijski doprinos, porez ili neku taksu, izravno ili posredno državnoj crkvi. U slučaju Darby protiv Švedske (Finski građanin britanskog podrijetla koji je stanovnik-radnik u Švedskoj ), prema odluci suda, tužitelj nije dužan plaćati lokalni crkveni porez temeljem članka 14 a u svezi s člankom 9 Konvencije te člankom 1 Protokola I. Darby vs Sweden, Comm. report , pars ; European Court HR, series A, no.187,

Prigovor savjesti Treće važno područje na koje se proteže primjena članka 9. jest primjena slobode mišljenja i vjeroispovjesti određena kao prigovor savjesti. Premda se obično prigovor savjesti vezuje s odbjanjem služenja vojnog roka (apsolutno ili relativno) već i na druge slučajeve (liječnici koji odbijaju neke poslove, farmaceuti, vojnici).

Veza s drugim ljudskim pravima
Veza s drugim ljudskim pravima Prvo je činjenica da je sloboda savjesti, koja uključuje i slobodu vjeroispovjesti jedno od zaštićenih ljudskih prava. Povrede tog prava su brojne no sudska zaštita se obično traži u povezanosti tog prava u skladu s člancima 10, 11, i osobito članka 2 Protokola 2. (pravo obrazovanje )

Zabrana diskriminacije
Zabrana diskriminacije Drugo je činjenica da se u ostvaranju bilo kojeg prava brani diskriminacija (članak 14) "na bilo kojoj osnovi kao što je .... vjeroispovjed ...". Te dvije činjenice uzete zajedno znače da naša domaća i unutarnje politička rasprava o vjerskim zajednica, a mora uzeti u obzir međunarodne standarde jednakosti, tolerancije i stvarno ograničene margine diskrecionarnosti. Ako se to zaboravi, sporovi su vjerojatni a niska slučajeva u kojima Hrvatska gubi kredibilitet pravno uređenej zemlje će se povećati

Sloboda izražavanja Josip Kregar

Sloboda govora, izražavanja
Sloboda govora, izražavanja U političkom društvu govoriti istinu znači slobodno reći ono što čovjek misli. Onaj tko ne može reći što misli iz straha od kazne ne može biti slobodan čovjek. Biti u krivu nije u slobodnom društvu ni sramota niti grijeh. U demokratskom društvu uvijek je netko u pravu a drugi u krivu. Kada sve ovo ne bi prihvatili, morali bi se složiti o tome da postoji neki viši autoritet koji zna istinu jaču i veću od naše.

Sloboda govora, izražavanja Sloboda izražavanja nije samo pravni pojam. Ne radi se samo o pravom zajamčenoj slobodi. Sloboda izražavanja je mogućnost reći istinu, pravo čovjeka je reći što misli i u što vjeruje da je istina, pravo biti sâm u mišljenju i pravo biti u krivu. Dakle to je sloboda koja jamči pravo na razlike mišljenja.

Sloboda govora, izražavanja Povodljivost je oklijevanje da se ide ispred onoga što se očekuje, šuti kada to odgovara okolnostima, kada se ne šuti, jer se nema što reći, već zato što je korisno šutjeti i čekati. Hrvatska povijest i sadašnja politika puna je takvih likova. Hrvatska šutnja nije samo jedno razdoblje, već cikličko smjenjivanje faza u kojem šutnja stvara prazninu koja se popunjava galamom puka, čemu slijedi nova zaglušna šutnja. Sloboda izražavanja slabo je pravo u društvu koje nagrađuje sljedbeništvo.

Sloboda govora, izražavanja Bolest oportunizma i straha endemički je problem novih demokracija, posebno naše. Poduzetnom i pametnom čovjeku teško je ići protiv takvih struja. Nije lako reći istinu u pravom trenutku, kada se drugi još lijeno drže starih poluistina, oklijevaju iz straha ili obzira. Nije lako prezreti takvu lijenost duha, prevladati hirove intelektualnih moda, izdići se nad one koji više vole slijediti nego misliti.

Sloboda govora, izražavanja Dakle gdje nema slobode mišljenja nema ni novih ideja ni kritike,ni ispravljanja pogrešaka, tamo gdje nema slobode mišljenja svi moraju biti u pravu. Stalno ili čak zauvijek. Gdje nema slobode mišljenja vlada prosječnost i konformizam.

Sloboda govora, izražavanja Freedom of expression
Sloboda govora, izražavanja Freedom of expression Pravo je temelj slobode. Europska konvencija o ljudskim pravima – članak jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli. Ustav Hrvatske pravo izražavanja definira se kao sloboda mišljenja i izražavanja misli, te slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja i sloboda govora. Ustav Republike Hrvatske zabranjuje cenzuru.

Ustav RH Članak 38. Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Ustav RH Članak 38. Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom. [NN 76/10., čl. 6., ] Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo. [NN 113/00., čl. 12., ]

Sloboda govora, izražavanja Freedom of expression
Sloboda govora, izražavanja Freedom of expression Zamislimo državu u kojoj bi postojali strogi zakoni koji dozvoljavaju ljudima da govore samo istinu i brane svaku neistinu. To bi bila država šutnje i država mutavaca, jer tko bi mogao ocijeniti što je istina? Tko bi mogao reći koliko istine ima i u sasvim jasnim stavovima kakav je dan, oblačan ili tmuran? Kakva je demokracija u kojoj se ne može reći svoje mišljenje? «Jer vladavina koja ide za tim da vodi ljude samo pomoću straha više će suzbijati njihove poroke nego što će poticati njihove sposobnosti» (Spinoza , Politički traktat)

Sloboda govora /Freedom of speech Sloboda tiska /Free of media (print)
Prava i slobode Sloboda govora /Freedom of speech Sloboda tiska /Free of media (print) Sloboda izražavanja /Freedom of expression Sloboda informacija /Freedom of information

Sloboda pojedinca reći što misli bez straha od autoriteta
Sloboda govora The opportunity of an individual to express ideas and information without the interference of public authorities! Sloboda pojedinca reći što misli bez straha od autoriteta If you believe in freedom of speech, you believe in freedom of speech for views you don't like Noam Chomsky

Pravo nezavisnog i komercijalnog medija
Sloboda medija Pravo nezavisnog i komercijalnog medija Includes the freedom of speech, but also the possibility to establish and operate, in an organized or commercial way, in order to communicate with an undetermined number of consumers!

Article 19 of the Universal Declaration
Sloboda izražavanja Everybody has the right to express freely. This right includes the freedom of RECEIVING and disseminating information and ideas without the interference of public authorities and without relation to boundaries! Article 19 of the Universal Declaration Article 10 of the ECHR

ARTICLE 10 Freedom of Expression
ARTICLE 10 Freedom of Expression 1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvača slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj Članak ne spriječava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost.

Ograničenja Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

Restrictions prescribed by law necessary in a democratic society
Restrictions prescribed by law necessary in a democratic society legitimacy (state security, public order, economic welfare of state, prevention of crime, protection of health or morals, protection of rights of others) proportionality

Ograničenja ARTICLE 17 Nothing in this Convention may be interpreted as implying for any State, group or person any right to engage in any activity or perform any act aimed at the destruction on any of the rights and freedoms set forth herein or at their limitation to a greater extent than is provided for in the Convention. ARTICLE 18 The restrictions permitted under this Convention to the said rights and freedoms shall not be applied for any purpose other than those for which they have been prescribed.

Ograničenja prava Vremenom kriteriji su izoštreni: svako ograničenje prava i sloboda mora biti zakonito i mora biti "nužno u demokratskom društvu". Standard "nužno u demokratskom društvu" bio je osnova za proširenje tumačenja odredbi Konvencije. Pojmovi "nužan", "dopustiv", "razmjernost prema cilju koji se želi postići" tumačeni su i u svijetlu odredbe članka 17. Konvencije (zabrana djelovanja koja je usmjerena na uništenje ili ograničenje prava i sloboda priznatih Konvencijom u većoj mjeri nego što se to njome predviđa) i članka 18. (ograničenja se mogu primijeniti samo u svrhe dopuštene Konvencijom) .

Propisano zakonom Sunday Times vs. UK
Propisano zakonom Sunday Times vs. UK Po mišljenju suda, dva zahtjeva koja proizlaze iz izraza “propisano zakonom” su sljedeća. Prvo, zakon mora biti primjereno dostupan: građanin mora biti u stanju dobiti upozorenje primjereno u okolnostima pravnih pravila primjenjivih na taj slučaj. Drugo, norma se ne može smatrati “zakonom” osim ako nije formulirana sa dovoljnom preciznošću koja omogućava građaninu da upravlja svojim ponašanjem: on mora biti u stanju – ako treba i uz odgovarajući savjet – predvidjeti, do razumnog stupnja u danim okolnostima, posljedice koje neka radnja može izazvati. Te posljedice ne trebaju biti apsolutno predvidljive: iskustvo pokazuje da je to nemoguće postići. Prema tome, dok je određenost veoma poželjna, može donijeti sa sobom pretjeranu krutost i zakon mora biti sposoban držati korak s promjenama okolnosti. Shodno tome, mnogi zakoni su neminovno izraženi u pojmovima koji su, u većoj ili manjoj mjeri, nejasni i čije su tumačenje i primjena stvar prakse.

Nužno u demokratskom društvu
Nužno u demokratskom društvu Nadzorna funkcija Suda obvezuje ga na najveću pozornost prilikom karakteriziranja "demokratskog društva". Sloboda izražavanja jedan je od temelja takva društva, nužna za njegov napredak i za razvoj svakog čovjeka. Sukladno stavku 2 članka 10, to je primjenjivo ne samo na "informacije" ili "ideje" koje se primaju dobronamjerno ili se ne smatraju uvredljivim ili ravnodušnim, nego isto tako, i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili ometaju državu ili bilo koji dio stanovništva. Takvi su zahtjevi pluralizma, tolerancije i otvorenosti bez kojih nema "demokratskog društva". To znači, među ostali, da svaka "formalnost", "stanje", "ograničenje" ili "kazna", nametnuta u toj sferi, mora biti proporcionalna legitimnom cilju. Handyside vs, UK

Nužno u demokratskom društvu
Nužno u demokratskom društvu Nadzorna funkcija Suda obvezuje ga na najveću pozornost prilikom karakteriziranja "demokratskog društva". Sloboda izražavanja jedan je od temelja takva društva, nužna za njegov napredak i za razvoj svakog čovjeka. Sukladno stavku 2 članka 10, to je primjenjivo ne samo na "informacije" ili "ideje" koje se primaju dobronamjerno ili se ne smatraju uvredljivim ili ravnodušnim, nego isto tako, i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili ometaju državu ili bilo koji dio stanovništva. Takvi su zahtjevi pluralizma, tolerancije i otvorenosti bez kojih nema "demokratskog društva". To znači, među ostali, da svaka "formalnost", "stanje", "ograničenje" ili "kazna", nametnuta u toj sferi, mora biti proporcionalna legitimnom cilju. Sud mora odlučiti, na temelju različitih podataka koji su mu dostupni, jesu li razlozi koje su dale nacionalne vlasti za opravdanje stvarnih mjera "uplitanja" relevantni i dovoljni sukladno članku 10 st. 2 Handyside vs, UK

Problemi Govor mržnje Širenje laži Sudovi i sloboda rasprave
Problemi Govor mržnje Širenje laži Sudovi i sloboda rasprave Primanje i davanje informacija

Govor mržnje U preporuci Vijeća Evrope o “govoru mržnje” (No. R (97) 20) iz godine, Ministarsko vijeće ove institucije za potrebe ovog dokumenta definiralo je “govor mržnje” kao “sve oblike izražavanja koji šire, potiču, promoviraju ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje temeljene na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, imigrantima ili ljudima imigrantskog porijekla”. U preporuci se nadalje traži od Vlada, vlasti i javnih institucija na svim razinama da se ne samo “suzdrže od ‘govora mržnje’, naročito u medijima”, već i da “ustanove zakonske okvire za tretiranje ‘govora mržnje’ unutar građanskog, kaznenog i upravnog prava, koji će omogućiti sudskim vlastima da usklade poštivanje slobode izražavanja s poštivanjem ljudskog dostojanstva i zaštitom ugleda i prava drugih”.

IMA LI SLOBODE ZA NEPRIJATELJE SLOBODE
Govor mržnje IMA LI SLOBODE ZA NEPRIJATELJE SLOBODE

Govor mržnje Principle 3 The governments of the member states should ensure that in the legal framework referred to in Principle 2, interferences with freedom of expression are narrowly circumscribed and applied in a lawful and non-arbitrary manner on the basis of objective criteria. Moreover, in accordance with the fundamental requirement of the rule of law, any limitation of, or interference with, freedom of expression must be subject to independent judicial control. This requirement is particularly important in cases where freedom of expression must be reconciled with respect for human dignity and the protection of the reputation or the rights of others. THE COMMITTEE OF MINISTERS TO MEMBER STATES ON "HATE SPEECH" (Adopted by the Committee of Ministers on 30 October 1997

Govor mržnje Vrlo je dobro i uspjeno osobu x proglasiti neprijateljem. Bilo cega. Struke, drzave, naroda. Treba jednostavno reci: Osoba x radi protiv struke ili ona je neprijatelj Hrvatske. Ona se tada dozivljava kao kompetentna osoba, ali tim gore, jer kompetentnost koristi u krivom smjeru. Ona namjerno radi protiv. Tko je zastupnik struke, drzave, naroda? -- zna se -- onaj koji optuzuje. Osobi x ostaje samo koprcanje u vlastitoj nemoci. Podvarijanta te metode je izrazavanje zabrinutosti za posljedice onoga sto zastupa osoba x. Ne mora se izravno reci osoba x je neprijatelj. Dovoljno je naznaciti kako njegove tvrdnje vode u situaciju koja je neprijateljska struci, drzavi, narodu. Ostalo ce prisutni zakljuciti sami.

Govor mržnje Ima li govoru mrznje lijeka? Ostanemo li ovakvi kakvi smo sada -- nema. Mozda se moze navesti samo to da bi razgovore i one burne i zajapurene trebalo voditi postujuci pravila pristojnosti. Mozda treba inzistirati na formalizaciji razgovora, ali sve je to slaba utjeha za onoga kojeg upravo sada bicuje govor mrznje. Jedino pravo rjesenje je priskakanje u pomoc. Ukoliko prepoznate neki od nacina govora mrznje i ukoliko mislite da je netko neopravdano napadnut, da razgovor nije posten, da je napad posljedica htijenja za pojedinacnim, a ne opcim probitkom, priskocite u pomoc. Oduprite se apatiji, lijenosti, udobnosti i strahu. U suprotnom zapamtite: prije ili kasnije, i na vas ce doci red. .

Pazi! Netolerentnost je prokletstvo svakog doba i svakog vremena. Zbog nje manje trpe glupi no pametni i inventivni. Glupost se lako tolerira, ne boli a istine su često bolne. Oliver Wendel Holmes točno je rekao: «Um netolerantnog čovjeka je poput zjenice oka. Što je više svjetla (istine) to se on više stisne». Nedostatak iskrenog nastojanja da se razumiju drugi, da se razumiju neistomišljenici endemska je bolest hrvatske političke kulture . Dakle gdje nema slobode mišljenja i izražavanja, nema ni tolerencije, ili točnije je obratno: gdje nema tolerancije nema slobode mišljenja, nema napretka i novih ideja.

KARIKATURE The Jyllands-Posten Muhammad cartoons controversy began after twelve editorial cartoons, most of which depicted the Islamic prophet Muhammad, were published in the Danish newspaper Jyllands-Posten on 30 September The newspaper announced that this publication was an attempt to contribute to the debate regarding criticism of Islam and self-censorship. Danish Muslim organizations, who objected to the depictions, responded by holding public protests attempting to raise awareness of Jyllands-Posten's publication. Further examples of the cartoons were soon reprinted in newspapers in more than fifty other countries, further deepening the controversy.

Sudovi i sloboda rasprave
Sudovi i sloboda rasprave "A long line of cases shows, that is not of some importance, but it is of fundamental importance, that justice should not only be done, but should manifestly and undoubtedly be seen to be done". Ova izreka suca Hewarta, 9.listopada godine i nastala je zato da pokaže da sudstvo ne smije ignorirati javnost, da se njen rezultat (ne rad!) ocjenjuje javno

Politika i Sloboda izražavanja
Politika i Sloboda izražavanja The Court's supervisory functions oblige it to pay the utmost attention to the principles characterising a 'democratic society'. Freedom of expression constitutes one of the essential foundations of such a society, one of the basic conditions for its progress and for the development of every man. Subject to paragraph 2 of Article 10 (art. 10-2), it is applicable not only to 'information' or 'ideas' that are favourably received or regarded as inoffensive or as a matter of indifference, but also to those that offend, shock or disturb the State or any sector of the population. Such are the demands of that pluralism, tolerance and broadmindedness without which there is no 'democratic society'

Pazi! Netolerentnost je prokletstvo svakog doba i svakog vremena. Zbog nje manje trpe glupi no pametni i inventivni. Glupost se lako tolerira, ne boli a istine su često bolne. Oliver Wendel Holmes točno je rekao: «Um netolerantnog čovjeka je poput zjenice oka. Što je više svjetla (istine) to se on više stisne». Nedostatak iskrenog nastojanja da se razumiju drugi, da se razumiju neistomišljenici endemska je bolest hrvatske političke kulture . Dakle gdje nema slobode mišljenja i izražavanja, nema ni tolerencije, ili točnije je obratno: gdje nema tolerancije nema slobode mišljenja, nema napretka i novih ideja.

Što je istina? Pravo čovjeka je reći što misli i u što vjeruje da je istina. Ako vjerujemo u apsolutne istine i dogme, tada nam trebaju ljudi- vođe koji će tumačiti takve istine. Opekli smo se, strašno smo se opekli takvim uvjerenjima, jer su se vođe obično pokazivale intelektualno prosječne a moralno problematične, a njihovi uspjesi rijetko su trajniji od prvih obljetnica. Dakle gdje vladaju nepogrešive vođe nema slobode mišljenja, ili obratno još točnije, nema slobode mišljenja ondje gdje vladaju nepogrešivi.

Što je istina? A što ako smo u pravu usprkos mišljenju svih drugih? Što ako su svi u zabludi? To je naravno malo vjerojatno, ali je naše neotuđivo pravo. Mišljenja ne mogu preživjeti, ne mogu se zabilježiti ili dokazati bez prava da se za njih borimo. John Locke. «Nova mišljenja su uvijek sumnjiva i obično nailaze na otpor radi toga jer još nisu postala opća». Dakle gdje nema prava biti sam prema mišljenju drugih, nema napretka i novih ideja..

Stvarnost Problem našeg doba nije nedostatak samo pravne slobode ili gruba cenzura, već je i šutnja i oklijevanje. Problem je nedostatak svog mišljenja. Nedostatak svojeg mišljenja, povodljivost kao modni hir, što jer znak lijenosti duha, komocije ideja, znak je pobjede prosječnog čovjeka zadovoljnog konformizmom i slaganjem.

Pravo Radi svega navedenog sloboda izražavanja nije samo pravni pojam. Ne radi se samo o pravom zajamčenoj slobodi. Sloboda izražavanja je stvarna mogućnost reći istinu, a ne puko proglašeno pravo. Ono je sloboda za koju se uvijek treba izboriti. Pravo čovjeka je reći što misli i u što vjeruje da je istina, pravo biti sâm u mišljenju i pravo biti u krivu.

Aktualnost Drugi je razlog sasvim konkretan i aktualan. Mislim da je sloboda izražavanja ponovno ugrožena u Hrvatskoj. Svesti tu slobodu na nekažnjavanje klevete, huškati protiv novinara, urednika i medija, može se samo ako se ne zna ili namjerno zaboravlja da je ta sloboda temelj demokracije, da je sloboda izražavanja govoriti svoje mišljenje bez straha od moći ministara, vlasti zastupnika ili orkestriranog napada mnogih. Kada se radi o slobodi ovog tipa nije važna snaga broja već snaga načela.

Ekonomska, socijalna i kulturna prava
Ekonomska, socijalna i kulturna prava Josip Kregar

Economic, social and cultural rights are socio-economic human rights, such as the right to education, right to housing, right to adequate standard of living, and the right to health. Economic, social and cultural rights are recognised and protected in international and regional human rights instruments. Member states have a legal obligation to respect, protect and fulfill economic, social and cultural rights and are expected to take "progressive action" towards their fulfillment. The Universal Declaration on Human Rights recognises a number of economic, social and cultural rights and the International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights (ICESCR) is the primary international legal source of economic, social and cultural rights. The Convention on the Rights of the Child and the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination Against Women recognises and protects many of the economic, social and cultural rights recognised in the ICESCR in relation to children and women. The Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination prohibits discrimination on the basis of racial or ethnic origin in relation to a number of economic, social and cultural rights. The Convention on the Rights of Persons with Disabilities also prohibits all discrimination on the basis of the disability including refusal of the reasonable accommodation relating to full enjoyment of economic, social and cultural rights.

USTAV:3. Gospodarska, socijalna i kulturna prava
USTAV:3. Gospodarska, socijalna i kulturna prava Članak 54. Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost. Članak 55. Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Najduže radno vrijeme određuje se zakonom. Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći. Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlučivanju u poduzeću. Članak 56. Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje ureduje se zakonom i kolektivnim ugovorom. Prava u svezi s porođajem, materinstvom i njegom djece uređuju se zakonom. Članak 57. Slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba

Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
Članak 68. Jamči se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. Pročišćeni tekst Ustava Republike Hrvatske, Ustavni sud Republike Hrvatske, 23. ožujka 2011. 19 Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti. [NN 135/97., čl. 5., ] Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote. Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva. Država potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu. Članak 69. Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. [NN 28/01., čl. 20., ] Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

12.11.2018 Članak 60. Jamči se pravo na štrajk.
U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom može se ograničiti pravo na štrajk. Članak 61. Obitelj je pod osobitom zaštitom države. [NN 135/97., čl. 5., ] Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom. Članak 62. Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život. [NN 135/97., čl. 5., ] Pročišćeni tekst Ustava Republike Hrvatske, Ustavni sud Republike Hrvatske, 23. ožujka 2011. 18 Članak 63. Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti. Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb. Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje. Država osobitu skrb posvećuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji. Članak 64. Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe. Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom određene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji štetno utječe na njihovo zdravlje ili ćudoređe, niti im se takav rad smije dopustiti. Mladež, majke i osobe s invaliditetom imaju pravo na osobitu zaštitu na radu. [NN 76/10., čl. 11., ] Članak 65. [NN 76/10., čl. 12., ] Obrazovanje je u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima. Obvezno obrazovanje je besplatno u skladu sa zakonom. Članak 66. [NN 113/00., čl. 16., ] Uz uvjete propisane zakonom mogu se osnivati privatne škole i učilišta. Članak 67. Jamči se autonomija sveučilišta. Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom. DRŽA

Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
da znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. Pročišćeni tekst Ustava Republike Hrvatske, Ustavni sud Republike Hrvatske, 23. ožujka 2011. 19 Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti. [NN 135/97., čl. 5., ] Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote. Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva. Država potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu. Članak 69. Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. [NN 28/01., čl. 20., ] Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

UNIVERSAL DECLARATION OF HUMAN RIGHTS
UNIVERSAL DECLARATION OF HUMAN RIGHTS Article 22. Everyone, as a member of society, has the right to social security Article 23. (1) Everyone has the right to work, to free choice of employment, to just and favourable conditions of work and to protection against unemployment. Article 24. Everyone has the right to rest and leisure, including reasonable limitation of working hours and periodic holidays with pay. Article 25. (1) Everyone has the right to a standard of living adequate for the health and well-being of himself and of his family, including food, clothing, housing and medical care and necessary social services, and the right to security in the event of unemployment, sickness, disability, widowhood, old age or other lack of livelihood in circumstances beyond his control. (2) Motherhood and childhood are entitled to special care and assistance. All children, whether born in or out of wedlock, shall enjoy the same social protection. Article 26. (1) Everyone has the right to education. Article 27. (1) Everyone has the right freely to participate in the cultural life of the community, to enjoy the arts and to share in scientific advancement and its benefits. SOCIJALNA SIGURNOST PRAVO NA RAD PRAVO NA ODMOR ZAŠTITA MATERINSTVA PRAVO OBRAZOVANJA SUDJELOVANJE U KULTURNOM ŽIVOTU

International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights (ICESCR) 1966 Principle of progressive realisation Načelo progresivnog ostvarenja Article 2 take steps... to the maximum of its available resources, with a view to achieving progressively the full realization of the rights recognized in the present Covenant by all appropriate means, including particularly the adoption of legislative measures Država ima obvezu nastojati ostvariti puno izvršenje priznatih prava U skladu s mogućnostima

SOCIJALNA SIGURNOST The right to social security is assistance for those unable to work due to sickness, disability, maternity, employment injury, unemployment or old age. Social security systems provided for by states consist of social insurance programs, which provide earned benefits for workers and their families by employment contributions, and/or social assistance programs which provide non-contributory benefits designed to provide minimum levels of social security to persons unable to access social insurance.[1]

SUDJELOVANJE U KULTURNOM ŽIVOTU
SUDJELOVANJE U KULTURNOM ŽIVOTU include the right to work, the right to the free choice of employment and to just and favourable conditions of work; the right to form and join trade unions: the right to strike; the right to social security; and the right to own property.

SOCIJALNA SIGURNOST the right to access and maintain benefits, whether in cash or in kind, from (a) lack of work-related income caused by sickness, disability, maternity, employment injury, unemployment, old age, or death of a family member; (b) unaffordable access to health care; (c) insufficient family support, particularly children and adult dependents” Felice, William F. (2010). The global new deal: economic and social human rights in world politics. Rowman & Littlefield. pp. 122–123. ISBN

PRAVO NA RAD Charter of Fundamental Rights of the European Union (Article 15) which stipulates: ‘1. Everyone has the right to engage in work and to pursue a freely chosen or accepted occupation; 2. Every citizen of the Union has the freedom to seek employment, to work, to exercise the right of establishment and to provide services in any Member State.’ Article 15(1) applies to ‘everyone’ – employees and self-employed persons – regardless of the nature of their employment relationship. It is a fundamental human right. The formula of ‘the right to engage in work’ appears to be a compromise between a ‘freedom to enter into work’, or a wider ‘right to work’. As a constitutional right recognised in some Member States, the right to work creates legal obligations on the state to develop an active employment policy, to guarantee the freedom of work and to organise a free functioning labour market. A narrow view of the EU Charter’s ‘right to engage in work’ would limit it to giving access to the labour market. A broader view of the right extends to the political commitment of the state to promote integration in employment and stability at work. For example, it could act as a constitutional anchor for the EU’s commitment to a high level of employment and its employment policy.

Pravo na rad include the right to work, the right to the free choice of employment and to just and favourable conditions of work; the right to form and join trade unions: the right to strike; PRAVO RADA PRAVO SLOBODNOG IZBORA ZAŠTITU NA RADU PRAVO SINDIKALNOG ORGANIZIRANJA PRAVO NA ŠTRAJK

ODGOVARAJUĆA RAZINA STANDARDA ŽIVOTA
ODGOVARAJUĆA RAZINA STANDARDA ŽIVOTA "(1) Everyone has the right to a standard of living adequate for the health and well-being of himself and of his family, including food, clothing, housing and medical care and necessary social services, and the right to security in the event of unemployment, sickness, disability, widowhood, old age or other lack of livelihood in circumstances beyond his control. (2) Motherhood and childhood are entitled to special care and assistance. All children, whether born in or out of wedlock, shall enjoy the same social protection

PRAVO NA OBRAZOVANJE Obrazovanje je više od jednostavnog učenja kako čiti, pisati ili računati. Latinsko korijen označava vođenje a ne davanje. Mnogim ljudima uskraćeno je elementarno obrazovanje.

Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturalnim pravima
Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturalnim pravima The States Parties to the present Covenant recognize the right of everyone to education. They agree that education shall be directed to the full development of the human personality and the sense of its dignity, and shall strengthen the respect for human rights and fundamental freedoms. They further agree that education shall enable all persons to participate effectively in a free society, promote understanding, tolerance and friendship among all nations, and all racial, ethnic or religious groups, and further the activities of the United Nations for the maintenance of peace [...].” Art. 13 (1), International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights

Obvezno obrazovanje je besplatno u skladu sa zakonom.
Ustav RH Članak 65. Obrazovanje je u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima. Obvezno obrazovanje je besplatno u skladu sa zakonom. NN 76/10., čl. 12.,

Standard obrazovanja Besplatno i obavezno osnovno obrazovanje
Standard obrazovanja Besplatno i obavezno osnovno obrazovanje Dostupno sekundarno obrazovanje (10–14) otvoreno i dostupno za sve Dostupno visoko obrazovanje za sve temeljem sposobnosti; Cjeloživotno obrazovanje Stvaranje odgovarajućeg sustava stipendija i kontinuirani rad na poboljšanju položaja učitelja International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights

Mogućnost/Availability
Mogućnost/Availability The duty to provide compulsory and free primary education is undoubtedly a prerequisite for realising the right to education. To ensure that primary schools are available for all children requires considerable political and financial commitments. While the state is not the only education provider, international human rights law obliges it to be the provider of last resort so as to ensure that primary schools are available for all school-aged children. If the structural capacity of primary schools is below the number of primary school-aged children, then a state’s legal obligation as regards compulsory education is not fulfilled. The provision of secondary and tertiary education is also an important element of the right to education. The requirement of “progressive introduction of free education” does not mean that a state can absolve itself from its obligations. Besplatno i obvezno primarno obrazovanje Dostupnost primarnog obrazovanja je stvar političke i financijske volje- Ako kapaciteti nisu dovoljni to je obaveza da se povećaju. Sekundarno i tercijalno obrazovanje nije obavezno za ljude ali je obaveza dobre vlasti

Dostupnost/Accessibility
Dostupnost/Accessibility Dostupnost treba biti ista za sve na temelju jednakosti šansi i nediskriminacije. Poticanje šansi za diskriminirane grupe jest uklanjanje prepreka i inkluzija pojedinaca At a minimum, governments are obliged to ensure the enjoyment of the right to education through guaranteeing access to existing educational institutions by all, girls and boys women and men alike, on the basis of equality and non-discrimination. The affirmative obligation to ensure equal access to educational institutions encompasses both physical and constructive access. Physical access to institutions is especially important for the elderly and persons with disabilities. Constructive access means that exclusionary barriers should be removed, for example by the elimination of stereotyped concepts of the role of men and women from textbooks and educational structures, as provided by Article 10 of the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women.

Prihvaćenost/Acceptability
Prihvaćenost/Acceptability Školovanje mora biti prihvaćeno podjednako i kod učenika i kod roditelja Ukloniti disparitete spola, porijekla, .. Jednakost i prihvaćenost The former Special Rapporteur on the Right to Education, Katarina Tomasevski, has stated in one of her reports that “the State is obliged to ensure that all schools conform to the minimum criteria which it has developed as well as ascertaining that education is acceptable both to parents and to children”. This element involves the right to choose the type of education received, and the right to establish, maintain, manage and control private educational establishments. Education has to be culturally appropriate and of good quality. Pupils and parents have a right to be free from indoctrination and mandatory study of materials that are incompatible with a pupil’s religious or other beliefs. Using the authority of the public educational system to induce people to change faith can be considered illicit proselytism.

Prilagođavanje/Adaptability
Prilagođavanje/Adaptability Studij i učenje služi praktičnoj svrsi /tržište rada?/ Ja li baš tako? Normally, what a child learns in school should be determined by his or her future needs as an adult. This means that the educational system should remain adaptable, taking into account the best interests of the child, as well as the social development and advancement both nationally and internationally. The obligation of governments to ensure that the human right to education is respected, protected and fulfilled is not only a state concern.

Problems of Implementation
Problems of Implementation Social, economic and cultural rights often require substantial amounts of capital expenditure progressively over time for their effective implementation. Indeed, in the experience of many countries, education constitutes one of the leading governmental expenditure items. Often, the main obstacle hindering a child’s exercise of the right to education in developing countries is poverty. The problem is not so much that children do not have schools to attend. In fact, over 90% of the developing world’s children start primary schooling. The real problem is the very high rates in terms of students dropping out of school or repeating their school year. Poverty makes it difficult for families either to pay school fees and the cost of books and school materials, or when schooling is free, to send a child to school when his or her work contributes to the meagre family budget.

José Ramos-Horta, Nobel Peace Prize Laureate. 1996.
“Nothing is more important in a new nation than providing children with an education. If you want peace and justice, if you want jobs and prosperity, and if you want a people to be fair and tolerant towards one another, there is just one place to start – and that place is school.” José Ramos-Horta, Nobel Peace Prize Laureate

Troškovi reforme The achievement of universal primary education within a decade in all developing countries would cost $7-8 billion annually which represents about seven days’ worth of global military spending, seven days’ worth of currency speculations in international markets, or less than half of what North American parents spend on toys for their children each year and less than half of what Europeans spent each year on computer games or mineral water. Source: Kevin Watkins Education

Hvala na pozornosti

12.11.2018 12.3.2012 Upravni studij Ljudska prava: osnove, međunarodne konvencije, zaštita pred sudovima Josip Kregar.

Similar presentations

Presentation on theme: "12.11.2018 12.3.2012 Upravni studij Ljudska prava: osnove, međunarodne konvencije, zaštita pred sudovima Josip Kregar."— Presentation transcript:

Similar presentations

About project

Feedback

Log in

Auth with social network:

12.11.2018 12.3.2012 Upravni studij Ljudska prava: osnove, međunarodne konvencije, zaštita pred sudovima Josip Kregar.

Similar presentations

Presentation on theme: "12.11.2018 12.3.2012 Upravni studij Ljudska prava: osnove, međunarodne konvencije, zaštita pred sudovima Josip Kregar."— Presentation transcript:

Similar presentations

About project

Feedback