1. Uvod u kolegij Metode supervizije
Kristina Urbanc i Marijana Majdak
2018.

2. Voditeljice kolegija: prof. dr. sc. Kristina Urbanc i izv.prof. dr. sc. Marijana Majdak (predavanja + vježbe)
Vježbe: Silvia Rusac, Maja Laklija, Branka Sladović Franz, Ljiljana Rogić Šneperger, Tatjana Vlašić
Izvođenje nastave: interkativna predavanja – 25 sati (u pet termina po pet sati) i vježbe 20 sati – izvode se u obliku supervizijskih grupa do 10 studenata.
Način polaganja ispita: studenti polažu pismeni ispit koji se sastoji od pet pitanja esejskog tipa (maksimalni broj bodova koji je moguće postići je 10);
Izvanredni studenti dužni su prisustvovati svim vježbama te jednom predavanju

3. POPIS OBAVEZNE LITERATURE
Predavanja
Ajduković, M. (2004) Određenje grupne supervizije. U: Ajduković, M. i Cajvert. Lj. (ur.) Supervizija u psihosocijalnom radu. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć,
Cicak, M. (2011) Etička pravila u superviziji. Ljetopis socijalnog rada 18 (2)
Tatschl, F. (2009). Reflektiranje – ključna kompetencija u superviziji. U: Ajduković, M. (ur.), Refleksije o superviziji: međunarodna perspektiva. Zagreb: Biblioteka socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu i Društvo za psihološku pomoć, 49 – 66
Urbanc, K. (2004) Supervizija studenata. U: Ajduković, M. and Cjavert, Lj. (Ur.) Supervizija u psihosocijalnom radu. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć,
Žorga, S. (2009). Specifičnosti procesa učenja u superviziji. U: Ajduković, M. (Ur.) Refleksije o superviziji. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć,

4. DOPUNSKA LITERATURA
Bezić, I. (2007). Supervizija kao način razvijanja samopouzdanja i sposobnosti podnošenja konfrontacije. Ljetopis socijalnog rada, 14 (2),
Čačinović Vogrinčič, G. (2009). Supervizija u socijalnom radu: su-stvaranje supervizije kroz suradni odnos. U: Ajduković, M. (Ur.) Refleksije o superviziji. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć,
Lundsby, M. i Sandell, G. (2002). Supervizija u psihsocijalnom radu Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 9, 1,
Van Kessel, L. (1999). Supervizija - neophodan doprinos kvaliteti profesionalnog postupanja - primjer nizozemskog modela supervizije. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 6,
Urbanc, K. i Kletečki Radović, M. (2007). Aktivno učenje i kritičko mišljenje u kontekstu supervizijskog, edukacijskog i pomažućeg odnosa. Ljetopis socijalnog rada, 14, 2,
Ajduković, M., Cajvert, Lj., Judy, M., Knopf, W., Kuhn, H. , Madai, K.i Voogd, M.(2016). ECVision. A European Glossary of Supervision and Coaching. Wien: Facultas Verlags – und Buchhandels AG
Davys, A. M. i Beddoe, L. (2009). The Reflective Learning Model: Supervision of Social Work Students. Social Work Education, 28, 8, 919 – 933.
Cajvert, L. (2004). Prvi susret i dogovor o radu. U: Ajduković, M. & Cajvert, L. (ur.), Supervizija u psihosocijalnom radu. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć,

5. NASTAVA I ISPITNI ROKOVI
PROGRAM RADA
srijeda: – (interaktivna predavanja)
Napomene: četiri predavanja odvijaju se prije odlaska studenata na praksu, a peto nakon dolaska s prakse.
Vježbe u malim grupama (supervizija) odvijaju se prema dogovoru grupe i supervizora.

6. RASPORED PREDAVANJA PO TEMAMA
(Urbanc)
Dogovor o radu na kolegiju; Očekivanja od kolegija; Određenje supervizije; Odnosi u superviziji. Literatura: Ajduković, M. (2004) Određenje grupne supervizije. U: Ajduković, M. i Cajvert. Lj. (ur.) Supervizija u psihosocijalnom radu. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć,
(Majdak)
Komunikacija u superviziji; Značaj feedbacka /povratne informacije; Refleksija u superviziji; Kako biti supervizant; Rasprava o pročitanim člancima. Literatura: Žorga, S. (2009). Specifičnosti procesa učenja u superviziji. U: Ajduković, M. (Ur.) Refleksije o superviziji. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć,
(Urbanc)
Etika u superviziji; Specifičnosti supervizije studenata; Rasprava o pročitanim člancima. Literatura: Cicak, M. (2011) Ljetopis socijalnog rada 18 (2) ; Urbanc, K. (2004) Supervizija studenata. U: Ajduković, M. and Cjavert, Lj. (Ur.) Supervizija u psihosocijalnom radu. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć,
(Majdak)
Preventivna uloga supervizije; Supervizija i kompetencije; Prvi susret; Rasprava o pročitanim člancima. Literatura:Tatschl, F. (2009). Reflektiranje – ključna kompetencija u superviziji. U: Ajduković, M. (ur.), Refleksije o superviziji: međunarodna perspektiva. Zagreb: Biblioteka socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu i Društvo za psihološku pomoć, 49 – 66.
Praksa
(Urbanc i Majdak)
Osvrt na superviziju, zaključak, evaluacija (Urbanc i Majdak)

7. VJEŽBE: SUPERVIZIJSKI SUSRETI
u tjednu od do , prije odlaska na praksu
2. supervizijski susret: za vrijeme prakse
3. supervizijski susret: za vrijeme prakse ili nakon prakse
4. supervizijski susret: nakon završetka prakse (poželjno u roku 7-10 dana)

8. Odnos i odgovornosti u superviziji
Tamara Kaiser (1996)
Supervisory Relationships – Exploring the Human Element

9. RAZVOJ POMAŽUĆIH PRISTUPA TIJEKOM 20. ST.
Moderna - nastojanje da se ideje prirodnih znanosti prenesu na društvene
- istinito je ono što je dokazivo znanstvenim metodama
- provjerljivo - racionalno
- fokus na pojedincu i njegovoj prošlosti, neovisno o soc. kontekstu
- pomagač je bio objektivan, bez osobnog uključivanja
- Decartes “Mislim, dakle jesam”
Početkom dvadesetog stoljeća započinje se naglašavati fenomenološki pristup (promatranje pojedinca iz njegovog kuta gledanja)
- Adler-individualna psihologija
- Frankl ih god.-egzistencijalistička terapija
- Rogers – humanistički pokret- pristup usmjeren na osobu
- Maslow- humanistička psihologija
- geštalt terapija, ovdje i sada
- sistemski pristup- usmjerenost na recipročnost odnosa, podijeljenu odgovornost, što i kako (ne više zašto); iz sistemskog pristupa proizašlo je više vidova obiteljskih terapija
Postmoderna - podrazumijeva postojanje više istina, razvija se paralelno s demokratizacijom društva
- terapeut ne zna ishod interakcije s klijentom
- zauzima poziciju neznanja:pitanja postavlja temeljem klijentovih odgovora, a ne svoje kognitivne mape
- pristup omogućava da u prvi plan izbije kvaliteta odnosa (u superviziji – ravnopravno dostojanstvo, partnerstvo), a ne znanje (npr. stručnjaka)
- umjesto koncepta pomoći, naglašava se koncept podrške i osnaživanja

10. RAZINE ODGOVORNOSTI U SUPERVIZIJSKIM ODNOSIMA
VRSTE ODGOVORNOSTI:
Osobna odgovornost
Odgovornost za odnos
a) društvena/za posao
b) odgovornost za ljude s kojima surađujemo; kojima smo nadređeni

11. RAZINE ODGOVORNOSTI U ODNOSU
Uloge u kojima netko
ima:
veću moć
manju moć 11

12. MOĆ I AUTORITET MOĆ I AUTORITET
Moć-sposobnost pojedinca ili grupe da utječe na ponašanje drugih pojedinaca ili grupa (Ajduković, 1997)
Autoritet- moć i obveza da nešto učinimo ili tražimo od drugih da nešto učine (Pregrad, 2006)
RAZUMIJEVANJE ZAJEDNIČKOG ZNAČENJA
Suglasnost i razmjena mišljenja između supervizora i supervizanta; što čišća i nedvosmislenija komunikacija
POVJERENJE
Izgrađuje se iskazivanjem poštovanja; poštovanje se iskazuje vjerom u supervizantove sposobnosti čime se stječe osjećaj sigurnosti

13. MOĆ I AUTORITET Vrste moći: legitimnu moć – moć uloge
stručnjačku moć – počiva na znanjima
referentna moć – proizlazi iz pozitivnog odnosa; osoba predstavlja model
moć prisile; moć nagrađivanja; moć informiranja
Suradni odnos : djelovanje putem etike sudjelovanja (sustvaranje priče) i osnaživanjem moći sugovornika
Autoritet – referentna moć
Postavljanje granica – općih i osobnih

14. VJEŽBA 1.: MOJA OČEKIVANJA OD KOLEGIJA METODE SUPERVZIJE
Individualno i u malim grupama:
Koja su vaša očekivanja, nadanja i tjeskobe vezane uz izborni kolegij?
Željela/lio bih:
Ne bih nikako voljela/lio:
Pitanja na koja bih želio/željela dobiti odgovor
Moja očekivanja od supervizora

15. VJEŽBA 2: ISKUSTVO SA SUPERVIZIJOM
Individualno i u malim grupama:
Jeste li ikada imali iskustvo kao supervizirant? Opišite ga. Koliko je dugo trajala? Traje li još?
Kako ste stekli prva znanja o superviziji?
Temeljem svojih dosadašnjih iskustava, navedite neka obilježja koja određuju superviziju, odnosno, što jest, a što nije supervizija:
SUPERVIZIJA JE …..
SUPERVIZIJA NIJE ….

16. ŠTO JE SUPERVIZIJA?
Supervizija prije svega služi razvoju pojedinaca, timova i organizacija.
Poboljšava profesionalni život pojedinaca i timova s obzirom na njihove uloge u institucionalnom kontekstu.
Također se usredotočuje na osiguravanje i razvijanje kvalitetne komunikacije među zaposlenicima i na metode suradnje u različitim radnim kontekstima.
Osim toga, supervizija pruža podršku u različitim procesima promišljanja i odlučivanja te u izazovnim i zahtjevnim profesionalnim situacijama i konfliktima.
Podržava razjašnjavanje i analizu zadataka, funkcija i uloga.
Pomaže u postupanju s procesima promjena, u traženju inovativnih rješenja za nove izazove i mjera za borbu protiv zlostavljanja i izgaranja na radnom mjestu. (

17. Prvi supervizijski susret
Prvi supervizijski susret obuhvaća inicijalni intervju (upoznavanje) nakon kojeg grupa i supervizor, svatko za sebe odlučuju odgovara li im zajednički rad
Svrha prvog susreta je dobiti informaciju o grupi i o očekivanjima (za supervizora), odnosno saznati o načinu rada i supervizoru (za grupu)

18. Plan prvog supervizijskog susreta
Prvi susret ima tri faze:
Predstavljanje sudionika
Provjeravanje očekivanja
Dogovor o radu
Fokus
Priprema slučaja i raspored predstavljanja slučajeva
Trajanje
Napuštanje i prekid
Evaluacija
Problemi

19. Predstavljanje sudionika
Započinje predstavljanjem supervizanata, a na kraju se predstavi
supervizor
Uključuje predstavljanje u profesionalnom smislu:
Profesionalno; dosadašnja prof. iskustva, teorijska polazišta; što je utjecalo na vaše profesionalno opredjeljenje; iskustva s korisnicima sustava socijalne skrbi; iskustva na praksi; jake strane koje su vam do sada bile od pomoći u učenju i radu; koje su konkretno vaše dužnosti; uloge na praksi; s kakvim klijentima radite; vaša pozicija u ustanovi; što vas potiče i daje vam inspiraciju kada vam je teško; kako bi vas opisali vaši klijenti? Navedite jednu situaciju koja vas dobro opisuje, neke vaše bitne osobine.....
Poželjno je da predstavljanje ima obilježja dijaloga

20. Očekivanja
Supervizor provjerava očekivanja supervizanata od supervizije
Provjerava što supervizija znači za svakog člana grupe; što bi supervizanti željeli dobiti za sebe na superviziji i nešto što nikako ne bi željeli doživjeti na superviziji; Kako će supervizoru dati do znanja što ne valja, što ih muči; Što je bitno da supervizanti znaju o supervizoru da bi dobro surađivali.....

21. Dogovor o radu
Potrebno je dogovoriti o strukturi, formi i sadržaju zajedničkog rada
Što znači fokus u superviziji i tko ili što može biti u fokusu (klijent, proces, terapeut)
Redoslijed i način predstavljanja slučajeva
Izostanci, vremensko trajanje, prostor, povjerljivost, neplanirani završetak, evaluacija i završetak supervizije

22. Problemi
Između supervizora i supervizanta – odgovornost je supervizora da pokrene razgovor o tome i pokuša naći zadovoljavajuće rješenje
Supervizori sudjeluju na metasuperviziji gdje također dobiju stručnu pomoć i podršku za svoj rad
Supervizanti imaju mogućnost izreći i napisati svoja iskustva sa supervizorom i supervizijskom grupom

23. Rad na slučaju
Prikaz slučaja, da svi mogu razumijeti, supervizor pomaže pitanjima i potpitanjima
Supervizijsko pitanje – formulira supervizant uz pomoć supervizora, a može i grupe
Odrediti tko/što je u fokusu
Supervizor vodi superviziju, odnosno supervizanta i grupu i koristi znanja, vještine i kompetencije da pomogne u boljem razumijevanju slučaja, razumijevanju supervizanta i osiguravanju potrebne pomoći supervizantu uz korištenje grupe

24. Evaluacija i završetak supervizije
Evaluacija supervizije:
usmena na kraju svakog susreta, na sredini susreta i na završetku supervizije
pismena na završetku supervizije

25. Iz studentskih eseja (Metode supervizije, 2014., Urbanc)
Da prepoznam problem koji se može odnositi na manjak razumijevanja, manjak teorijskog znanja u nekom konkretnom slučaju, manjak povjerenja u grupi…
Da znam formulirati pitanje koje me muči (“Što mogu naučiti iz ovog slučaja? Moram li nužno svaki puta naučiti nešto iz s vakog slučaja? “Koja su moja očekivanja od ovog supervizora, ove grupe? Što ne želim iskusiti u ovoj grupi?”)
Biti sposoban pitati za pomoć (“Za mene nije mala stvar pitati nekoga da mi treba pomoć…)
Biti sposoban nositi se s neizvjesnošću (“To znači čekati do slijedeće supervizije da bih ispričala što mi se događa”)
Biti sposoban naučiti nešto o sebi osobno (“Kako se ponašam u kriznoj situaciji? “Koja su mi ograničenja, koji su mi kapaciteti? Što radim kada mi netko gazi po crti?)
Biti svjestan da ne moram prihvatiti sve što mi supervizor kaže ili ponudi grupa ( “To je samo jedna opcija, mišljenje supervizora” ).
Biti podržavajući u odnosu na grupu (“Čak i kada mi se netko ne sviđa, pokušati vidjeti svijet iz njegovih cipela i reći nešto pozitivno”)