1. SIGURNOST NA INTERNETU KOMPJUTORSKE IGRICE Novi izazovi
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”
Služba za školsku i adolescentnu medicinu
Dr Angelika Tičinović-Ivančić
Dr Petra Kreković
Prim dr sc Marina Kuzman p

2. INTERNET, DRUŠTVENE MREŽE I MLADI
Komuniciranje s prijateljima
Dnevne i aktualne novosti o prijateljima i poznanicima
Razmjena informacija
Emocionalna podrška, samovrednovanje
Mogućnosti izražavanja i istraživanja i oblikovanja identiteta
Neformalno učenje
Usvajanje informatičko-tehnoloških vještina
Otkrivanje i istraživanje interesa
Uključenost i sudjelovanje

3. INTERNET, DRUŠTVENE MREŽE I MLADI Neke činjenice
Za većinu mladih je on-line druženje samo odraz onoga što doživljavaju „off line”. No stoga se i realni problemi i sukobi vrlo brzo mogu odražavati u on- line svijetu – s razlikom da se ono što je objavljeno u ljutnji ili impulsivno ne može povući ili jednostavno izbrisati…….
Za mlade koji su u on-line kontaktima agresivni veća je vjerojatnost da će biti i žrtve on-line zlostavljanja
Najvjerojatniji rizik je izloženost vršnjačkom uznemiravanju ili agresiji, ponižavajućem ili klevetničkom ponašanju
Čimbenici dječjeg okruženje (obitelj, škola, vršnjačke grupe…) su bolji pretkazatelji rizika nego sama tehnologija koju rabe
Sva djeca nisu rizična u on-line komunikaciji, najrizičniji su oni koji su rizični i u „običnom” životu.

4. INTERNET, DRUŠTVENE MREŽE I MLADI Rizici:
Cyberbullying kojem dijete ili mlada osoba može biti izložena
Objavljivanje informacija koje:
Mogu biti upotrijebljene za zbunjivanje ili manipulaciju
Mogu izazvati psihološku štetu
Mogu uzrokovati kriminalnu radnju kao krađa identiteta ili imovine
Mogu dovesti do izravnog kontakta s osobom koja se lažno predstavila
Šteta po reputaciju ili buduće izglede mlade osobe, jer se neki postupci kao ljutiti ili agresivni komentari ili objavljivanje kompromitiranih slika ili videa odražavaju na percepciju i prosudbu okoline i vršnjaka
Provođenje previše vremena on line
Izloženost neprikladnim sadržajima

5. INTERNET, DRUŠTVENE MREŽE I MLADI Neki korisni savjeti
Razgovarati s djecom o tome što mu/joj znače društvene mreže (za većinu je to nastavak svakodnevne komunikacije s prijateljima, ali….)
Društvene mreže nisu zamjena za stvarni život – djeca i dalje idu na sportske aktivnosti, koncerte, rođendane….
Roditelji imaju odgovornost za način kako djeca rabe društvene mreže
Biti informiran je imperativ – reakcije su objektivnije i djeca će se u slučaju negativnog iskustva lakše obratiti za pomoć ili savjet
Pravila o uporabi kompjutora općenito, kao i druga pravila o ponašanju i odrastanju danas su dio obveznog svakodnevnog komuniciranja s djecom i mladima
Roditelji trebaju biti upoznati s tehnologijom i funkcioniranjem i trebaju dozvoliti i da ih djeca pouče.
Biti iskren o dobi (godinama). Laganje o godinama povećava vjerojatnost izloženosti rizičnim kontaktima i neprikladnim sadržajima

6. INTERNET, DRUŠTVENE MREŽE I MLADI Neki korisni savjeti
Upozorite djecu i mlade na:
Opasnosti od poruka koje sadržavaju lažne linkove s kojih se mogu „skinuti” osobni podatci i zloupotrijebiti
Štetne spam-ove koji ako se otvore mogu oštetiti kompjutor ili ga zaraziti virusima
Poruke u kojima se traži da se tekst kopira bez provjere
Poruke u kojima se oglašavaju veliki dobitci ili traži pomoć

7. Postoji li zaista ovisnost o PC igricama?
Ovisnost o kompjutorskim igricama ne postoji kao službena dijagnoza kao npr. kockanje, alkoholizam ili ovisnost o drogama. No, sigurno je da djeca i mladi sve više provode vremena za kompjuterom i da se to odražava na njihovo ponašanje.
Fizička i psihička ovisnost koja ometa pojedince u svakodnevnom funkcioniranju dokazane su nekim istraživanjima.
Rezultati pokazuju da, slično kao i kod drugih ovisnosti, osobe koje više vremena provode uz kompjutorske igrice su:
1. introvertirane
2. anksiozne
3. nisko samopouzdanje.
Ovakva ovisnost još uvijek nije službeno prepoznata kao poremećaj.
5-11% djece širom svijeta ovisno o igranju video igara – utvrđeno istraživanjem psihologa Douglas A. Gentilea. ( Za usporedbu, procjenjuje se kako na svijetu postoji 4-6% ovisnika o kockanju.)

8. Internetska socijalizacija i njezine posljedice
Društvene navike mladih jako se brzo mijenjaju - više nije potrebno naći se fizički s prijateljima da bi im prepričali što je bilo u školi na treningu ili saznati o čemu razmišljaju, kakvog su raspoloženja i sl.
Danas se veliki dio socijalizacije djece i mladih odvija preko Interneta u vidu;
različiti forumi – Facebooka, Twittera i dr.
online igrice - World of Warcraft, League of Legends i dr.
Navedeni mediji omogućavaju izravnu komunikaciju među sudionicima igre čime zapravo nemaju daljnju potrebu komunikacije s ljudima u stvarnom svijetu.

9. Internetska socijalizacija i njezine posljedice
Najprije se uočavaju socijalno povlačenje i svojevrsna emocionalna tupost
Predugo provođenje vremena za kompjutorom dovodi do gubljenja interesa za stvari koje se događaju u stvarnom životu dok se čitav društveni i emocionalni život i dalje odvija u virtualnom svijetu!
predugo sjedenje za kompjutorom kronične pospanosti
smanjeno spavanje dovode do poremećaja koncentracije
smanjena fizička aktivnost pojave depresije
Što su djeca mlađa to sadržaj igrica više utječe na njihovo ponašanje
Igrice agresivnog sadržaja potpuno su neprimjerene djeci!

10. Podaci iz ESPAD-a (European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) o upotrebi interneta za zabavu
Dob: godina
Istraživanja: 2003./2007. te godina
Svakodnevna uporaba interneta u porastu

11. Podaci iz ESPAD-a (European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) o igranju igara na kompjuteru
Dob: godina
Istraživanja: 2003./2007. te godina
Svakodnevno igranje igrica u dječaka u porastu

12. -Pucanje iz ”prvog” lica-
Tipovi PC igara
NASILNE = AGRESIVNE
-Pucanje iz ”prvog” lica-
Potiču agresiju i ispade ljutnje u djece koja već po karakteru imaju tome izraženu sklonost
To ne znači da će njihovo igranje dovestido agresivnog ponašanja, ali ga može poticati!
SPORTSKE
- utrke, nogomet i dr.-
Prednost pred nasilnim i igrama uloga jer nemaju toliki afinitet za razvoj ili agresije ili introvertiranosti u djece.
IGRE VIRTUALNIH ULOGA
Kod djece koja su emocionalno labilnija, a time i sklonija mogu se pojaviti:
anksioznost
depresija
psihosomatski poremećaji
socijalne fobije se

13. Prednosti i nedostaci Rizične za razvoj: Unapređuju:* brzinu
anksioznosti
depresije
psihosomatskih poremećaja
socijalnih fobija
Potiču
agresiju (čak 89 % igara ima nasilne sadržaje)
delinkventno ponašanje
Imitacija ponašanja likova**
akcije i postupke likova iz igara u kretnjama, izrazima i karakteru (ako su nasilni mogu biti agresivni prema vršnjacima)
Unapređuju:*
brzinu
koncentraciju
usredotočenost
Potiču:
misaone procese
koordinaciju pokreta
usklađivanje osjetila i motorike
oštrinu vida
prostornu orijentaciju
…..pa čak i inteligenciju
*Još od osamdesetih godina 20. stoljeća kada je uslijedila masovna upotreba videoigara, istraživači pokušavaju utvrditi koji su pozitivni, a koji negativni učinci igranja. Nessia Laniado i Gianfilippo Pietra (2005) istaknuli su da računalne i videoigre poboljšavaju brzinu, koncentraciju, usredotočenost, potiču misaone procese, pospješuju koordinaciju pokreta. Ostali istraživači (Gibb, Bailey, Lambirth, Wilson, 1983.; Green, Bavelier, 2003.; Reisenhuber, 2004.; Satyen, 2005.) dodali su da igre pospješuju usklađivanje osjetila i motorike, oštrinu vida, prostornu orijentaciju pa čak i inteligenciju. Unatoč pozitivnim učincima igranja videoigara, važno je uočiti i one negativne. Na prvom je mjestu velika količina agresije koja je prisutna u igrama, jer čak 89 % igara ima nasilni sadržaj.
**Istraživanja (Gentile, Lynch, Walsh, 2002.) su pokazala da djeca mogu imitirati akcije i postupke likova iz igara u kretnjama, izrazima i karakteru. Prikupljanje bodova u igri može privući igrače te takve igre poručuju igračima da moraju ubijati protivnike kako bi skupili bodove, odnosno pobijedili i napredovali. Takve poruke utječu na stavove igrača pa nasilna ponašanja i rješenja opravdavaju i primjenjuju u svakodnevnom životu jer vide da su takvi obrasci ponašanja efikasni i postižu rezultate. Naravno, ako dijete igra računalne ili videoigre, to nužno ne znači da će biti agresivno prema svojim vršnjacima, ono može osjetiti adrenalin za vrijeme igranja koji obično prestaje završetkom igranja. Nema dokaza da igranje dovodi do agresivnog ponašanja, no ono ga može poticati.

14. Kako prepoznati dijete koje je ovisno o kompjutoru i igricama?
Kao i svaki poremećaj i ovisnost o PC igricama prepoznajemo kad dijete promijeni ustaljene navike i počne zanemarivati svoje svakodnevne obaveze.
Potrebno je obratiti pažnju na djecu koja pokazuju slijedeće znakove:
sve više vremena provode za kompjutorom,
promjena ustaljenih navika i zanemarivanje svojih svakodnevnih obaveza;
SVE ČEŠĆE SU DEKONCENTRIRANI
SLABLJENJE USPJEHA U ŠKOLI
SLABA PAŽNJA ZA VRIJEME SATA
ZANEMARIVANJE OSOBNE HIGIJENE

15. loše vještine socijalizacije;
sve manje izlaze van igrati se s prijateljima te ih izbjegavaju
vrijeme provodi radije u svojoj sobi nego s obitelji (čak i tijekom obroka)
Tjelesni simptomi;
tendinitis (bol tetiva) u ručnim zglobovima
bolovi u vratu
promjene raspoloženja;
depresija
anksioznost
agresija - ispadi ljutnje ako roditelj prekine ili ograniči dijete u igranju

16. „Malo može biti korisno, ali previše je štetno”
To vrijedi i za kompjutorske igrice
Mladi u završnim razredima osnovne školi već bi trebali imati razvijen osjećaj kontrole o vremenu koje provode igrajući se na kompjutoru
Lošiji školskih uspjeh i zanemarivanje obaveza najčešći je razlog zbog kojeg se roditelji javljaju za pomoć i trenutak kada opaze da njihovo dijete previše vremena provodi za kompjutorom!

17. Paziti da se razlikovanje svijeta mašte i stvarnog svijeta ne izgubi!
Stručnjaci upozoravaju roditelje da pretjerano igranje PC igrica doista ima štetne posljedice.
Miješanje stvarnog i virtualnog života
Tamo su likovi iz mašte. Sve je dopušteno. Svatko ima po tri i više života. U stvarnosti to ne postoji
Neumjereni igrači se socijalno izoliraju te stvarne prijatelje zamjenjuju virtualnima
Neumjereni igrači ako ne igraju - osjećaju nemir, razdražljivost ili jednostavno ne mogu prestati igrati – karakteristike sindroma ovisnosti
Ako su igrači zaokupljeni gotovo samo igrama, zbog želje i potrebe za igranjem dolazi do zanemarivanja školskih i drugih obveza

18. Što roditelji mogu učiniti da spriječe navedene probleme?
Djeca uče primjerom!
ne mogu očekivati od djece da ne budu dugo na kompjutoru ako oni sami svakodnevno sate provode za kompjutorom (dijete neće znati razlikovati posao od zabave)
„Čuvalica“ djece
Ne rabiti kompjutor i televiziju kao opravdanje da samo na taj način mogu imati malo mira
Porastom dobi raste koncentracija, a time i potreba za što duljim boravkom na kompjuteru.
Djeca predškolske dobi nemaju još uvijek veliku mogućnost održavanja koncentracije pa iz tog razloga nemaju ni potrebu biti za kompjuterom npr. dulje od 30 minuta. Kako djeca rastu tako se njihova mogućnost održavanja koncentracije produžava pa je stoga moguće i produljiti vrijeme koje provode za kompjuterom na npr. do sat vremena.

19. Što roditelji mogu učiniti da spriječe navedene probleme?
Naučiti dijete da kompjutor ima više funkcija i nije jedini izvor zabave
Potrebno je da dijete shvati da je kompjutor samo jedan od mogućih oblika zabave i da se koristi i u mnoge druge svrhe.
Kako bi to postigli potrebno je djetetu omogućiti što više vremena provedenog u druženju s vršnjacima i obitelji.
Poticati ih na bavljenje sportom i/ili različitim umjetničkim aktivnostima.
Što dijete doživljava više uspjeha, uzbuđenja i zadovoljstva u stvarnom životu imat će manju potrebu kompenzirati sve navedeno kroz kompjutorske igrice.

20. Kome se obratiti za pomoć?
Školskom psihologu/pedagogu,
Liječniku školske medicine
Liječniku obiteljske medicine
Navedeni liječnici mogu im dati korisne savjete ili ih usmjeriti na neke druge adrese gdje će im se pomoći.
Specijalizirani centri koji se bave problematikom ovisnosti o PC igricama u Hrvatskoj još uvijek ne postoje.
mogu se obratiti roditelji koji opaze da im djeca provode previše vremena igrajući kompjutorske igrice i smatraju da ih to ometa u svakodnevnom funkcioniranju.

21. OGRANIČITI VRIJEME BORAVKA NA KOMPJUTORU
Za mlađu djecu (do deset godina) vrijedi preporuka o 30 minuta na dan za računalom i gledanje televizije do 1 sat dnevno.
Večernji sati za kompjuter i TV - najbolje vrijeme jer je izvršilo sve svoje zadaće pa se može opustiti i predahnuti od radnog dana zajedno s roditeljima uz televizor ili samostalno uz igrice (ipak ograničiti igrice agresivnog sadržaja prije spavanja)
Ne stavljati računalo i kompjuter u dječju sobu - lakša kontrola nad sadržajima koje dijete gleda i njegovim aktivnostima na kompjuteru

22. Kako se riješiti navike prije no što ona postane ovisnost?
POSTUPNO ODVAJANJE OD VIŠESATNOG IGRANJA IGRICA
Imajte na umu da će djetetu sve biti dosadno u usporedbi s video igricama.
Prijelaz iz virtualnog u realni svijet napraviti lukavo i sa što više mašte.
Neka odvajanje ide polako uz zamjenu zanimljivim alternativama.
Biti strpljiv i dosljedan u svom naumu.
ISPLANIRATI OBITELJSKE I DRUGE AKTIVNOSTI
Zajedno s djecom napraviti popis aktivnosti i stvari koje možete raditi zajedno kao obitelj.
Obiteljski život uključuje i pomaganje i preuzimanje odgovornosti
Vrijeme provedeno u kući (osim učenja i drugih poslova treba biti provedeno u nekim drugim mentalno zahtjevnijim aktivnostima - čitanju, učenju, rješavanju križaljki, crtanju i sl.
Poticati i pomoći u organizaciji druženja s prijateljima uz zajedničke igre ili akcije

23. ZAKLJUČAK
Razlikovati djecu koja igraju igrice zbog zabave i onu koja mogu postati ovisna o njima (cyberaddiction - ovisnost).
Roditelji i nastavnici mogu prepoznati UPOZORAVAJUĆE ZNAKOVE kod djeteta koje bi moglo postati ovisno o igrama te odmah djelovati:
dijete konstantno produžuje vrijeme igranja, povećava toleranciju na podražaje koji uključuju igranje (ushit, razdraženost)
pokazuje nemir, nervozu, i razdražljivost ukoliko mu se igranje onemogućava
ne može kontrolirati igranje ili mu je potrebno duže vrijeme kako bi odustalo od igrice.
zanemaruje školske i izvanškolske obveze
laže o igranju ili nastavku igranja unatoč roditeljskim zabranama
Dijete neće shvaćati navedene znakove kao štetne, nego roditelji i nastavnici moraju poduzeti odgovarajuće mjere

24. Hvala na pozornosti!