1. DEPRESIJA I KARCINOM
Sinopsis zasnovan na izdanju Svjetske psihijatrijske asocijacije
“Depresija i karcinom”
(Kissane D, Maj M, Sartorius N, urednici – Chichester: Wiley, 2010)

2. Epidemiologija depresije kod pacijenata sa karcinomom
Više grupa vršilo je procjenu pojave depresije kod pacijenata sa karcinomom a dobijena prevalenca široko varira (teška depresivna epizoda 3 do 38%; sindromi depresivnog spektra 1.5 do 52%).
Tipovi karcinoma koji su često udruženi sa depresijom uključuju tumore mozga (41-93%), karcinom gušterače (i do 50%), glave i vrata (i do 42%), dojke (4.5-37%), karcinom ženskih genitalnih organa- ginekološki (23%) i pluća (11%).
Iz: Massie MJ i sar. The prevalence of depression in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

3. Metodološki problemi epidemioloških studija depresije kod pacijenata sa karcinomom
Širok raspon stope prevalence odražava razlike između studija (različite definicije depresije, upotreba samoprocjenskih skala/upitnika ili psihijatrijskih intervjua, tip i stadijum karcinoma, vrsta tretmana karcinoma).
Kod pacijenata sa karcinomom, depresija se teže procjenjuje jer se depresivni simptomi javljaju u kontinuitetu, u rasponu od normalnog osjećanja tuge do težeg oblika afektivnog poremećaja.
Dijagnostikovanje teške depresivne epizode kod pacijenata sa karcinomom može biti izazov, jer dijagnostički kriterijumi u DSM-IV klasifikacionom sistemu uključuju brojne simptome koji se preklapaju sa simptomima karcinoma ili neželjenih dejstava tretmana karcinoma (gubitak apetita, pad tjelesne težine, poremećaji spavanja, tuga, gubitak energije, smetnje dekoncentracija, psihomotornа usporenost)
Iz: Passik SD, Lowery AE. Recognition and screening of depression in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

4. Depresija i demoralisanost
Depresiju kod pacijenata sa karcinomom treba razlikovati od demoralisanosti. Depresivna osoba u potpunosti gubi sposobnost da osjeti zadovoljstvo, a demoralisana osoba može uživati u sadašnjem trenutku, ukoliko joj se odvuče pažnja od demorališućih misli. Demoralisana osoba osjeća se blokiranom za preduzimanje akcije, ne znajući šta da radi, osjećajući se bespomoćno i nesposobno; depresivna osoba ispoljava pad u motivacijskoj i nagonskoj sferi i nije sposobna da djeluje čak i onda kada joj je odgovarajući pravac djelovanja poznat.
Iz: Massie MJ i sar. The prevalence of depression in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

5. Teškoće u prepoznavanju depresije kod pacijenata sa karcinomom
Posjete onkologu imaju tendenciju da se primarno fokusiraju na tretman tjelesne bolesti i njegova neželjena dejstva, a sekundarno na bol i liječenje simptoma. Emocionalni simptomi se mogu previdjeti ili čak potcijeniti, kao očekivana posljedica oboljevanja od karcinoma.
Pacijenti nerado odlaze ljekaru radi emocionalnih smetnji iz straha da ta vrsta smetnji ne odvuče pažnju ljekara od njegovih nastojanja u liječenju karcinoma ili se plaše negativnih kulturoloških stavova prema depresiji.
Iz: Passik SD, Lowery AE. Recognition and screening of depression in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

6. Evaluacija instrumenata za screening na depresiju
kod pacijenata sa karcinomom
Instrument
Broj stavki (‘item-a’)
Broj studija
Broj
učesnika
Uopštenost
Pouzdanost
Validnost
Procjena
Distress Thermometer 1 15
4,088 DA
UMJERENA
KOREKTNA
PHQ-9 9 2
390
Još uvijek ne
VISOKA -
NEJASNA
BSI-18 18 4
10,749
DOBRA
CES-D 20
1,002
ODLIČNA
EPDS 10
470
Palijativna njega
HADS 14 41
10,203
ZSDS 6
1,459
LOŠA
BDI 21
398
GHQ-28 28
170
Podaci zasnovani na meta analizi Vodermaier i sar. (J. Natl. Cancer Inst. 2009;101: ).
PHQ-9, Patient Health Questionnaire-9; BSI-18, Brief Symptom Inventory-18; CES-D, Center for Epidemiological Studies - Depression Scale; EPDS, Edinburgh Postnatal Depression Scale; HADS, Hospital Anxiety and Depression Scale; ZSDS, Zung Self-Rating Depression Scale; BDI, Beck Depression Inventory; GHQ-28, General Health Questionnaire-28.
Iz: Passik SD, Lowery AE. Recognition and screening of depression in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

7. Činioci koji određuju emocionalni
odgovor na karcinom
Emocionalni odgovor osobe na karcinom određuju TRI činioca: a) odnos prema dijagnozi (npr., kao izazov ili prijetnja), b) percepcija kontrole (djelomična ili nikakva) i c) pogled na prognozu (dobra ili loša).
Iz: Clarke DM. Psychological adaptation, demoralization and depression in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

8. Stilovi prilagođavanja karcinomu
Pogled na
bolest Kontrola Prognoza
Borbenost duha Izazov Djelomična Dobra
Izbjegavanje Minimalna
ili poricanje prijetnja Nevažna Dobra
Neizvjesna-prihvaćena
Fatalizam Mala Bez kontrole sa staloženošću
prijetnja
Beznadežnost/ Ozbiljna prijetnja Bez Neizbježno negativna
bespomoćnost ili gubitak
Anksiozna Ozbiljna Neizvjesna Neizvjesna
pre okupiranost prijetnja
Prema Moorey and Grey (Psychological therapy for patients with cancer: a new approach. Washington: American Psychiatric Press, 1989).
Iz: Clarke DM. Psychological adaptation, demoralization and depression in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

9. Citokini i neurobihejvioralni simptomi kod pacijenata sa karcinomom
Proinflamatorni citokini (uključujući TNF-alfa, IL-1 i IL-6) izazivaju sindrom bolesnog ponašanja koji ima nekoliko karakteristika koje se preklapaju sa teškom depresivnom epizodom.
Ovaj sindrom uključuje anhedoniju, kognitivnu disfunkciju, anksioznost/razdražljivost, psihomotornu usporenost, tugu, anoreksiju, promjene sna i povećanu osjetljivost na bol.
Proinflamatorni citokini kod pacijenata sa karcinomom koji imaju depresiju su povišeni i njihova koncentracija je u korelaciji sa simptomima bolesnog ponašanja.
Iz: Musselman DL i sar. Biology of depression and cytokines in cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

10. Uticaj depresije na preživljavanje pacijenata sa karcinomom
Studija sprovedena u pacijentkinja sa karcinomom dojke, tokom petogodišnjeg praćenja, pokazala je da su žene sа izraženijom depresijom imale znatno manju vjerovatnoću preživljavanja (Watson i sar., 1999).
U populacijskoj studiji sa preko participanata, tokom osmogodišnjeg praćenja, kod pacijenata sa karcinomom koji su imali depresiju utvrđen je znatno veći rizik od smrtnog ishoda u odnosu na one koji nisu bili depresivni (Onitilo i sar., 2006).
Medijator veze između depresije i preživljavanja kod karcinoma je nepridržavanje plana liječenja, koje je naglašenije kad je pacijent depresivan (DiMatteo i sar., 2000).
Iz: DiMatteo RM, Haskard-Zolnierek KB. Impact of depression on treatment adherence and survival from cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

11. Načini na koje depresija utiče na
pridržavanje plana liječenja karcinoma
Nesposobnost prihvatanja dijagnoze karcinoma i informacija o liječenju
Smanjenje motivacije za brigu o sebi; teškoće planiranja
Negativni stavovi prema zdravlju i pesimističan stav prema liječenju
Izbjegavanje obrazaca ponašanja koja promovišu zdravlje
Socijalna izolacija i povlačenje
Nedovoljno korišćenje resursa zajednice
Izražene poteškoće u toleriranju neželjenih efekata terapije
Iz: DiMatteo RM, Haskard-Zolnierek KB. Impact of depression on treatment adherence and survival from cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

12. Depresija povećava suicidalni rizik kod pacijenata sa karcinomom
Pacijenti sa karcinomom su u dvostruko većem riziku da počine samoubistvo u odnosu na opštu populaciju (Rockett i sar., 2007).
Depresija je poznati uzrok jedne polovine svih samoubistava, a oboljeli od depresije imaju 25 puta veći rizik od suicida (Breitbart i sar., 2006).
Dodatni faktori rizika za samoubistvo kod oboljelih od karcinoma su i prateća osjećanja, poput osjećanja da je na teretu drugima, gubitak neovisnosti, želja da ima kontrolu nad smrću, tjelesni simptomi, osjećanje beznadežnosti, kao i egzistencijalni problemi, nedostatak socijalne podrške i strah od budućnosti (Hudson i sar., 2006).
Iz: Breitbart W i sar. Suicide and desire for hastened death in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

13. Smjernice za procjenu suicidalnog rizika
kod pacijenata sa karcinomom- I
Pazite na svoje odgovore
Budite svjesni kako Vaši odgovori mogu uticati na diskusije
Pratite Vaš stav i odgovore
Pokažite poštovanje prema pacijentu
Tražite superviziju
Otvoreno saslušajte brige
Pažljivo pitajte za emocionalne brige
Pripazite na verbalne i neverbalne znake uznemirenosti
Ohrabrite ispoljavanje osjećanja
Slušajte aktivno, bez prekidanja/upadica
Razgovarajte o pacijentovoj želji za umiranjem, koristeći njegove/njene riječi
Dozvolite tugu, ćutanje i suze
Pokažite saosjećanje, verbalno i neverbalno
Priznajte razlike u odgovorima/reakcijama na bolest
Procijenite potpomažuće faktore
Ranija psihijatrijska oboljenja
Raniji pokušaji suicida
Podaci o zloupotrebi alkohola i/ili drugih PAS
Nedostatak socijalne podrške
Osjećaj tereta
Porodični konflikti
Potreba za dodatnom pomoći
Depresija i anksioznost
Egzistencijalni problemi, gubitak smisla i dostojanstva
Kognitivno oštećenje
Tjelesni simptomi, naročito jak bol
Na osnovu podataka iz The National Breast Cancer Centre and National Cancer Control Initiative Clinical Practice Guidelines (2003) i Hudson i sar. (Palliat. Med. 2006;200: ).
Iz: Breitbart W i sar. Suicide and desire for hastened death in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

14. Smjernice za procjenu suicidalnog rizika
kod pacijenata sa karcinomom- II
Odgovorite na specifična pitanja
Priznati strahove i zabrinutost pacijenta i njegove porodice
Govoriti o modifikujućim potpomažućim činiocima
Preporučiti intervencije
Razviti plan rješavanja složenijih problema
Završetak razgovora
Rezimirajte sa osvrtom na važna pitanja
Razjasnite pacijentovu percepciju
Pružite priliku pacijentu da postavlja pitanja
Pomozite u olakšavanju razgovora sa drugima
Dajte odgovarajuća uputstva
Nakon razgovora
Zabilježite razgovor u pacijentovu medicinsku dokumentaciju
Komunicirajte sa članovima terapijskog tima
Na osnovu podataka iz The National Breast Cancer Centre and National Cancer Control Initiative Clinical Practice Guidelines (2003) i Hudson i sar. (Palliat. Med. 2006;200: ).
Iz: Breitbart W i sar. Suicide and desire for hastened death in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

15. Kognitivna terapija depresije kod pacijenata sa karcinomom- I
Vrsta kognitivne distorzije
Realan odgovor nakon restrukturiranja
Katastrofizacija: “Karcinom se sigurno vraća. U
beznadežnoj sam situaciji. Mogao bih i odustati.”
“Moj onkolog mi predviđa dobru prognozu. Imam sreće da je
moj karcinom izlječiv.”
Preuveličavanje: “Ovaj bol u leđima je znak da će se
karcinom opet vratiti. U nevolji sam.”
“Radio/la sam u bašti. Bol u leđima će vjerovatno popustiti već sutra. Potraje li i naredne sedmice, kazaću to svom ljekaru.”
Razmišljanje “sve ili ništa”: “Ako ne mogu biti izliječen/a, nema svrhe bilo šta činiti ili pokušavati.”
“Mada je moj karcinom neizlječiv, može se tretmanom
zadržati da ne napreduje nekoliko godina.”
Selektivna pažnja: “Strahujem da će me neželjena dejstva hemoterapije učiniti jadnim.”
“Hemoterapija znatno smanjuje rizik od recidiva. Vrijedi podnijeti teret neželjenih dejstava da bi se to postiglo.”
Pesimizam, prediviđanje budućnosti: “Sigurna sam da ću izgubiti kosu i da će me partner ostaviti.”
“Dobro izgledam i bolje se osjećam, uči me sticanju samopouzdanja kad nosim periku. Zabaviću se sa svojim suprugom istraživanjem novih stilova.”
Iz: Kissane DW i sar. Psychotherapy for depression in cancer and palliative care. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

16. Kognitivna terapija depresije kod pacijenata sa karcinomom - II
Vrsta kognitivne distorzije
Realan odgovor nakon restrukturiranja
Korišćenje glagola ‘ trebati ‘: “Trebalo bi da budem u stanju da radim sve što sam radio/la prije nego što sam dobio/la karcinom. Treba bolje da se nosim sa ovim.”
“Hemoterapija izaziva blagu anemiju sa pratećim umorom.
Lagane vježbe će spriječiti propadanje mišića.”
Etiketiranje: “Patetičan/a sam. Ja sam beskičmenjak.”
“Ovo zračenje, u stvari, izaziva jake upale. Ima smisla uzeti lijekove protiv bolova koji su mi propisani. Idem po njih.”
Personalizacija: “Nije nimalo čudno što sam dobio/la karcinom. To mora da je moja krivica.”
“Slučajne DNK promјеne uzrokuju karcinom. To se može dogoditi svakoj porodici. Stari je mit da stres prouzrokuje karcinom.”
Nelogično razmišljanje: “Ako se ubrzo ne budem osjećao/la srećnije, nikad se neću oporaviti od karcinoma.”
“Antidepresivima treba nekoliko dana da počnu da djeluju. Moram biti strpljiv/а i sačekati da mi lijek pomogne.”
Emocionalno rezonovanje :“Pošto se ne osjećam dobro, lošije radim svoj posao u toku hemoterapije .”
“Ja radim na vraćnju samopoštovanja. To, svakako, nema veze sa onim kako me drugi vide. Moje kolege na poslu me podržavaju.”
Iz: Kissane DW i sar. Psychotherapy for depression in cancer and palliative care. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

17. CALM terapija depresije kod pacijenata sa uznapredovalim karcinomom- I
Modul
Cilj
Aktivnost terapeuta
Rezultat
Kontrola simptoma i komunikacija sa zdravstvenim radnicima
Istražiti doživljaj simptoma i podržati aktivno uključivanje u tretman i kontrolu bolesti, u suradnji sa zdravstvenim radnicima
Terapeuti rade na održavanju uravnoteženosti pacijentove perspektive i djeluju zastupnički između pacijenata i drugih njegovatelja
Poboljšano pridržavanje režima za kontrolu simptoma; poboljšan timski rad; bolja koordinacija njege; jasniji dogovor oko ciljeva njege
Promjene u sebi i odnosima sa drugim bliskim osobama
Razriješiti svako loše osjećanje prema sebi i promjene u socijalnim i/ili intimnim vezama, nastale uznapredovalom bolesti
Omogućava partnerske ili porodične sesije da ispita dinamiku odnosa kako bi pomogao kod razrješavanja narušenih odnosa, kao i u pripremi za izazove i zadatke koji im predstoje
Bolje razumijevanje i postizanje dogovora u vezi sa ciljevima njege; poboljšanje komunikacije sa drugima, kohezije i uzajamne podrške
Iz: Kissane DW i sar. Psychotherapy for depression in cancer and palliative care. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

18. CALM terapija depresije
kod pacijenata sa uznapredovalim karcinomom- II
Modul
Cilj
Aktivnost terapeuta
Rezultat
Spiritualnost ili osjećaj smisla i svrhe
Ispitati pacijentova spiritualna vjerovanja i/ili osjećaj smisla i svrhe u životu u odnosu na patnju i uznapredovalu bolest
Terapeuti mogu da olakšaju i podrže smisao – napraviti strategiju prilagođavanja za suočavanje sa situacijom koja se inače često doživljava kao da je izvan lične kontrole
Vrednovanje i/ili preispitivanje prioriteta i ciljeva; olakšavanje aktivnog pristupa do kraja životnog iskustva
Razmišljanje o budućnosti, nadi i smrtnosti
Ispitati anticipirajući strah i anksioznost te omogućiti forum za razgovor o kraju života i aktivnostima pripreme za smrt
Normalizirati strah povezan sa umiranjem i smrću; podržati otvorenu komunikaciju u vezi budućnosti i planiranja
Prihvatanje postignutih ciljeva njege; ravnoteža između zadataka življenja i umiranja
Iz: Kissane DW i sar. Psychotherapy for depression in cancer and palliative care. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

19. Intervencije kod suicidalnih pacijenata
Kod pacijenta čije se suicidalne prijetnje smatraju ozbiljnim
Obezbijediti stalnu observaciju i dalju procjenu
Opasne predmete, poput pištolja ili otrova, treba ukloniti iz sobe ili kuće
Članove porodice treba upoznati sa rizikom suicidalnog ponašanja
Kod pacijenta koji nije trenutno suicidalan i čije je zdravstveno stanje stabilno
Pacijent treba da se složi da će pozvati ljekara kada se osjeća preplavljenim, postižući terapijski ugovor da će ubuduće razgovarati sa ljekarom o svojim suicidalnim mislima, umjesto da djeluje prema tim mislima
Kod bolničkih pacijenata
Pretražiti sobu da bi se uvjerili da nema dostupnih sredstava za autodestruktivno ponašanje
Pacijent treba da je pod stalnim nadzorom nakon što izrazi suicidalne misli
Kod izrazito suicidalnih ambulantnih pacijenata čije suicidalne misli nisu trenutno posljedica njihovog zdravstvenog stanja ili lijekova
Obavezna je psihijatrijska hospitalizacija, dobrovoljna ili prisilna
Psihijatar može pomoći u vezi sa hospitalizacijom. Dokumentujte sve medicinske postupke i rezonovanje u kriznoj situaciji
Prilagođeno iz: Holland i sar. (ured.). Quick reference for oncology clinicians. Charlottsville: IPOS Press, 2006.
Iz: Breitbart W i sar. Suicide and desire for hastened death in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

20. Antidepresivi i njihova upotreba kod pacijenata sa karcinomom- I
Grupa
Mehanizam djelovanja
Neželjena dejstva
(mogući nedostaci)
(moguće prednosti)
Upotreba kod pacijenata sa karcinomom
Tricklični antidepresivi (npr., amitriptilin, imipramin, dezipramin, klomipramin)
Inhibicija ponovnog preuzimanja 5-HT i NA
Antimuskarinsko
Antihistaminičko
Anti-alfa 1
Konstipacija, suvoća usta, retencija urina, poremećaj pamćenja
Pospanost
Posturalna hipotenzija, “dizziness”, refleksna tahikardija
Hipotenzija
Dejstvo na bol
Dejstvo na san
Generalno se ne koriste radi rizičnih antimuskarinskih neželjenih dejstava. Ukoliko je neophodno, koristiti uz oprez
Selektivni inhibitori ponovnog reuzimanja serotonina-SIPS/SSRI (fluoksetin, fluvoksmin, paroksetin, sertralin, citalopram, escitalopram)
Inhibicija preuzimanja 5-HT
Seksualna
disfunkcija (5-HT2A)
Gastrointestinalne smetnje (mučnina, povraćanje, dijareja) (5-HT3)
Neki djeluju više sedativno od ostalih (npr. citalopram)
Redovno se koriste, osim fluvoksamina (visok stepen interakcije sa CYP). Zabilježeni su slučajevi interakcije paroksetina sa tamoksifenom
Iz: Grassi L i sar. Pharmacotherapy of depression in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

21. Antidepresivi i njihova upotreba kod pacijenata sa karcinomom- II
Grupa
Mehanizam dejstva
Neželjena dejstva
(mogući nedostaci)
(moguće prednosti)
Upotreba kod pacijenata sa karcinomom
Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja noradrenalina – SIPN/SNRI (npr., reboksetin)
Inhibicija ponovnog preuzimanja NA
Blagi antimuskarinski
Sniženje krvnog pritiska,
“dizziness”
Moguća suvoća usta, retencija urina
Poboljšane nagonske i kognitivne funkcije
Ne koriste se rutinski
Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina-SIPSN/SSNRI
(npr., venlafaksin, desvenlafaksin, duloksetin, milnacipram)
Inhibicija ponovnog preuzimanja 5-HT i NA
Moguć rizik od hipertenzije
Dejstvo na bol
Češće se koriste
Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja dopamina i noradrenalina- SIPDN/SDNRI
(npr., bupropion)
Inhibicija ponovnog preuzimanja dopamina i NA
Anksioznost
Psihomotorna aktivacija
Poboljšanje pažnje i koncentracije
Moguće smanjenje umora
Neki podaci kod pacijenata sa umorom ili u uznapredovaloj fazi bolesti. Provjeriti rizik od epileptičkih ataka
Iz: Grassi L i sar. Pharmacotherapy of depression in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

22. Antidepresivi i njihova upotreba kod pacijenata sa karcinomom- III
Grupa
Mehanizam dejstva
Neželjena dejstva
(mogući nedostaci)
(moguće prednosti)
Upotreba kod pacijenata sa karcinomom
Noradrenergički i specifični serotoninergički antidepresivi
(npr., mirtazapin)
Porast 5-HT and NA aktivnosti   
Antihistaminsko
Pospanost
Povećan apetit i porast tjelesne težine
Pospanost (korisna u slučaju nesanice)
Češća upotreba. Provjeriti neutropeniju
(rijetko)
Serotoninski antagonist i inhibitori ponovne pohrane- (trazodon, nefazodon)
Porast 5-HT aktivnosti
Djeluje na san
Zabilježeni efekti na bol
Korišćeni ranije. Nefazodon može dovesti do oštećenja jetre
Psihostimulansi
(dekstroamfetamin, metilfenidat, deksmetilfenidat, modafinil)
Porast dopaminske aktivnosti
Nemir, agitacija, nesanica, noćne more, psihotičnost, anoreksija
Aritmija, tahikardija, hipertenzija
Tolerancija, zavisnost
Epileptični napadi
Brz efekat
Djeluje na bol
Posebno se koristi kod pacijenata u terminalnoj fazi
Iz: Grassi L i sar. Pharmacotherapy of depression in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

23. Smjernice za upotrebu antidepresiva kod pacijenata sa karcinomom
Započeti tretman sa niskim dozama i nastaviti sa postepenom titracijom lijeka do postizanja optimalnog individualnog odgovora (niske doze pomažu izbjegavanje početnih neželjenih dejstava, naročito kod pacijenata koji su u lošem fizičkom stanju).
Informisati i uvjeriti pacijenta o latentnom periodu započinjanja djelovanja lijekova i mogućoj pojavi neželjenih dejstava, da bi se izbjeglo preuranjeno odbacivanje lijekova i odustajanje od terapije, posebno kod pacijenata koji koriste i druge lijekove.
Liječenje provoditi 4-6 mjeseci da bi se sprečila pojava relapsa ili nove depresivne epizode nakon ulaska u remisiju.
Redovno pratiti pacijentove tjelesne varijable i istovremenu upotrebu lijekova za liječenje karcinoma (npr. kortikosteroidi, antiemetici, antibiotici, antiestrogeni i hemoterapija).
Prekinuti uzimanje lijekova postepenim smanjenjem doze za 50% tokom par nedelja da bi se smanjio rizik od apstinencijskih simptoma, što bi moglo biti uznemirujuće i pogrešno shvaćeno kao simptom karcinoma ili relapsa depresije.
Sigurnost i edukacija pacijenata su izuzetno važni u onkološkim okolnostima.
Iz: Grassi L i sar. Pharmacotherapy of depression in people with cancer. U: Depression and Cancer. Kissane D, Maj M, Sartorius N (ured.). Chichester: Wiley, 2010.

24. Zahvalnost
Ovaj sinopsis je dio programa Svjetske psihijatrijske asocijacije (WPA) koji ima cilj podizanja svijesti o prevalenciji i prognostičkim implikacijama depresije kod osoba sa tjelesnim oboljenjima. Veoma cijenimo podršku ovom programu, koju su dali Fondacija Lugli, Italijansko društvo za biološku psihijatriju, Eli-Lilly i Bristol-Myers Squibb. WPA se zahvaljuje Dr Amri Delić iz Tuzle i Dr Goranu Račetoviću iz Prijedora (Bosna i Hercegovina), za njihovu pomoć u pripremi ovog sinopsisa.
______________________________________________________________