1. Treći fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o postupku povodom pritužbi - usporedba s postupkom pred Europskim sudom u Strasbourgu

2. RELEVANTNI PRAVNI AKTI:
- KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
- PROTOKOL O PRODAJI DJECE, DJEČJOJ PROSTITUCIJI I PORNOGRAFIJI
- PROTOKOL GLEDE UKLJUČIVANJA DJECE U ORUŽANE SUKOBE
PROTOKOL O POSTUPKU POVODOM PRITUŽBI
POSLOVNIK ODBORA ZA PRAVA DJETETA (RULES OF PROCEDURE)
POSTUPAK PRED EUROPSKIM SUDOM:
KONVENCIJA I POSLOVNIK SUDA (RULES OF COURT)

3. INSTITUT INDIVIDUALNE PRITUŽBE
MEĐUDRŽAVNE PRITUŽBE (JEDNA DRŽAVA TVRDI DA DRUGA DRŽAVA ČLANICA NE POŠTUJE SVOJE OBVEZE)
ISTRAŽNI POSTUPAK (u praksi ESLJP - misija za utvrđivanje činjenica)
ZAHTJEV ZA USVAJANJEM PRIVREMENIH MJERA (KOD MOGUĆNOSTI NASTANKA NENADOKNADIVE ŠTETE)

4. INDIVIDUALNA PRITUŽBA
POSTUPAK PO INDIVIDUALNOJ PRITUŽBI USPOREDIV JE S POSTUPCIMA KOJE PREDVIĐAJU DRUGE KONVENCIJE UJEDINJENIH NARODA
SLIČNOST SA POSTUPKOM KOJI PREDVIĐA EUROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA I POSLOVNIK EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

5. UVJETI DOPUŠTENOSTI PRITUŽBE
SLIČNI UVJETI DOPUŠTENOSTI KAO I KOD PRITUŽBI KOJE SE PODNOSE EUROPSKOM SUDU ZA LJUDSKA PRAVA
RAZLIKE:
DUŽI ROK ZA PODNOŠENJE PREDSTAVKE (sada rok za podnošenje esljp faktično smanjen na tri mjeseca)
FLEKSIBILNIJA FORMA ZA PRITUŽBU ODBORU?

6. NADLEŽNOST ODBORA S OBZIROM NA DRŽAVE ČLANICE (RATIONE LOCI)
ODBOR JE NADLEŽAN ODLUČIVATI SAMO O PRITUŽBAMA KOJE SU PODNIJELE OSOBE KOJE SE NALAZE POD NADLEŽNOŠĆU ONIH DRŽAVA KOJE SU RATIFICIRALE PROTOKOL
RH JE POTPISNICA PROTOKOLA, MEĐUTIM NIJE GA RATIFICIRALA

7. NADLEŽNOST RATIONE MATERIAE
U ZAHTJEVU ODBORU SE MOGU IZNOSITI ISKLJUČIVO PRITUŽBE KOJE SE ODNOSE NA POVREDE PRAVA KOJE PREDVIĐAJU:
1. KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
2. PROTOKOL O PRODAJI DJECE DJEČJOJ PROSTITUCIJI I PORNOGRAFIJI
3.PROTOKOL GLEDE UKLJUČIVANJA DJECE U ORUŽANE SUKOBE
PARALELA SA EUROPSKIM SUDOM: KONTINUIRANO ŠIRENJE OPSEGA POJEDINIH PRAVA ZAJAMČENIH KONVENCIJOM (PRIMJERICE ČLANAK 8. KONVENCIJE – privatan život )

8. NADLEŽNOST RATIONE PERSONAE
PREDVIĐENA PROTOKOLOM I POSLOVNIKOM ODBORA:
POJEDINAC
SKUPINA POJEDINACA POD NADLEŽNOŠĆU DRŽAVE ČLANICE
TREĆA OSOBA (ZASTUPNIK ILI DRUGA OSOBA) U IME POJEDINCA ILI SKUPINE POJEDINACA UZ NJIHOV PRISTANAK
TREĆA OSOBA U IME POJEDINCA ILI SKUPINE POJEDINACA BEZ NJIHOVOG PRISTANKA
POSLOVNA SPOSOBNOST PREMA PROPISIMA DRŽAVE ČLANICE NIJE RELEVANTNA ZA ODBOR

9. POJEDINAC
DIJETE KOJE MOŽE BITI ZASTUPANO PO SVOM ZAKONSKOM ZASTUPNIKU – ODBOR JE OVLAŠTEN PAZITI NA MOGUĆU MANIPULACIJU NAD DJETETOM I INDUCIRANJE OD STRANE OSOBE KOJA U IME DJETETA PODNOSI PRITUŽBU

10. TREĆA OSOBA ODVJETNIK? VJERSKA ZAJEDNICA?
NGO? KOJI IMA SAZNANJA O KRŠENJU PRAVA DJETETA ILI SKUPINE DJECE NPR. U BOLNICI, DJEČJEM DOMU, ODGOJNOM ZAVODU I SL?
EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRIHVAĆA ZAHTJEVE NGO-A I ODVJETNIKA KOJI PODNESU ZAHTJEV BEZ SUGLASNOSTI DJETETA

11. SLUČAJ DJEVOJČICE SA RASCJEPOM KRALJEŽNICE
ZAHTJEV BEZ SUGLASNOSTI DJETETA PRED ESLJP – PRIMJERI IZ VLASTITE ODVJETNIČKE PRAKSE
SLUČAJ DJEVOJČICE ZA KOJU JE POSTOJALA BOJAZAN DA ĆE (IAKO JE PSIHOLOGINJI DJEČJEG DOMA NAPISALA DA JE SPOLNO ZLOSTAVLJANA) BITI VRAĆENA U OBITELJ U KOJOJ SE SPOLNO ZLOSTAVLJANJE NAVODNO DOGAĐALO
SLUČAJ DJEVOJČICE SA RASCJEPOM KRALJEŽNICE

12. NADLEŽNOST RATIONE TEMPORIS
PRITUŽBE SE MOGU PODNOSITI ISKLJUČIVO U ODNOSU NA SITUACIJE KOJE SU NASTALE NAKON ŠTO JE DRŽAVA ČLANICA PROTIV KOJE SE PRITUŽBA PODNOSI, RATIFICIRALA PROTOKOL IZNIMKA: KADA POVREDA I DALJE TRAJE

13. OSTALI UVJETI DOPUŠTENOSTI ZAHTJEVA (ADMISSIBILITY)
PREDSTAVKA ĆE SE SMATRATI NEDOPUŠTENOM:
AKO JE ANONIMNA
AKO NIJE U PISANOM OBLIKU
AKO PREDSTAVLJA PRAVO NA ZLOUPOTREBU PODNOŠENJA PREDSTAVKE ILI NIJE KOMPATIBILNA S ODREDBAMA KONVENCIJE I PROTOKOLA
AKO JE VEĆ BILA PREDMETOM RAZMATRANJA PRED ODBOROM ILI DRUGIM MEĐUNARODNIM TIJELOM (NPR. EUROPSKI SUD)
AKO NISU ISCRPLJENA SVA DOMAĆA PRAVNA SREDSTVA (POSTOJE IZNIMKE KADA KORIŠTENJE DOMAĆIH PRAVNIH LIJEKOVA NERAZUMNO DRUGO TRAJE ILI NE DONOSI UČIKOVIT REZULTAT)
PREDSTAVKA JE OČIGLEDNO NEUTEMELJENA (MANIFESTLY ILL FOUNDED) ILI U NEDOVOLJNOJ MJERI OBRAZLOŽENA
ODBOR MOŽE ODBITI ISPITIVANJE PRITUŽBE ZA KOJU SMATRA DA NIJE U SKLADU S NAJBOLJIM INTERESIMA DJETETA

14. MERITUM
O ZAHTJEVIMA KOJI UDOVOLJAVAJU UVJETIMA DOPUŠTENOSTI, ODBOR OBAVJEŠTAVA DRŽAVU ČLANICU U NAJKRAĆEM MOGUĆEM ROKU
DRŽAVA ČLANICA DOSTAVLJA SVOJE OČITOVANJE U ROKU OD ŠEST MJESECI
NAKON ISPITIVANJA PREDSTAVKE, ODBOR, ODBOR BEZ ODLAGANJA DOSTAVLJA SVOJA STAJALIŠTA I PREPORUKE STRANKAMA
STRANKA IMAJU PRAVO OČITOVATI SE NA PODNESAK PROTIVNE STRANE
MOGUĆNOST ODRŽAVANJA RASPRAVE

15. FOLLOW UP
NAKON PROVEDENOG POSTUPKA DRŽAVA TREBA UZETI U OBZIR STAJALIŠTA I PREPORUKE ODBORA I DOSTAVITI ODBORU PISANO OČITOVANJE O PODUZETIM AKTIVNOSTIMA
ODBOR MOŽE POZVATI DRŽAVU DA DOSTAVI I DODATNE INFORMACIJE O PODUZETIM MJERAMA

16. ŠTO OČEKIVATI OD PROTOKOLA
ZA SADA PRED ODBOROM NEMA RIJEŠENIH ZAHTJEVA U ODNOSU NA ČLANICE KOJE SU RATIFICIRALE PROTOKOL
MOGUĆE DA POSTOJE PODNESENI ZAHTJEVI OSOBA POD JURISDIKCIJOM DRŽAVA KOJE SU POTPISALE PROTOKOL
USPOREDBA SE MOŽE POVUĆI U ODNOSU NA PRAKSU (JURISPRUDENCE) DRUGIH ODBORA UN-A PRED KOJIMA SE ŠTITE LJUDSKA PRAVA NA TEMELJU DRUGIH KONVENCIJA I U KOJIMA SE MOŽE VIDJETI KAKVA STAJALIŠTA I PREPORUKE DONOSE ODBORI

17. ODBORI KOJI IMAJU PRAKSU
Human Rights Committee (CCPR) monitors implementation of the International Covenant on Civil and Political Rights (1966) and its optional protocols;
Committee on Economic, Social and Cultural Rights (CESCR) monitors implementation of the International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights (1966);
Committee on the Elimination of Racial Discrimination (CERD) monitors implementation of the International Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination (1965);
Committee on the Elimination of Discrimination against Women (CEDAW) monitors implementation of the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (1979) and its optional protocol (1999);
Committee against Torture (CAT) monitors implementation of the Convention against Torture and Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment (1984);
Committee on the Rights of Persons with Disabilities (CRPD) monitors implementation of the International Convention on the Rights of Persons with Disabilities (2006);
Committee on Enforced Disappearances (CED) monitors implementation of the International Convention for the Protection of All Persons from Enforced Disappearance (2006); and

18. CEDAW
REPUBLIKA HRVATSKA JE RATIFICIRALA FAKULTATIVNI PROTOKOL UZ CEDAW
UNATOČ TOME DO DANAS ODBOR NIJE RJEŠAVAO NITI PO JEDNOJ PRITUŽBI PROTIV RH
POSTOJI PRAKSA U ODNOSU NA DRUGE DRŽAVE: Zahtjev br. 32/2011, Isatou Jallow protiv Bulgarske (Alleged victims: author and her minor daughter)

19. PRITUŽBA ODBORU ZA LJUDSKA PRAVA
NE TREBA IPAK ZABORAVITI DA SE SVAKI GRAĐANIN REPUBLIKE HRVATSKE I SADA, DAKLE NEOVISNO O PROTOKOLU MOŽE OBRATITI ODBORU UN-A ZA LJUDSKA PRAVA S PRITUŽBOM NA POVREDE SADRŽANE U POVELJI UN – COVENANT ON CIVIL AND POLITICAL RIGHTS (NEKA OD PRAVA KOJA SE JAMČE POVELJOM POKLAPAJU SE S PRAVIMA KOJA SU ZAJAMČENA KONVENCIJOM O PRAVIMA DJETETA – PRAVO NA ŽIVOT, SLOBODA OD MUČENJA, ROPSKOG RADA I DR.) NEZNATAN BROJ PRITUŽBI U ODNOSU NA RH

20. ZAŠTO JE PROTOKOL VAŽAN ZA REPUBLIKU HRVATSKU
ODBOR JE TIJELO SPECIJALIZIRANO ZA TUMAČENJE KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA
MOGUĆNOST UČINKOVITOG OBRAĆANJA MEĐUNARODNIM TIJELIMA PREDSTAVLJA NEKU VRSTU UTOČIŠTA ZA POJEDINCA
DOBROBIT GRAĐANA ZBOG DODATNOG PRAVNOG SREDSTVA NA MEĐUNARODNOM PLANU
BUDUĆI DA SE RADI O NOVOM INSTRUMENTU- MOGUĆA VEĆA BRZINA U ODNOSU NA PREDSTAVKE PRED EUROPSKIM SUDOM ZA LJUDSKA PRAVA
NEDOSTACI POSTUPKA PRED EUROPSKIM SUDOM

21. Nedostaci postupka pred europskim sudom
Preopterećenost (u ovoj godini komunicirano više od 50 predmeta u odnosu na RH)
Od 1. siječnja stroga forma prilikom podnošenja zahtjeva
Nejasnoće oko iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava, odnosno primjene načela supsidijarnosti
Odstupanja u sudskoj praksi
Neujednačenost prakse između pojedinih zemalja članica
Neodređenost prilikom obavještavanja stranke oko nedopuštenosti zahtjeva (stranka se osjeća zakinutom za obrazloženje)
Ogromna količina odluka – teškoće u snalaženju
Dugotrajnost postupka
U meritorno razmatranje se uzima oko 7-8 % predmeta, svi ostali se odbacuju bez ikakvog obrazloženja

22. PREDNOSTI POSTUPAKA PRED EUROPSKIM SUDOM za razliku od postupaka pred oborima UN-a
Dosuđivanje odštete u slučaju povreda Konvencije
Postojanje sankcija za državu članicu, odlučivanje pred sudom ne ostaje na razini preporuke (suspendiranje prava zastupanja, prestanak članstva u VE)
Mehanizam koji se „udomaćio” kod hrvatskih građana
Odvjetnici sa iskustvom u podnošenju pritužbi Europskom sudu/u RH nema edukacije odvjetnika za podnošenje pritužbi odborima
Vrlo brz postupak odlučivanja o nedopuštenosti što smanjuje neizvjesnost

23. PREDMETI U KOJIMA SE ŠTITE DJECA
OTVORENI PREDMETI:
NEADEKVATNA REAKCIJA INSTITUCIJA U SLUČAJU POSTOJANJA SUMNJE NA SPOLNO ZLOSTAVLJANJE DJEVOJČICE STARE 4 GODINE

24. Nova presuda - M. i M. protiv Hrvatske Hrvatske vlasti nisu promptno reagirale na navode o zlostavljanju djeteta, a mišljenje djeteta nisu uzele u obzir niti u kaznenom postupku, niti u postupku radi donošenja odluke s kojim će roditeljem živjeti
Dana 3. rujna g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je maloljetnoj podnositeljici M. povrijeđeno pravo iz članka 3. Konvencije (zabrana mučenja i nečovječnog postupanja) jer nadležna državna tijela nisu promptno istražila njezine navode o zlostavljanju od strane oca. Europski sud utvrdio je i povredu članka 8. Konvencije (pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života) zbog dugotrajnog postupka radi donošenja odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti, u kojem mišljenje djeteta nije bilo uzeto u obzir. Drugoj podnositeljici, majci prve podnositeljice, utvrđena je povreda prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života zbog dugotrajnog postupka u vezi skrbništva.   Nakon razvoda druge podnositeljice i njezinog bivšeg supruga, ocu je dodijeljena skrb nad prvom podnositeljicom. U veljači godine kći i majka podnijele su kaznenu prijavu protiv oca djevojčice, navodeći da ju je isti udario i ozlijedio je. Otac je optužen za nanošenje tjelesne ozljede, a taj kazneni postupak je još uvijek u tijeku.   U međuvremenu, druga podnositeljica je podnijela kaznenu prijavu protiv oca djevojčice zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja kćeri, navodeći da incident iz veljače godine nije izolirani slučaj. Njezina kaznena prijava je odbačena.   Ona je također (u ožujku godine) pokrenula postupak radi izmjene odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, tražeći da se prije dovršetka postupka privremenom mjerom odredi da dijete živi s njom. Zahtjev za privremenu mjeru odbijen je 2 mjeseca kasnije zbog nedostatka dokaza da postoji rizik od nasilja. Postupak za promjenu odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti je i dalje u tijeku.   Europski sud je istaknuo da je prva podnositeljica (kći) iznijela niz optužbi o zlostavljanju na račun svog oca, da je svoje tvrdnje popratila medicinskom dokumentacijom, te zaključio kako je podnositeljica domaćim vlastima iznijela vjerodostojnu tvrdnju o zlostavljanju, čime je za nadležna tijela nastala obveza da njezine tvrdnje promptno ispitaju, imajući u vidu da je riječ o obiteljskom nasilju prema djetetu. Domaće vlasti odlučile su poduzeti progon samo za jedan izolirani incident, s tim da je i taj kazneni postupak prekomjerno trajao - od svibnja godine do svibnja godine u postupku nije bilo nikakve procesne aktivnosti, dok u nastavku postupka zastoj traje više od godinu dana zbog toga što nadležni sud i policija nisu opremljeni video-linkom. Europski sud smatra da je takvo obrazloženje zastoja neopravdano u današnje doba kada je takva ili slična tehnologija lako dostupna. Zaključno, Europski sud je utvrdio da država nije promptno reagirala prilikom ispitivanja navoda o zlostavljanju, čime je povrijedila svoje procesne obveze iz članka 3. Konvencije.  

25. Nova presuda - M. i M. protiv Hrvatske
S druge strane, Europski sud je smatrao da su nadležne vlasti ispunile svoju pozitivnu obvezu iz članka 3. Konvencije. Naime, nakon navoda o zlostavljanju, nadležne vlasti, posebno nadležni centar za socijalnu skrb, poduzele su odgovarajuće mjere da procijene rizik od mogućeg zlostavljanja od strane oca, te da isto spriječe.   U pogledu postupka za promjenu odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, Europski sud je ostao zatečen time da prva podnositeljica uopće nije saslušana niti je imala mogućnost reći sudu s kojim bi roditeljem željela živjeti. Nadalje, Europski sud smatra da nacionalni sudovi nisu uopće shvatili da se dugotrajnim postupkom o skrbništvu dijete dodatno traumatizira, a iznenađen je time da nisu poduzeti nikakvi koraci za ubrzavanje postupka niti nakon saznanja da se dijete počelo samoozljeđivati.   Europski sud je primijetio da su oba roditelja ocijenjena kao jednako (ne)podobna da o njoj vode brigu, ali da djevojčica izražava jaku želju da živi s majkom. Slijedom toga, Sud je izrazio nerazumijevanje za neuvažavanje želja prve podnositeljice, koja je odlična učenica, natprosječnih intelektualnih sposobnosti i u dobi od 13,5 godina (9,5 u vrijeme kada je postupak započeo) o tome s kojim roditeljem želi živjeti.   Stoga je Europski sud utvrdio da je u posebnim okolnostima ovog predmeta neuvažavanje želja prve podnositeljice o tome s kojim će roditeljem živjeti dovelo do povrede njezinog prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života. Nadalje, to pravo povrijeđeno je i njoj i njezinoj majci i zbog prekomjernog trajanja postupka za skrbništvo.   

26. Presuda – S.L. i J.L. i drugi protiv Hrvatske
Centar za socijalnu skrb nije zaštitio imovinu djece od njihovih roditelja
Dana 7. svibnja g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je S.L. i J.L. (identitet tužiteljica je odlukom Suda zaštićen) povrijeđeno pravo na mirno uživanje prava vlasništva, jer Centar za socijalnu skrb u Puli nije na odgovarajući način zaštitio njihovu imovinu.   Naime, podnositeljice (tada maloljetne) su do godine bile vlasnice kuće u Puli, koju su na njihovo ime kupili njihovi roditelji. Njihovi roditelji zapali su u financijske poteškoće te ostali bez ikakvih prihoda, a otac je otišao na odsluženje zatvorske kazne. Zbog toga su njihovi roditelji odlučili tu kuću zamijeniti za stan u stambenoj zgradi, te su se radi dobivanja potrebne suglasnosti obratili Centru za socijalnu skrb u Puli.   Centar je to odobrenje dao, te je u konačnici ta kuća zamijenjena za stan u stambenoj zgradi, pripadajuću garažu i određeni novčani iznos.   Europski sud za ljudska prava je utvrdio da je Centar dao odobrenje za sklapanje tog ugovora, iako iz svih okolnosti slučaja proizlazi da je vrijednost kuće bila veća od onoga što su tužiteljice dobile zauzvrat. Centar međutim nije zatražio mišljenje stručnjaka o vrijednosti tih nekretnina, niti je izašao na lice mjesta da provjeri stanje zamijenjenih nekretnina. Osim toga, Centar, osim saslušanja majke, nije poduzeo daljnje mjere radi provjere obiteljskih okolnosti tužiteljica i njihovih roditelja u cilju utvrđivanja postoji li između njih sukob interesa, niti je razmotrio da im se zbog mogućeg sukoba interesa postavi posebni skrbnik.   Time je, smatra Europski sud, Centar propustio na odgovarajući način zaštiti imovinu tužiteljica, protivno čl. 1 Protokola br. 1. uz Konvenciju.

27. Presuda – R. protiv Hrvatske
Nemogućnost održavanja kontakta oca i djeteta  tijekom gotovo cijelog razdoblja djetinjstva djeteta predstavlja a priori povredu prava na obiteljski život
Dana 2. travnja g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je g. R. povrijeđeno pravo na obiteljski život zajamčeno člankom 8. Konvencije jer od rođenja sina pa do njegovih navršenih 18 godina života istog mogao vidjeti samo 3 puta. Takva situacija bila je rezultat predugog trajanja sudskog postupaka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu za razvod braka, povjeravanje zajedničkog djeteta na čuvanje i odgoj i odlučivanja o susretima i druženju oca sa djetetom, a nakon toga zbog neizvršavanja presude kojom su podnositelju omogućeni susreti i druženja sa sinom, te predugog trajanja postupaka pred Centrom za socijalnu skrb Zagreb.    Za utvrđenu povredu konvencijskih prava Sud je dosudio g. R ,00 EUR na ime pretrpljene nematerijalne štete, te 1.500,00 EUR na ime troškova postupka.   Sud je u presudi istaknuo da prema konvencijskom pravu državna tijela imaju obvezu poduzeti sve moguće mjere kako bi omogućile kontakt djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi, kao i obvezu pomiriti suprotstavljene interese roditelja imajući na umu najbolji interes djeteta. Posebice je naveo kako je pogođen činjenicom da nadležni centar za socijalnu skrb nije našao potrebnim sve do ožujka privremeno odrediti način susreta i druženja podnositelja sa sinom iako je već do tada sudski postupak koji je trebao trajno riješiti ovo pitanje trajao gotovo 7 godina (veljača 1996.).     

28. Presuda A. protiv Hrvatske
Država je povrijedila podnositeljevo pravo na poštivanje obiteljskog života zbog neučinkovitog postupanja u postupku radi povratka djeteta
Dana 12. ožujka godine Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) donio je presudu kojom je utvrdio da je podnositelju g. A. (dalje: tužitelj) povrijeđeno pravo na poštivanje obiteljskog života (čl. 8. Konvencije), zbog nedovoljno učinkovitog i žurnog postupanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu u postupku radi vraćanja djeteta temeljem Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece (Haška konvencija).   Podnositelj se dana 7. rujna godine obratio nadležnim domaćim tijelima tražeći da nalože vraćanje njegovog sina u Sjedinjene Američke Države u kojima je živio, a nakon što ga je majka odvela u Hrvatsku i odbila ga vratiti u Sjedinjene Države. Pred Sudom je prigovarao da je Republika Hrvatska povrijedila njegovo pravo na poštivanje obiteljskog života zbog neučinkovitog i neažurnog vođenja sudskog postupka radi vraćanja djeteta u Sjedinjene Države.   Sud je utvrdio da su hrvatski sudovi u predmetu donijeli pravomoćnu odluku tek nakon tri godine. Također je istaknuo da su time za 151 tjedan prekoračili šestotjedni rok iz Haške konvencije za donošenje odluke, iako navedeni rok nije obligatoran, te da se to ne može smatrati poštivanjem obaveze na učinkovito i žurno odlučivanje u postupcima radi vraćanja djeteta. Utvrdio je da vrijeme koje je bilo potrebno hrvatskim sudovima za donošenje odluke nije odgovaralo hitnosti situacije.   Uzimajući navedeno u obzir, kao i utvrđenje da domaći sudovi nisu poštivali niti rok propisan Obiteljskim zakonom, Sud je utvrdio da je u ovom predmetu došlo do povrede članka 8. Konvencije.  Za utvrđenu povredu konvencijskog prava Sud je dosudio podnositelju pravednu naknadu u iznosu od 7.500,00 EUR na ime nematerijalne štete, te troškove postupka u iznosu od 2.310,00  EUR-a.

29. Odluka K. protiv RH Zahtjev podnositelja je odbačen kao preuranjen
Dana 23. rujna godine Europski sud za ljudska prava donio je odluku kojom je odbacio zahtjev podnositelja podnesen temeljem članka 8. Konvencije (pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života) te članka 6. stavak 1. (pravo na pošteno suđenje) i članka 14. (zabrana diskriminacije).
Podnositelji zahtjeva su majka i dvoje djece. Tijekom brakorazvodne parnice, djeca su privremeno dodijeljena na skrb majci, a ocu je dodijeljeno pravo na susrete i druženja s djecom.
Dana 21. prosinca sud je donio presudu kojom se prvoj podnositeljici i njezinom bivšem suprugu oduzima pravo da žive sa svojom djecom i odgajaju ih, te se djecu povjerava na čuvanje i odgoj ustanovi za nezbrinutu djecu. Presuda je postala pravomoćna, ali kako nije izvršena u roku od godinu dana, nadležni sud je dana 17. prosinca donio novu odluku o oduzimanju prava na zajednički život i odgoj, koja je također postala pravomoćna, ali ni ona nije izvršena u roku od godine dana. Novom odlukom od 17. prosinca godine nadležni sud je na identičan način prvoj podnositeljici i njezinom bivšem suprugu oduzeo pravo na život sa djecom i njihov odgoj.
Dana 17. lipnja Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio povredu ustavnih prava podnositelja zahtjeva na pošteno suđenje i prava na obiteljski život, te ukinuo odluke nižih sudova i vratio predmet na ponovno suđenje.
Europski sud je utvrdio kako je Ustavni sud ukinuo posljednju odluku o oduzimanju roditeljske skrbi i vratio predmet na ponovno suđenje. Ujedno, Europski sud je primijetio da dvije prethodne odluke koje se odnose na oduzimanje skrbništva nisu izvršene, te da više ne mogu biti izvršene.
Zbog toga što postupak još uvijek nije okončan pred nadležnim hrvatskim tijelima, Europski sud je utvrdio da je zahtjev podnositelja preuranjen i očigledno neosnovan.

30. ZAKLJUČNO
GRAĐANI RH MOGU SE I SADA OBRAĆATI ODBORIMA UN-A, MEĐUTIM DO DANAS NEMA MERITORNO RIJEŠENIH PREDMETA
GRAĐANI SE RADIJE ODLUČUJU ZA ESLJP
ZBOG OPTEREĆENOSTI EUROPSKOG SUDA, OBRAĆANJE ODBORU ZA PRAVA DJETETA, MOŽDA ĆE BITI DOBRA SOLUCIJA ZA DJECU
DODATNO PRAVNO SREDSTVO MOŽE BITI SAMO NA DOBROBIT HRVATSKIH GRAĐANA

31. HVALA NA PAŽNJI