1. Izazovi socijalnog rada
Prema: DEAN H . HEPWORTH, RONALD H . ROONEY, GLENDA DEWBERRY ROONEY,
K IMBERLY STROM-GOTTFRIED : Direct Social Work Practice, Theory and Skills, Belmont, Brooks/Cole

2. Tri nivoa prakse socijalnog rada
Makro nivo prakse socijalnog rada
Mezzo nivo praske socijalnog rada
Mikro nivo prakse socijalnog rada

3. 1. Praksa na makro razini
Praksa na makro razini je udaljena od neposrednog rada s klijentima, direktnog kontakta sa osobama u stanju socijalne potrebe.
Makro-nivo uključuje procese socijalnog planiranja i organizacije zajednice. Na toj razini socijalni radnici služe kao profesionalni čimbenici za promjenu koji pomažu sustavima zajednice sastavljenim od pojedinaca, grupa ili organizacija u rješavanju socijalnih problema.
Na tom nivou socijalni radnici mogu raditi sa grupama građana, državnim ili nedržavnim organizacijama, javnim i ili privatnim strukturama.

4. Aktivnosti socijalnih radnika na ovoj razini uključuju:
razvoj i rad s grupama i organizacijama zajednice;
(2) planiranje i razvoj programa; i
(3) provedbu, provođenje i vrednovanje programa

5. Makro funkcioniranje se odnosi na praksu u organizaciji zajednice, planiranju, upravljanju i zagovaranju.
Upravljanje podrazumijeva igranje vodeće uloge u organizacijama za usluge ljudima koje nastoje učinkovito pružati usluge u skladu s vrijednostima ali i zakonima društva unutar kojeg se odvijaju.
Upravljanje uključuje procese kojima se formuliraju politike i provođenja te politike u operativne ciljeve, oblikovanje i provedbu programa.

6. To mogu biti:
financiranje i raspodjela resursa
upravljanje unutarnjim i međuganizacijskim radom,
usmjeravanje i nadzor osoblja,
organizacijsko predstavljanje i odnosi s javnošću,
edukacija u zajednici,
praćenje, evaluacija i inovacija kako bi se poboljšala organizacijska produktivnost.

7. 2 Mezzo-razina prakse.
Druga razina definirana je kao "međuljudski odnosi koji su manje intimni od onih povezanih s obiteljskim životom; značajniji nego među organizacijskim i institucionalnim strukturama; [uključujući] odnose među pojedincima u grupi za samopomoć ili terapiju, među kolegama u školi ili u radu ili među susjedima ".
Mezzo praksa je "sučelje u kojem se pojedinac i oni najizravniji i najvažniji za njega / nju susreću".
Mezzointervencija je stoga dizajnirana za promjenu sustava koji izravno utječu na ljude, kao što su obitelj, vršnjačka skupina ili učionica.

8. 3. Mikro razina prakse.
Na toj razini populacija koju pružaju socijalni radnici uključuje različite klijentske sustave, uključujući pojedince, parove i obitelji. Praksa na mikro razini je određena kao izravna praksa jer praktičari pružaju usluge izravno klijentima, osobno.
Neposredna praksa socijalnog rada, međutim, nikako nije ograničena na takav kontakt licem u lice.

9. Učinkovita praksa zahtijeva znanja vezana uz sve tri razine prakse.
Često, studiji socijalnog rada nude neke "koncentracije" u mikro ili makro praksi i zahtijevaju manje pripreme u drugim metodama.
Koncentracije se često određuju oko područja izravne prakse u određenim populacijama ili pristupima kao što su odrasli, mentalno zdravlje, dobrobit djece, obiteljska praksa, grupni rad, školski socijalni rad, starenje i rad s djecom i adolescentima.

10. Takve „koncentracije” mogu naglašavati elemente mikro prakse ili integrirati elemente mezzo-prakse ili makro prakse.
Neki fakulteti imaju programe općeg socijalnog rada koji zahtijevaju od studenata da postignu uravnoteženu pripremu na sve tri razine prakse.

11. Urie Bronfenbrenner (1979)

12. Vrijednosti u socijalnom radu

13. Sve profesije imaju vrijednosti koje daju svrhu i smjer njihovim praktičarima.
Svrha i ciljevi socijalnog rada i drugih zanimanja dolaze iz njihovih vrijednosnih sustava.
Te se vrijednosti odnose na željene uvjete života koji poboljšavaju dobrobit ljudi, načine na koje socijalni radnici trebaju gledati i tretirati ljude, željene ciljeve za ljude i načine na koje bi ti ciljevi trebali biti postignuti.

14. TEMELJNE VRIJEDNOSTI U SOCIJALNOM RADU
Profesionalni odnosi socijalnih radnika temelje se na poštovanju vrijednosti osobe, njenog dostojanstva i unapređenja tih odnosa uzajamnim sudjelovanjem, prihvaćanjem, povjerljivošću, poštenjem i odgovornim rješavanjem sukoba;
Socijalni radnici poštuju pravo pojedinca da donose neovisne odluke i aktivno sudjeluju u procesu pomoći.
Socijalni radnici predani su pomaganju klijentovim sustavima za dobivanje potrebnih resursa.

15. 4. Socijalni radnici nastoje da društvene institucije budu humanije i da bolje odgovaraju ljudskim potrebama.
5. Socijalni radnici pokazuju poštovanje i prihvaćanje jedinstvenih obilježja različitih populacija.

16. Profesionalni odnosi socijalnih radnika temelje se na poštovanju vrijednosti osobe, njenog dostojanstva i unapređenja tih odnosa uzajamnim sudjelovanjem, prihvaćanjem, povjerljivošću, poštenjem i odgovornim rješavanjem sukoba (CSWE, 2008, CSWE je nacionalna udruga koja se bavi obrazovanjem za socijalni rad u Sjedinjenim Državama).
Ta se vrijednost također odražava u nekoliko dijelova Etičkog kodeksa.
Prva vrijednost tog kodeksa je jednostavna: "Primarni cilj socijalnih radnika je služiti"

17. To znači da je služenje drugima uzdignuto iznad vlasttih interesa
To znači da je služenje drugima uzdignuto iznad vlasttih interesa. Socijalni radnici trebaju koristiti svoje znanje, vrijednosti i vještine kako bi pomogli ljudima u potrebi i rješavanju socijalnih problema.
Svaka osoba je jedinstvena i ima svojstvenu vrijednost; stoga, interakcije socijalnih radnika s ljudima dok traže i koriste resurse trebaju poštovati njihovo dostojanstvo i individualnost i povećati njihovu sposobnost rješavanja problema i suočavanja s njima.

18. Ljudi koji traže pomoć socijalnog rada često su preplavljeni svojim teškim okolnostima i iscrpili su svoje resurse za suočavanje.
Osim što pomaže klijentima da smanje razinu stresa, praktičari pomažu klijentima na mnoge druge načine:
pomažu im da pogledaju svoje poteškoće iz nove perspektive,
razmatraju razne moguće i prihvatljive alternative,
potiču svijest o osobnim snagama,
mobiliziraju aktivne i latentne resurse za rješavanje,
proširuju svijest o problemu i podučavanje o njemu
upotrebu strategija i interpersonalnih vještina.

19. Socijalni radnici obavljaju ove funkcije jer polaze od "središnje važnosti ljudskih odnosa”.
Ovaj princip sugerira da socijalni radnici angažiraju klijente kao partnere u nastojanjima da promoviraju, obnove, održavaju i unaprjeđuju dobrobit klijenata.
Ta se vrijednost odražava u još jednoj etičkoj vrijednosti iz kodeksa: "Socijalni radnici ponašaju se na pouzdan način”.
Ovo načelo sugerira da socijalni radnici konzistentno prakticiraju poslanje, vrijednosti i etičke standarde profesije i promoviraju etičku praksu u organizacijama s kojima su povezani.

20. 2. Socijalni radnici poštuju pravo pojedinca da donose neovisne odluke i aktivno sudjeluju u procesu pomoći.
Postupci s ljudima koji traže i koriste resurse trebaju povećati njihovu neovisnost i samoodređenje.
Prečesto u prošlosti, socijalni radnici i drugi profesionalci koji pomažu su se usredotočili na "deficit, bolesti i disfunkcije".
Sada je pozornost usmjerena na osnaživanje i pomaganje klijentima u povećanju osobnog potencijala i političke moći tako da klijenti mogu poboljšati životnu situaciju.

21. 3. Socijalni radnici predani su podršci klijentovih sustava za korištenje potrebnih resursa.
Ljudi bi morali imati pristup resursima koji su im potrebni kako bi se zadovoljili svoje potrebe i razriješili poteškoće u životu.
Morali bi imati pristup mogućnostima da ostvare svoj potencijal.
Naša predanost samoodređenju i osnaživanju klijenata je beskorisna ako klijentima nedostaje pristup resursima potrebnim za postizanje njihovih ciljeva.

22. Kako brojni ljudi u socijalnim poteškoćama često ne znaju ili znaju vrlo malo o raspoloživim sredstvima, socijalni radnici moraju djelovati kao posrednici upućujući ljude na sustave resursa kao što su javne službe, zdravstvene ustanove, podružnice socijalne skrbi, centri za mentalno zdravlje, centri za starije osobe i obiteljska savjetovališta.
Za rješavanje poteškoća nekih ljudi ili njihovih obitelji može biti potrebna suradnja različitih pružatelja usluga, nekima nedostaju komunikacijske sposobnosti, tjelesni ili mentalni kapaciteti, iskustva ili vještine potrebne za iskorištavanje bitnih dobara i usluga.

23. U neoliberalističkoj praksi je za to stvoren termin „case managera”, to označava takvu ulogu socijalnih radnika koji ne samo da pružaju izravne usluge već i preuzimaju odgovornost za povezivanje ljudi u socijalnim potrebama s različitim resursima i osiguranje da oni pravovremeno prime potrebne usluge.
Ponekad su potrebni sustavi resursa koji nisu dostupni.
U tim slučajevima, socijalni radnici moraju djelovati kao organizatori u zajednici, stvarati i organizirati nove resursne sustave.
To su primjeri rada u lokalnoj zajednici, prikazujemo samo neke moguće:

24. rad s građanima i javnim dužnosnicima kako bi se organizirao prijevoz u zdravstvene ustanove za starije osobe, osobe s invaliditetom i siromašne ljude;
razvijanje organizacija u lokalnim zajednicama za bolje obrazovne i rekreacijske programe
organiziranje uvjeta za poboljšanje stanovanja i sanitacije;
organiziranje skupina za podršku, grupa za samopomoć kako bi se pomoglo ljudima u suočavanju s teškim životnim problemima, grupa za učenje pojedinih korisnih vještina

25. Socijalni radnici također često slijede taj cilj olakšavanja pristupa resursima. Oni pomažu u realizaciji slijedećih funkcija:
Jačanju komunikacije među članovima obitelji
Koordiniraju napore učitelja, školskih savjetnika i socijalnih radnika u pružanju pomoći učenicima s poteškoćama;
Podupiru djelovanje grupa za podršku
Pomažu otvaranju komunikacijskih kanala između suradnika
Olakšavaju timski rad među članovima različitih disciplina u ustanovama gdje ti timovi djeluju
Osiguravaju sudjelovanje korisnika u sudjelovanju upravljanja institucijama.

26. 4. Socijalni radnici nastoje da društvene institucije budu humanije i da bolje odgovaraju ljudskim potrebama.
Iako praktičari rade prvenstveno na pružanju izravne pomoći pojedincima, oni imaju odgovornost raditi i na poboljšanju kvalitete života klijenata promicanjem politika i zakonodavstva koje poboljšavaju fizičko i društveno okruženje.
Problemi pojedinaca, obitelji, skupina i zajednica mogu se često spriječiti (ili barem poboljšati) primjenom zakona i politika kojima se zabranjuje kontaminacija fizičkog okruženja ali i obogaćivanje fizičkih i društvenih sredina.

27. Stoga se socijalni radnici ne bi trebali ograničiti na korektivne aktivnosti, već bi trebali tražiti ekološke uzroke problema i sponzorirati ili podržavati napore usmjerene na poboljšanje okruženja njihovih klijenata.
Socijalni radnici također pokazuju tu vrijednost kada preuzmu ulogu faktora otklanjanja poteškoća proučavanjem pravila i postupaka vlastitih i drugih organizacija kako bi utvrdili imaju li njihovi klijenti slobodan pristup resursima i jesu li usluge pružene na načine koji poboljšavaju dostojanstvo njihovih klijenata.

28. Složeni administrativni postupci
nepotrebna kašnjenja u pružanju resursa i usluga,
diskriminirajuća pravila
nedostupni prostori pojedinih službi
neprikladno radno vrijeme pružanja usluga
postupci dehumaniziranja ili nekulturnog ponašanja osoblja i drugi čimbenici mogu odvratiti klijente od korištenja resursa ili ih podvrgnuti demonizirajućim iskustvima.

29. Socijalni radnici rade s pripadnicima populacija koje karakteriziraju velika raznolikost, uključujući različitost dimenzija kao što su dob, klasna pripadnost, kultura, tjelesni status, etnička pripadnost, spol, rodni identitet, status imigracije, politička ideologija, rasa, vjera, spol i seksualna orijentacija, religija, fizičke ili mentalne sposobnosti, dob i nacionalno podrijetlo.
Važno je da da socijalni radnici razumiju kulture, prepoznaju prednosti u različitim kulturama, imaju bazu znanja kultura svojih klijenata i daju usluge u skladu s kulturom klijenata.

30. Ova vrijednost sugerira da se socijalni radnici moraju informirati i poštivati razlike. Oni se moraju obrazovati tijekom vremena kao dio cjeloživotnog učenja.
Ne postoji "priručnik” koji će voditi praktičara u razumijevanju svih aspekata različitosti. Kako bi se dokazala ta vrijednost, praktičar mora kontinuirano ažurirati svoje znanje o snagama i resursima povezanim s pojedincima iz različitih skupina kako bi povećao osjetljivost i učinkovitost pruženih usluga tim klijentima.
Sve veći broj socijalnih radnika sami su članovi tih različitih populacija. Suočeni su s izazovom djelotvorne suradnje s klijentima i agencijom iz većinske kulture kao i osobama iz vlastite grupe.

31. Kompetencije nužne za uspješno djelovanje socijalnih radnika
Dosadašnji razvoj profesije socijalnog rada doveo je do standardizacije nekih kompetencija koje se očekuju da ih socijalni radnici imaju kako bi uspješno mogli raditi svoj posao.
Te su kompetencije temeljene na znanju, vrijednostima i vještinama s naglaskom na integraciju u praksu s pojedincima, obiteljima, grupama i zajednicama.

32. Značenje termina com-pĕto, 1. težiti; 2. dogoditi se istovremeno; 3
Značenje termina com-pĕto, 1. težiti; 2. dogoditi se istovremeno; 3. biti prema čemu, prikladan biti za što (Latinsko-hrvatski rječnik, Žepić, Školska knjiga, 1991: 55) Riječ je k nama došla preko engleskog jezika u kojemu riječ competence znači sposobnost da se nešto učini uspješno ili učinkovito. (prema Oxford Dictionary)-

33. DEFINICIJA KOMPETENCIJE PREMA AGENCIJI ZA ZNANOST I VISOKO OBRAZOVANJE
Kompetencije predstavljaju dinamičnu kombinaciju kognitivnih i metakognitivnih vještina, znanja i razumijevanja, međuljudskih, intelektualnih i praktičnih vještina te etičkih vrijednosti.
Razvoj tih kompetencija cilj je svakoga obrazovnog programa.
Kompetencije se razvijaju u svim programskim jedinicama i utvrđuju u različitim stupnjevima programa.
Neke su kompetencije područno specifične (svojstvene određenoj disciplini), dok su druge generičke (zajedničke svim programima). Uobičajeno je da se razvoj kompetencija odvija ciklički i na integriran način tijekom cijelog programa.

34. 1. U psihologiji, pojam kompetencije uveo je 1959. R. W
1. U psihologiji, pojam kompetencije uveo je R. W. White u svojoj psihologiji motivacije, gdje kompetencija označuje rezultate razvoja temeljnih sposobnosti koje nisu prirođene niti su proizvod sazrijevanja.
U filozofiji, općenita sposobnost razumijevajućega sudjelovanja u tijeku nekoga svrhovitog razgovora, dogovora i izvršenja dogovorenog unutar jedne komunikacijske zajednice.
Ta komunikativna kompetencija nužna je pretpostavka djelatne kompetencije, tj. jamči intersubjektivnu valjanost neke individualno izvršene radnje.
Ona zato od sudionika komunikativne i djelatne interakcije zahtijeva ne samo načelnu spremnost za međusobno razumijevajuće ophođenje i suizvršenje nego i primjereno razumijevanje dane situacije izvršenja. Zbog toga se kompetencija ne može svesti na stjecanje jezične kompetencije.

36. Studenti socijalnog rada doživljavaju se kao profesionalni socijalni radnici i ponašaju se sukladno tome.
Da bi se takva kompetencija mogla dostići, socijalni radnici trebaju biti upoznati s poviješću struke i obvezati se na unapređenje struke i vlastitog profesionalnog ponašanja i rasta.
Socijalni radnik koji ispunjava ovu kompetenciju osigurat će pristup klijentu uslugama; baviti se samorefleksijom, samokontroliranjem i osobnim naperetkom;
Mora nositi profesionalne uloge, pokazati profesionalno ponašanje izgledom i komunikacijom; baviti se karijernim učenjem; i koristiti superviziju i konzultacije.

37. 2. Etički principi moraju biti voditelji profesionalne prakse
2. Etički principi moraju biti voditelji profesionalne prakse. Socijalni radnici moraju biti upoznati s temeljnim vrednotama profesije, etičkim standardima i relevantnim zakonima.
Ova kompetencija znači da socijalni radnici prepoznaju i upravljaju svojim osobnim vrijednostima tako da profesionalne vrijednosti vode njihovu djelatnost u praksi.

38. Socijalni radnici donose etičke odluke uvažavajući međunarodne standarde socijalnog rada, toleriraju različitosti u rješavanju etičkih sukoba i primjenjuju strategije etičkog razmišljanja kako bi došli do načelnih odluka.

39. 3. U obavljanju dužnosti socijalni radnici moraju pokazati da su upoznati s načelima logike, znanstvenog istraživanja i razlučivanja. Ova kompetencija zahtijeva primjenu kritičkog mišljenja u procesu informiranja i komuniciranja profesionalnih prosudbi. Kritičko razmišljanje zahtijeva sintezu relevantnih informacija koje povećava kreativnost i znatiželju. Primjenom ove kompetencije, socijalni radnici razlikuju, procjenjuju i integriraju više izvora informacija, uključujući upotrebu istraživačkih osnova znanja i empirijsku mudrost, analizu modela procjene i kreativnost za sintezu značenja.

40. 4. Raznolikost prakse socijalnog rada
Na temelju u ove kompetencije socijalni radnici su sposobni prepoznati i uključiti raznolikost u praksu socijalnog rada.
To znači prepoznavanje odnosa kulturnih struktura i vrijednosti u procesu otuđenja njihovih klijenata, a sa druge strane stvaranju ili povećanju privilegija i moći u društveno privilegiranoj skupini.
To sugerira da su praktičari socijalnog rada odgovorni za procjenu uloge privilegija u procesu obavljanja svoje društvene i profesionalne uloge.

41. Očekuje se da socijalni radnici u procesu obrazovanja razviju samosvijest kako bi se uklonio utjecaj osobnih pristranosti i vrijednosnog sustava u radu s različitim društvenim skupinama.
Iako je uklanjanje pristranosti i osobnog vrijednosnog sustava izvrsna težnja, eliminiranje osobnih pristranosti i vrijednosti vjerojatno nije izvedivo.
Zbog toga, od socijalnih radnika bi se trebalo očekivati da budu svjesni osobnih pristranosti i da smanje njihov negativan utjecaj na rad s klijentima.
Socijalni radnici bi svakako trebali izbjeći „mit Horacija Algera rags-to riches” (od „krpa do bogatstva”).

42. Horatio Alger Jr. ( ) Bio je američki pisac, najpoznatiji po mnoštvu svojih romana iz mladosti o siromašnim dječacima i njihovom usponu iz skromnih okruženja u živote srednje klase, sigurnosti i utjehe kroz naporan rad, odlučnost, hrabrost i iskrenost.
Njegove spise karakterizirale su pripovijesti tipa „od krpa do bogatstva", koje su imale formativni učinak na Ameriku tijekom Zlatnog Doba.
Rana polovica Zlatnog Doba otprilike se podudara sa srednjim dijelom viktorijanskog doba u Velikoj Britaniji i Belle Epoque u Francuskoj (1870 – 1900). Početak seže u godine nakon završetka američkog građanskog rata (1861 – 1865).

43. Držanje pripadnika diskriminiranih skupina osobno odgovornima za sve aspekte njihovog stanja je nesretna vrijednost koja se temelji na mitu koji je pokrenuo Horatio Alger da su se svi uspješni ljudi podigli zahvaljujući vlastitim sposobnostim, isključivo vlastitim naporima.
Ova kompetencija zahtijeva osjetljivost na strukture koje mogu djelovati kao ugnjetavačke, jer, zapravo, politički opravdava ugnjetavanje.

44. Očekuje se da će socijalni radnici prepoznati i komunicirati svoje razumijevanje važnosti razlika u oblikovanju životnog iskustva.
Od socijalnih radnika se očekuju da uče i angažiraju one s kojima rade kao svoje informatore.
Smatramo da su neki čimbenici univerzalni. Na primjer, patologija se javlja u različitim kulturama iako se oblici mogu razlikovati.
S druge strane, većina prakse socijalnog rada odnosi se na specifične kulturne manifestacije i poteškoća i rješenja usklađena s time.

45. Razina kulturne kompetencije nikad nije dosegnuta u toj mjeri da ju ne bi trebalo nadograđivati.
Takva je nadogradnja potrebna tijekom cijele profesionalne karijere.
Baš kao što bi kliničke vještine ili vještine izravne prakse trebale rasti, trebalo bi i razinu kulturne kompetencije neprestano upotpunjavati.
Da bi se to ostvarilo, treba se uključiti u kontinuirano obrazovanje o kulturi i iskustvima skupina klijenata s kojima se radi.
To istovremeno znači da se mora pristupiti svakom klijentu kao osobi čije iskustvo je na mnoge načine jedinstveno.

46. Naime, klijenti imaju jedinstvene kombinacije karakteristika osobnosti, obiteljske dinamike, iskustva s akulturacijom i asimilacijom.
Socijalni radnici moraju naučiti najviše što mogu o kulturnim okvirima koji su značajni za osobu prije nego što se usmjere na analizu njenog „slučaja”.
Dakle, neka kulturna obilježja koja se obično nalaze u nekim društvenim skupinama treba obavezno uzimati u obzir kao pozadinsku informaciju u procesu procjenjivanja osobe kojoj treba neka naša intervencija.
Klijenti potekli iz jednih kulturnih okruženja, očekuju savjet i uputstvo socijalnih radnika u rješavanju nekih problema, dok ljudi iz nekih drugih kulturnih okruženja, takva uputstva ne očekuju.
Različite su i razine socijalnog komoformizma u različitim socijalnim krugovima.

47. 5. kompetencija zahtijeva unapređivanje ljudskih prava i socijalne pravde na temelju postulata da svaka osoba u društvu ima temeljna ljudska prava kao što su sloboda, sigurnost, privatnost, odgovarajući životni standard, zdravstvena skrb i obrazovanje.
Ova vrijednost (borba za socijalnu pravdu) potiče socijalne radnike da nastave borbu za društvenu promjenu u korist ranjivih ili ugnjetavanih ljudi koji su izloženi siromaštvu, diskriminaciji i drugim oblicima nepravde.
Naglasak u socijalnom radu usmjeren je prema stanovništvu u rizičnim situacijama i trebao bi povećati moć pšripadnika tih krugova da utječu na vlastiti život.

48. Struka naglašava kritičko razmišljanje o sredstvima za postizanje ciljeva socijalne pravde.
Obrazovanje za socijalni rad u potpunosti se zalaže za ljudska prava i socijalnu pravdu.
Bori se da resursi i mogućnosti budu dostupni svim članovima društva.
U tom slučaju zakoni, vladine politike i socijalni programi moraju osigurati ravnopravan pristup građana tim sredstvima i mogućnostima.

49. Socijalni radnici moraju promicati socijalnu pravdu zagovarajući klijente kojima su uskraćene usluge, resursi ili roba na koju imaju pravo.
Oni također rade na razvoju novih resursa za zadovoljavanje novih potreba.
Ova kompetencija mora uključiti svijest o globalnom karakteru ugnjetavanja;
Ona traži obrazovanje o teorijama pravde i strategijama za promicanje ljudskih i građanskih prava.
To uključuje nastojanje da se praksu društvene pravde uključi u organizacije, institucije i društvo.

50. Socijalni radnici trebaju razumjeti mehanizme ugnjetavanja i diskriminacije u društvu te se uključivati u prakse koje unapređuju ljudska prava i socijalnu i ekonomsku pravdu.
Tako na primjer socijalni radnici moraju razumjeti poticaj na migraciju kao težnju za stjecanjem boljeg dohotka i boljim životnim uvjetima migrantskih obitelji.
Socijalni radnici moraju razumjeti okolnosti ilegalnih imigranata sa stajališta organizacije zajednice i zagovaranja, radeći za interese grupe, a ne samo one pojedinca.

51. 6. Kompetencija se odnosi na sudjelovanje u istraživačkom radu.
Ova kompetencija zahtijeva da socijalni radnici sudjeluju u istraživački-informiranoj praksi i istraživanjima koja se temelje na praksi.
Da bi se realizirala ova kompetencija, treba znati iskoristiti svoje iskustvo iz prakse kako bi se moglo pružiti podatke za istraživački rad.
S druge strane treba poduzimati intervencije zasnovane na dokazima, vrednovati vlastitu praksu i koristili rezultate istraživanja kako bi se poboljšala praksa, ali i politika i pružanja pomoći i podrške.

52. Neki autori ističu da uporaba modela intervencije utemeljene na prikupljenim činjenicama (evidence-based) znači da taj pristup, koji stva koristan, realan oblik ocjenjivanja, omogućuje modele evaluacije zasnovane na znanju klijenta, ali i razumijevanju relevantnih tehnika utemeljenih na podacima.
Drugi autori sugeriraju da se poznavanje konteksta također mora koristiti u formuliranju takvih intervencija, kao i razmatranje teoretske baze u odabiru intervencija.
Tako na primjer, u slučaju absentizma djeteta iz škole socijalni radnik mora dobro upoznati obitelj, školsku okolinu, upoznati njihov odnos prema toj pojavi kod djeteta. Ta znanja bi trebali integrirati s informacijama o kontekstu okoliša i relevantnim intervencijama.

53. 7. Ova kompetencija zahtijeva primjenu znanja o ljudskom ponašanju i društvenom okruženju.
Da bi integriraqo ovu kompetenciju socijalni radnik treba upoznati promjene ljudskog ponašanja tijekom životnog vijeka.
Također bi trebali naučiti o društvenim sustavima u kojima ljudi žive i kako ti sustavi promiču ili ometaju ljude u održavanju ili postizanju zdravlja i dobrobiti.
Primijenit će teorije, znanja i praksu iz umjetnosti kako bi razumjeli biološki, društveni, kulturni, psihološki i duhovni razvoj.
Socijalni radnici će koristiti ove konceptualne okvire kako bi vodili procese procjene intervencije i kritički primijenili to znanje kako bi razumjeli osobu i njihovu okolinu.
U svom akademskom programu vjerojatno će susresti i druge pristupe vezane uz ljudsko ponašanje i društveno okruženje.

54. 8. Ova kompetencija zahtijeva da se socijalni radnici uključe vrlo djelatno u politiku formuliranja prakse kako bi unaprijedili socijalno i ekonomsko blagostanje i pružili učinkovite usluge socijalnog rada.
Jedno od prepoznatljivih obilježja socijalnog rada kao struke je razumijevanje da se svaka izravna praksa javlja u političkom kontekstu.
Stoga, socijalni radnici trebaju znati o povijesti i trenutnim odnosima politike i socijalnih usluga. U potrazi za ovom kompetencijom, socijalni radnici analiziraju, formuliraju i zagovaraju politike koje unapređuju socijalnu dobrobit klijenata.

55. Socijalni radnici moraju surađivati s kolegama ali i klijentima za učinkovite političke akcije.
Dok neki socijalni radnici pružaju izravne usluge klijentima, drugi neizravno utječu na okruženje koje podržava klijente, čime se razvija i održava socijalna infrastruktura koja pomaže klijentima u ispunjavanju njihovih potreba.
Mnogi programi socijalnog rada sadržavat će jedan ili više potrebnih programa iz područja politike i društvene prakse. Bez nekih oblika političnog obrazovanja nema kvalitetno obrazovanog socijalnog radnika.

56. kompetencija pretpostavlja kontinuirano praćenje i oblikovanje profesionalnog konteksta.
Socijalni rad kao pomažuća profesija karakterizira njegova osjetljivost ne samo na politički kontekst prakse, već i na širi profesionalni kontekst koji se odnosi na organizacije, zajednice i društvo.
Pri ostvarivanju ove kompetencije socijalni radnici moraju pokazati informiranost, snalažljivost i proaktivnost u odnosu prema strukturama koje doprinose razvoju zajednice i društveniom kontekstu na svim razinama prakse.
Socijalni radnici sudjeluju u otkrivanju i procjenjivanju promjena u lokalnim zajednicama, i sudjeluju ui tim promjenjama.

57. Socijalni radnici prate promjene u populacijama, znanstvenim i tehnološkim dostignućima te novim društvenim trendovima u cilju pružanja relevantnih usluga.
Socijalni radnici također sudjeluju u pružanju podrške za promicanje održivih promjena i praksi za poboljšanje kvalitete socijalnih usluga.

58. 10. kompetencija usmjerena je na sposobnosti
povezivanja
procjenjivanje pojedinaca, obitelji, skupina, organizacija i zajednica.
interveniranje
ocjenu uspjeha procesa intervencije
Te su kompetencije u središtu socijalnog rada kao profesije i odražavaju znanja i vještine koje su nužne za obavljanje profesionalnog socijalnog rada.

59. 10. 1.
Sposobnost povezivanja traži da se socijalni radnici u procesu obučavanja za struku pripremaju za djelovanje s pojedincima, obiteljima, grupama, organizacijama i zajednicama kako sadržajno, tako i emocionalno.
To znači razvijati sposobnosti empatije, interpersonalnih vještina i razvijanje sposobnosti pregovaranja i zajedničkog utvrđivanja željenih ishoda.

60. 10.2. kompetencija procjenjivanja
Ova se kompetencija usredotočuje na procjenu i odnosi se na znanja i vještine potrebne za prikupljanje, organiziranje i tumačenje podataka klijenata ali i zajednica u kojima socijalni radnik djeluje.
U tom kontekstu, socijalni radnici moraju imati vještine u procjenjivanju prednosti i ograničenja sustava klijenta.
Moraju biti sposobni razviti međusobno dogovorene intervencijske ciljeve te moći odabrati odgovarajuće intervencijske strategije.

61. 10.3.
Ova se kompetencija odnosi na znanje i vještine povezane s intervencijom. Ovdje su uključeni znanja i vještine vezane uz:
preventivne strategije osmišljene za povećanje kapaciteta klijenata
pomoć klijentima u rješavanju problema
pregovaranje
posredovanje
zastupanje i
olakšavanje prijelaza i završetka intervencije

62. 10.4.
Ova kompetencija zahtijeva znanje i vještine vrednovanja.
Kako bi se stekla ova kompetencija, socijalni radnici moraju biti u mogućnosti kritički analizirati, pratiti i procijeniti intervencije koje su izveli u nekom socijalnom prostoru.

63. 11. Povezivanje znanstvenih spoznaja i umjetnosti
Opći socijalni rad temelji na povezanosti umjetnosti i osobnim i okolinskim konstruktima potrebnim za promicanje društvenog i osobnog blagostanja, to jest na znanstvenim dostignućima.
Ljudsko znanje, napredak u znanstvenom području neotuđiv je od stvaralačkih vještina i sposobnosti, koje se, opet, značajno povezuju sa umjetničkim stvaralaštom.
Zbog toga nema stvarne integracije prakse socijalnog rada, bez razumoijevanja čovjekova stvaralaštva preko umjetnosti.

64. Socijalni radnici koriste niz preventivnih metoda i intervencija za rad s pojedincima, obiteljima, grupama, organizacijama i zajednicama.
Ova kompetencija odnosi se na činjenicu da mnogi socijalni radnici djeluju u organizacijama koje pružaju različite usluge na mnogim razinama.
To zahtijeva vrlo širok dijapazon znanja, ali i kulturnu produhovljenost, koja omogućuje integraciju tih znanja na razini ličnosti.

65. Socijalni radnici u procesu identificiranja s profesijom socijalnog rada primjenjuju etička načela i kritičko razmišljanje u praksi. Oni uključuju raznolikost u svoje djelovanje i od njih se očekuje zagovaranje ljudskih prava i socijalne pravde.
Oni to rade oslanjajući se na snage i prilagodbene kapacitete ljudskih bića.
Oni se pri tomu oslanjaju na rezultate znanstvenih istraživanja i proaktivni su u odgovoru na profesionalni kontekst koji se nalazi u stanjima neprekidnih promjena.

66. Očekuje se da praktičari u socijalnom radu sintetiziraju i primjenjuju široki spektar interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja i vještina.
Očekuje se da će takvi socijalni radnici precizirati i unaprijediti kvalitetu prakse socijalnog rada.
Taj proces uključuje osnovne kompetencije povezane sa znanjima i vještinama specifičnim za posebna područja.