1. Philip Garner – Nottingham Trent University, GB
Što misle učitelji i učenici o integraciji učenika s teškoćama u ponašanju
Najbolje strategije u ophođenju s učenicima za koje se smatra da imaju emocionalne i probleme u ponašanju
Philip Garner – Nottingham Trent University, GB
Dubravka Kovačević, prof

2. Ovaj seminarski rad je prikaz članka Philipa Garnera s Nottinghamskog Trent sveučilišta u Velikoj Britaniji - Teachers and Pupils Voices on Inclusion: Preferred Strategies for Children who are Regarded as Having Emotional and Behavioural Difficulties (EBD)
Rad je prezentiran na Međunarodnom kongresu na temu obrazovanja učenika s posebnim potrebama, Manchester, 2000.

3. Uvod
ovaj rad istražuje mišljenja učitelja i učenika s poremećajima u ponašanju o strategijama koje u najvećoj mjeri pridonose smislenom obrazovnom iskustvu učenika s takvom vrstom teškoća.
20 učitelja iznijelo je svoje mišljenje o strategijama koje oni najradije koriste u slučaju pojedinih ponašanja
u školama u kojima rade ti učitelji odabrani su učenici koji su registrirani kao učenici s posebnim potrebama i s njima je također obavljen razgovor

4. rad je podijeljen u četiri dijela:
rezultati pokazuju visoki stupanj korelacije među strategijama koje su naveli učitelji i onih koje su naveli učenici
razmimoilaženje je uočeno između stavova škole kao cjeline i stavova pojedinih učitelja
rad je podijeljen u četiri dijela:
pregled stanja u engleskim školama (1998. – 1990.)
informacije koje ukazuju na to da učitelji rabe kombinaciju tri okvirne strategije upravljanja ponašanjem
predstavljeni su različiti pristupi učitelja
kratka rasprava o tome kako ovi podaci utjeću na razvijanje stavova i strategija koje podržavaju integraciju učenika čije ponašanje je problematično

5. Situacija u Engleskoj u trenutku provođenja istraživanja
neuspjeh redovitog obrazovanja u uspješnom ophođenju s učenicima s poteškoćama može se pripisati cijelom nizu čimbenika. Istraživanja (Lowenstein, 1975., Turkington, 1986., Armstrong & Galloway, 1994.) ) pokazala su da:
učitelji vjeruju da se slučajevi teških agresija događaju uvijek u nekim drugim školama, a ne u njihovim
vlada mišljenje da su učenici koji ometaju izmišljotina medija koju su iskoristili sindikati u borbi za bolji status i plaće učitelja
su u razdoblju do (Elton Report) učitelji postali sve netrpeljiviji prema učenicima s teškoćama u ponašanju čije ponašanje su smatrali neprihvatljivim

6. Takva situacija može se objasniti:
pojačanim provjeravanjima i čestim kritikama rada učitelja od strane političara i javnosti
učitelji su se počeli osjećati ugroženima, a neki, zbog vlastitog osjećaja nesigurnosti, nisu mogli suosjećati s učenicima s teškoćama u ponašanju
prema priznanju tadašnje vlade podučavanje je postalo drugorazredna profesija

7. Zakon o obrazovanju iz 1988. godine i posljedice za učenike s teškoćama u ponašanju
tri elementa tog zakona imala su izravan utjecaj na neuspjeh redovitih škola u odnosu prema učenicima s teškoćama u ponašanju:
preokupacija vlade uspostavljanjem nacionalnog kurikuluma i pretjerivanje u učestalosti ocjenjivanja koje je uslijedilo
decentralizacija financijskih sredstava
uvođenje “slobode upisa” u škole

8. to je dovelo do pojave otvorene konkurencije među školama
škole su se borile za učenike i financijska sredstva koja su oni donosili u školu
u takvom okruženju mnoge su škole odbijale upisati učenike sa specijalnim potrebama, jer su se bojale da će to utjecati na njihov ugled

9. Kako učitelji rade s učenicima s teškoćama
dvije grupe po deset učitelja, nasumce izabranih u osnovnim, srednjim i specijalnim školama, sudjelovale su u diskusijama četiri okrugla stola
razgovori su trajali po 45 minuta i u njima su učitelji govorili o svojim uvjerenjima, radu i pogledima na buduća događanja u obrazovanju učenika s posebnim potrebama
iako su razgovori bili otvorenog tipa, fokus je uglavnom bio na problemima integracije učenika s posebnim potrebama u redovite škole

10. Strategije upravljanja ponašanjem
stručna literatura o učenicima s posebnim potrebama razlikuje tri osnovne grupe strategija u upravljanju ponašanjem utemeljene na tri pristupa:
biheviorističkom
psihodinamičkom ili psihoterapeutskom
ekosistemskom

11. Bihevioristički pristup
temelji se na ranim teorijama učenja
svako ponašanje je naučeno
naglasak je na ponašanjima koja se mogu mjeriti
prije same intervencije, važnu ulogu ima formalna procjena situacije
mnoge biheviourističke strategije su prihvaćene u svakodnevnoj praksi (izolacija, ugovori, ciljana kažnjavanja)

12. Procjena biheviorističkog pristupa
mnogi učitelji su prihvatili biheviorističke strategije jer sama literatura i svakodnevni razgovori sugeriraju da one dovode do trenutnih promjena
najveći prigovor tom pristupu je to što naglašava da je učitelj uvijek u pravu
neki učitelji su vrlo podozrivi prema njima, jer osjećaju da one kroz pokušaj promjene ponašanja djece (ili odraslih) krše njihova ljudska prava

13. Psihoterapeutski pristup
temelji se na uvjerenju da su uzroci problematičnih ponašanja u nesvjesnim ili podsvjesnim mislima djece
iskustva iz najranijeg djetinjstva imaju utjecaj na njihove reakcije na okolinu
potječe od Freuda
unutarnji svijet emocija djece s posebnim potrebama nije se znatno promijenio od najranijeg djetinjstva što je rezultiralo nemogućnošću prilagodbe na vanjski svijet

14. Procjena psihoterapeutskog pristupa
pod tim nazivom razvio se cijeli niz vrlo različitih i često kontroverznih pristupa
psihoterapeutske strategije zbog svoje kompleksnosti zahtijevaju dodatno dugotrajno obrazovanje i zbog toga ih učitelji nerado koriste u školama
učitelji, s pravom, smatraju da je dječja duša “tajni vrt” u koji samo visoko obrazovani stućnjaci mogu ući

15. Ekosistemski pristup
oni koji podržavaju ovaj pristup problematičnom ponašanju vjeruju da djeca pripadaju nizu podsustava
njihova ponašanja (prihvatljiva i neprihvatljiva) rezultat su interakcija u i među tim sustavima
Bronfenbrenner (1979.) je vrlo uspješno primijenio ekosistemski pristup u proučavanju ljudskog ponašanja
Zaključio je da uspješan odnos između učitelja i učenika u bilo kojem okruženju povoljno utječe na cijeli sustav

16. Procjena ekosistemskog pristupa
ovaj pristup je postao posebno popularan u rješavanju problema vezanih za emocionalne i poteškoće u ponašanju
veže se i uz pojam učinkovitosti škole
jedna od najvažnijih strategija u osiguravanju učinkovitosti je orijentacija na cijelu školu
ekosistemski pristup problemima u ponašanju je upravo to – orijentacija na cijelo učenikovo okruženje

17. jedna od prednosti ekosistemskog pristupa je to što tjera učitelje da gledaju šire i sagledaju ponašanje učenika u odnosu na cijelu školu
njegova primjena pruža mogućnost stvaranja uvjeta za nastanak “škole koja misli”
“Želimo li promijeniti ponašanje, moramo uzeti u obzir promjene u svim aspektima, a ne samo zaključiti da dijete ima problem.” rekla je jedna od ispitanih učiteljica

18. najslabija točka ovog pristupa je zasigurno stalna potreba za profesionalnom suradnjom učitelja, što zahtijeva više vremena, u čemu su se složili svi ispitani učitelji

19. Integrativne strategije za učenike s teškoćama - mišljenja učitelja
prezentiran je niz generalizacija dobivenih iz preliminarnih interpretacija transkripata razgovora
cilj je bio utvrditi mišljenje ove grupe učitelja o učinkovitosti integrativnog obrazovanja za učenike s poremećajima u ponašanju

20. analiza transkripata ukazala je na protuslovlje između osobnih očekivanja i uvjerenja i onih koje pripadaju široj školskoj zajednici
većina ispitanih učitelja vjeruje u potrebu integracije učenika u redovite škole i da je to praktično i poželjno rješenja za te učenike
oni također izražavaju sumnju u uspješnost općeg pomaka u smjeru pozitivnijeg razmišljanja o tom problemu kod svojih kolega
14 od 20 komentara ispitanih učitelja izražavaju bojazan da bi većina njihovih kolega odbilo uvođenje potpune integracije učenika s poremećajima u ponašanju u njihove škole

21. Očito je da je osobno uvjerenje učitelja o održivosti i poželjnosti integracije učenika s teškoćama u ponašanju presudni čimbenik
20 učitelja koji su sudjelovali u ovoj studiji vjeruju u integraciju; njih 11 u mogućnost potpune integracije tijekom sljedećih pet godina, 5 u mogućnost uvođenja integracije nešto kasnije, a ostatak smatra da je integracija toliko ovisna o stavovima učitelja, roditelja i društva da će doći do daljnje segregacije

22. Mišljenje učenika
u školama u kojima rade izabrani učitelji održani su razgovori s njihovim učenicima
odabrani su učenici registrirani kao učenici s posebnim potrebama zbog emocionalnih i teškoća u ponašanju
kao i u slučaju učitelja i podaci dobiveni iz razgovora s učenicima su u vrijeme objavljivanja ove studije bili u inicijalnoj fazi obrade, tako da se radi samo o kratkom pregledu inicijalnih opservacija
ipak postoje naznake da ispitani učenici smatraju da su strategije koje koriste njihovi učitelji korisne za njihovu integraciju u redovitu školu

23. međutim, čini se , da je od uspješnih strategija, u pružanju pomoći učenicima s teškoćama u ponašanju puno važniji odnos tj. poistovjećivanje s učiteljem
učenici smatraju učitelje s kojima imaju dobar odnos nekom vrstom posrednika između integracije i neintegrativnog sustava
rezultati ispitivanja pokazuju da bi učenici koji su sudjelovali u ovoj studiji rado nastavili školovanje u redovitoj školi, ali ne pod cijenu potpunog pristajanja na niz protokola i pravila koja ih otuđuju

24. Zaključak
Inicijalna analiza transkripata i daljnje razmatranje komentara učitelja ukazuje na to da su najbolje strategije u odnosu prema učenicima s poteškoćama u ponašanju one temeljene na:
naglašavanju i razvijanju osobnih odnosa
uključivanju određenog broja predanih učitelja u rad s takvim učenicima
dopuštanju korištenja kombinacije strategija u sklopu cijelo-školskog pristupa, osiguravanju podrške svim djelatnicima, osiguravanju klime koja omogućava sigurno izlaganje rizicima, potrebi cijelo-životnog profesionalnog razvoja
puno uključivanje učenika s teškoćama u ponašanju u sve postupke u školi

25. sve navedeno su potencijalno problematični aspekti prakse
mnogi učitelji u redovitoj školi netolerantni su na ponašanje učenika s teškoćama (mišljenje koje dijeli i veći dio društva)
mnogi od njih, a i drugi, smatraju da “krivnju” za određene vrste ponašanja treba tražiti u obitelji ili u samom učeniku, pa zbog toga nisu skloni poduzeti nešto
osim toga, oni su skloniji kažnjavanju učenika
debata o integraciji učenika s teškoćama u ponašanju sigurno će se nastaviti