1. Osnove menadžmenta Katedra za socijalnu politiku
Kolegij: Menadžment u socijalnom sektoru
Izv.profdr.sc Zdenko Babić

2. Različita stajališta o menadžmentu
Menadžment je umjetnost odnosno urođena sposobnost
Menadžment je znanost - organizirana struktura znanja, metoda i tehnika koje se mogu stjecati
Menadžment je vještina koja se stječe praksom
Menadžment je profesija
Menadžment kao funkcija

3. Definicije menadžmenta:
Menadžment je rad s ljudima i pomoću ljudi u svrhu zadovoljenja organizacijskih ciljeva
Menadžment je proces koordiniranja ljudskih, materijalnih, financijskih i informacijskih resursa kako bi se postigli organizacijski ciljevi
Menadžment je proces planiranja, organiziranja, vođenja, ljudskih potencijala i kontroliranja u smislu postignuća organizacijskih ciljeva
Menadžment se bavi svladavanjem složenosti

4. Svojstva menadžerskog posla
rad s ljudima
odgovornost za izvršavanje zadataka i izvršavanje ciljeva organizacije
stvaranje prioriteta
usklađivanje konfliktnih ciljeva
dinamičnost i neizvjesnost
neočekivani problemi
nosioci autoriteta
donose teške odluke
istovremeno moraju razmišljati i analitički i konceptualno
političari i diplomate
medijatori
predstavljaju organizaciju prema vani
loš menadžer poguban je za cijelu organizaciju

5. Menadžment kao proces Menadžerski proces se sastoji od faza:
Planiranja - postavljanje ciljeva i izrada planova za ostvarenje ciljeva
Organiziranja -klasificirati i grupirati aktivnosti, dodijeliti ih nositeljima, odrediti rokove izvršenja
Vođenje -uljp, popunjavanje radnih mjesta, trening i izobrazba; kod ove funkcije najvažnija je sposobnost utjecaja na ljude kako bi doprinijeli organizaciji i njenim ciljevima
Kontrola –izrada standarda (za usporedbu s planom), mjerenje odstupanja i mjere za otklanjanje odstupanja.

6. M E N A D Ž E R
osoba čije primarne zadaće proizlaze iz procesa menadžmenta
planira i donosi odluke, organizira rad i poslovanje, angažira i vodi ljude te kontrolira ljudske, financijske, fizičke i informacijske resurse
Termini koji podrazumijevaju menadžerske aktivnosti:
Supervisor, Leader, Executive, Organiser, Administrator, Director, Controller, Boss, Governor i slično

7. EFEKTIVAN MENADŽER MENEDŽER KAO AKTIVAN VOĐA
(vođa radi prave stvari; vizija, strast prema poslu kojim se bavi)
POZITIVNA RADNA OKOLINA
(uvjeti koji potiču zaposlene na uspjeh, uklanja uzroke neuspjeha)
MOGUĆNOST OSTVARIVANJA VISOKIH PERFORMANSI
(temeljito poznavanje posla, opskrbljenost potrebnim resursima)
POTICAJ ZA OSTVARIVANJE VISOKIH PERFORMANSI
(odgovarajući poticaji, identificiranje motivacijskih faktora i oblikovanje prikladnih načina stimulacije;
faktori motivacije: zanimljivost posla, stil vođenja, odnosi sa suradnicima, politika poduzeća, plaća i drugi.)

8. Menadžerski stilovi
Demokratski tip-decentralizirano upravljanje-jako je značajna razina srednjeg menadžmenta
Autokratski tip-centralizirano rukovođenje-marginaliziran utjecaj srednjeg menadžmenta.

9. TIPOVI MENADŽMENTA Top Management – vrhovni menadžement
S aspekta hijerarhijskih razina
Top Management – vrhovni menadžement
Middle Management – menedžment srednje razine
Lower ili First line Management – menedžeri prve razine
S aspekta djelokruga odgovornosti
funkcijski, projektni i generalni

10. KONCEPTUALNE VJEŠTINE VJEŠTINE RADA S LJUDIMA TEHNIČKE VJEŠTINE
MENADŽERSKE VJEŠTINE
MENADŽERSKI POSAO JEST KOMPLEKSAN I MULTIDIMENZIONALAN
Potrebne određene vještine = skup specifičnih sposobnosti koje rezultiraju iz znanja, informacija, prakse i dara
KONCEPTUALNE VJEŠTINE
VJEŠTINE RADA S LJUDIMA
TEHNIČKE VJEŠTINE
VJEŠTINE OBLIKOVANJA

11. KONCEPTUALNE VJEŠTINE – sposobnost spoznaje poduzeća kao cjeline, prepoznavanje važnih elemenata u situaciji i razumijevanje odnosa među tim elementima; sposobnost misliti strateški, širok prostorni i vremenski horizont
VJEŠTINE RADA S LJUDIMA – sposobnost rada drugima i uz pomoć drugih, sposobnost motiviranja, pomaže, koordinira, vodi komunicira i rješava konflikte;

12. TEHNIČKE VJEŠTINE – ogleda se u poznavanju i vladanju znanjima koja se odnose na performanse specifičnih zadaća u poduzeću (zadaća prodaje, zadaća proizvodnje); uključuje specijalizirana znanja, analitičku sposobnost i kompetentnu uporabu alata i tehnika za rješavanje problema u spec. područjima rada menadžmenta,važne za najniže razine
VJEŠTINE OBLIKOVANJA – sposobnost da oblikuju rješenja poslovnih problema; moraju znati generirati i artikulirati rješenje problema, vodeći računa da bude primjenjivo

13. Znanja i vještine potrebne menadžerima
Razine menadžmenta:
Top
Srednji
Najniži
Konceptualne vještine
Socijalne vještine
Tehničke vještine

14. Vertikalne razine menadžmenta
Strategijska razina
Vrhovni (top)
menadžment
Srednji (middle)
menadžment
Koordinativna razina
Najniža razina
(low-level)
menadžment
Operativna razina

15. Teorije menadžemnta Ima ih puno, najvažnija podjela:
Strukturalne teorije – klasični pristup-nagalsak na produktivnosti ( administrativna teorija, teorija birokratskog menadžmenta, i teorija znanstvenog menadžmenta—nagalsaka na metodama planiranja, organiziranja i kontroliranja.
Biheviorističke teorije – teorija međuljudskih odnosa, teorija participativnog menadžmenta, teorija interpersonalne kompetentnosti- znanost o ponašanju ljudi u organizacijama – naglašavanje ULJPa
Moderne teorije menadžmenta ( sustavna, kontigencijska i kvantitativna teorija menadžmenta)- na organizaciju se gleda kao na sustav u kojem su dijelovi međusobno povezani.
Nova teorija menadžmenta –teorija izvrsnosti (McKinsey&Company)
orijentiranost na klijente i zaposlene, zajedničke vrijednosti, jaka org.kultura, ljudi najvažniji, -rade ono u čemu su najbolje.

16. Teorije menadžemnta
Bit svih ovih teorija je grupiranje određenih znanstvenih spoznaja i promišljanja o menadžmentu u određene škole
Različiti teoretičari menadžmenta (raznih škola) se slažu u jednom a to je da ne postoji univerzalno najbolja teorija menadžmenta primjenjiva na svaku organizaciju nego
da se iz svake od teorija mogu uzeti određena znanja ili cjelokupan teorestki pristup neke škole može biti najprikladniji za rukovođenje nekom organizacijom

17. Okolina menadžmenta i organizacija
Ukupnost faktora i sila koje direktno ili indirektno utječu na odluke i akcije organizacije i menadžmenta

18. Okoline menadžmenta:
I. Vanjska (eksterna) okolina menadžmenta (poduzeća) – Opća ili socijalna okolina:
Ekonomska okolina: makroekonomija, globalizacija.
Tehnološka okolina: utjecaj tehnologije, tehnološke promjene.
Politička i pravna okolina: država, politički odnosi, propisi, međunarodno pravo i norme.
Etička okolina: moralne dužnosti obveze.
Društvena okolina: društveni stavovi, vjerovanja i vrijednosti.

19. Okoline menadžmenta: II. Poslovna okolina menadžmenta
Okolina zadatka ili mikro-okolina: konkurenti, kupci, dobavljači, regulatori, sindikati, vlasnici, partneri. (Zainteresirane strane, engl. Stakeholders)
III. Unutarnja (interna) okolina menadžmenta (okolina poduzeća)
Organizacijska struktura – sveukupnost veza i odnosa između i unutar resursa poduzeća.
Organizacijski resursi: fizički, ljudski, informacijski i financijski.
Organizacijska kultura – ukupnost stavova, vjerovanja, vrijednosti, pogleda i normi zaposlenika.

20. financijsko stanje organizacije
Unutarnja (interna) okolina menadžmenta (okolina poduzeća
financijsko stanje organizacije
broj, sposobnost i znanja ljudskih potencijala potrebna za upravljanje projektima
postojeća oprema, tehnologija i sl.
posvećenost i usmjerenost uprave i ulagača
organizacijska kultura
postojeći program, misija, strategijski ciljevi te pravila i procedure koje određuju kako upravljati organizacijom

21. Interesno-utjecajne grupe iz okoline
Nacionalne i lokalne vlade
Obrazovne institucije
Zaposleni
Konkurenti
Dobavljači
Političke stranke
Poduzeće
Zakonodavne institucije
Sindikati
Potrošači
Dioničari
Javne interesne grupe
Financijske institucije