1. Prevalencija zlostavljanja i zanemarivanja djece u Hrvatskoj
Poliklinika za zaštitu mentalnog zdravlja djece grada Zagreba i Hrabri telefon (2006)
N = 4191 – punoljetni maturanti
Prema strožem kriteriju, izloženo:
15.9% tjelesnom zlostavljanju
16.5% emocionalnom zlostavljanju
13.7% spolnom zlostavljanju
ako uključimo i neprimjerena izlaganja seksualnim sadržajima – 18.1%

2. Utjecaj zlostavljanja djece na razvoj mozga

3. Some research shows that maltreatment may affect brain anatomy
                                                                                                              Some research shows that maltreatment may affect brain anatomy. For example, in one study researchers examined the brains of maltreated children and adolescents with PTSD. Compared with healthy individuals who never experienced abuse, those who were maltreated have smaller brain areas. Included is the cerebral cortex and prefrontal cortex, which help carry out complex actions; the corpus callosum, which helps the two sides of the brain communicate; as well as the temporal lobes and the amygdala, areas thought to be involved with emotion and memory. Research also finds that a memory area, the hippocampus, is smaller in adult survivors of abuse with PTSD. Although still under investigation, it's possible that experiencing maltreatment during youth harms overall brain development and helps spur the ailments that seem to be common in these individuals.

4. Zlostavljanje u djetinjstvu modificira gen pod nazivom NR3C1
Istraženo je 24 mozgova osoba koje su počinile samoubojstvo:
12 teško zlostavljanih (fizičko, seksualno ili zanemarivanje)
12 koji nisu bili zlostavljani
Niža ekspresija gena koji je važan za reakciju na stres  Pretpostavka: trajno mijenjanje sposobnosti suočavanja sa stresom  problemi s isključivanjem stresnog odgovora  stanje trajnog stresa  depresija, anksioznost  suicid (McGowan i sur., 2009, Nature Neuroscience)

5. Razotkrivanje seksualnog zlostavljanja – stigma ili šansa za dijete
Razotkrivanje seksualnog zlostavljanja – stigma ili šansa za dijete? (Buljan Flander, 2011)
Prosjek razotkrivanja seksualnog zlostavljanja – u dobi od 18 godina, a u prosjeku započinje s 8 godina (10 godina odgode!)
30-80% tek u odrasloj dobi
Kome se povjeravaju?
Adolescenti – prijateljima, braći. Mlađa djeca – roditeljima, bliskoj osobi
72% nekom drugom a ne institucijama sustava

6. Djeca koja se povjere da su seksualno zlostavljana – kakve su reakcije okoline doživjela:
Pozitivne reakcije
Briga i interes
Empatija
Vjeruje im se
Negativne reakcije
Okrivljavanje i reći im da su sami izazivali
Negiranje i umanjivanje
Ignoriranje
Fizičko kažnjavanje
Optuživanje da laže
Neće pričati o tome
Roditelji ih odbacuju
razotkrivanje kao djelomično traumatsko iskustvo
Buljan Flander (2011)

7. Hrabri telefon 0800 0800 http://www.hrabritelefon.hr/

8. Nasilje među djecom (bullying), 2003
25 O.Š. u 13 gradova, učenici od 4. do 8. razreda
27% djece svakodnevno ili gotovo svakodnevno doživljava neke oblike nasilja u školi (verbalnog i tjelesnog)
16% djece gotovo se svakodnevno ponaša nasilno prema drugoj djeci, pri čemu 8% djece istovremeno i čini i doživljava
Dječaci se značajno češće ponašaju nasilno, ali i doživljavaju nasilje
S dobi (10-14.godina) se povećava učestalost nasilnog ponašanja, naročito verbalnog
U prosjeku je školski uspjeh djece lošiji
Samo oko 22% djece obrati se odrasloj osobi za pomoć
Najčešće se obraćaju za pomoć roditeljima
tek 11% obratilo se za pomoć nastavnicima

9. Izloženost djece zlostavljanju putem interneta
2004. godine, N = 4000 djece
Djeca koja intenzivnije koriste Internet, te čije su aktivnosti više istraživački usmjerene, u većem su riziku izlaganju nepoželjnom seksualnom sadržaju
Zabrinjavajuće: % djece koja koriste Internet bez nadzora roditelja ili odraslih
Izloženost i emocionalne reakcije približni su rezultatima američkih istraživanja