1. Pustinja
Mt 4, 1-11

2. Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša.

3. Pustinja nije mjesto na kojem život prestaje
Pustinja nije mjesto na kojem život prestaje. Po njoj on može dosegnuti svoju puninu.

4. Biti iskušan- to je put na kojem život treba dati svjedočanstvo dosljednosti da bi postao vjerodostojan.

5. Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.

6. Postati kruhom-biti životnim
Postati kruhom-biti životnim. Kušnja ne niječe važnost stvari, samo ispituje njihovu stvarnu vrijednost.

7. Pisano je: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.”

8. Bog je onaj koji svojom riječju može dotaknuti ljudsko biće i nahraniti ga.

9. Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama...

10. Krist u svojoj biti jest Hram, nerukotvoreni Hram
Krist u svojoj biti jest Hram, nerukotvoreni Hram. On jest Put, jedini Put koji vodi u Sveti grad, novi Jeruzalem. Zato ga đavao vodi na Njegov teren.

11. Kušnja ne dotiče površnost, ona zadire u najintimnije dijelove našega bića s jednim jedinim ciljem- ispitati čistoću našega srca.

12. “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je:
Anđelima će svojim zapovijediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.”

13. Baci se dolje, u prosječnost, iskušaj Očevu ljubav, natjeraj Ga da je dokaže, da potvrdi svoju riječ.

14. Pisano je također: “Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!”

15. Iskušavati Boga znači sumnjati u bit sinovstva na koje nas je pozvao, znači obezvrijeđivati stvarnost ljubljenosti.

16. Đavao ga onda povede na goru visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu...

17. Što je čežnja za uzdizanjem iskrenije prisutna to i kušnja zadire dublje, pali jače, preispituje temeljitije.

18. “Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.”

19. Logično je da ište sve onaj tko je stvaran iz punine Ljubavi koja je sam Bog.

20. Ali zar uistinu ne shvaćamo paradoks ove ponude- onaj tko ničice pada priznaje se slugom, a ne gospodarom?!

21. Odlazi, Sotono!

22. Tko u noći zadrži vjeru u svjetlost Jutra, taj iz kušnje izlazi kao pobjednik.

23. Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!

24. U ćeliji vlastitog srca, gdje je oganj kušnje palio tragove svake prosječnosti, pokloniti se Gospodinu znači proglasiti se Njegovim!

25. Tada ga pusti đavao.

26. Srcu koje je Ljubav iskušala i našla ga dostojnim daruje se sloboda, sloboda koja zauvijek razdvaja prolaznost od vječnosti.

27. I gle, anđeli pristupili i služili mu.

28. Božja stvarnost jest perspektiva vječnosti, za Njegove drugog puta nema.

29. Ognje Ljubavi, dođi iskušaj naša srca, provedi nas kroz pustinju da bi nas našao dostojnima za puninu svoga Imena.