1. Sektorska dinamika plaća i me đ usektorska povezanost u kontekstu izvozne konkurentnosti listopad 2012. Goran Vukšić Institut za javne financije, Zagreb uz podršku GDN & WIIW

2. Uvod Preveliki rast plaća u izvoznim sektorima, u odnosu na rast produktivnosti i odgovarajuća kretanja u konkurentskim zemljama, može dovesti do pogoršanja vanjsko-trgovinske pozicije zemlje. Ekonometrijska analiza koristi se u svrhu utvr đ ivanja determinanti kretanja plaća na razini sektora, s posebnim fokusom na me đ usektorsku povezanost tih kretanja (razdoblje 1998-2007 i 1998-2008 – dvije metode). CILJ ISTRAŽIVANJA: Ocijeniti sposobnost trenutnog načina kolektivnog pregovaranja u Hrvatskoj da pozitivno utječe na izvoznu konkurentnost sprječavajući prevelik rast plaća.

3. Kontekst istraživanja I Nezadovoljavajuća kretanja u robnoj razmjeni Hrvatske, usprkos pridruživanju WTO (2000) i CEFTA (2003); Prosječna pokrivenost robnog uvoza izvozom oko 50%; Usprkos značajnom prihodu od turizma – trajan deficit tekućeg računa (u prosjeku oko 5%); Poboljšanje tijekom krize zbog snažnije kontrakcije uvoza; Politika fiksnog deviznog tečaja (uslijed visoke euroizacije).  Analizirati mogućnosti procesa odre đ ivanja plaća kao instrumenta jačanja izvozne konkurentnosti.

5. Kontekst istraživanja II Razdoblje 1994-1999: nakon provedbe stabilizacijskog programa, realni rast plaća brži od rasta realnog BDP-a. Promjene u politici plaća 2000 (javni sektor); ukupni porast plaća zadržan ispod rasta realnog BDP-a (Nestić 2009)  Potencijalna vodeća uloga javnog sektora u procesu odre đ ivanja plaća – nije adekvatno testirano! Potencijalno vodeća uloga neizvoznih sektora (privatnih i/ili javnih) može dovesti do pritiska na plaće izvoznika  potencijalna potreba za većim stupnjem me đ usektorske koordinacije u kolektivnom pregovaranju. Ukoliko izvozni sektori imaju vodeću ulogu, tada se izvoznici mogu prilago đ avati eksternim uvjetima i zadržati konkurentnost.

6. Sustavi odre đ ivanja plaća u drugim zemljama Bitne karakteristike: udio članova sindikata, udio radnika na koje se odnose uvjeti iz kolektivnih ugovora, razina kolektivnog pregovaranja i stupanj koordinacije, itd. Postojeća istraživanja ne daju jasne odgovore koji pojedini aspekti sustava generiraju najpovoljnije makroekonomske učinke: nužno analizirati izvedbu čitavog sustava jer različiti sustavi mogu biti jednako uspješni. Du Caju i dr. (2009) - tri kategorije sustava kolektivnog pregovaranja: 1) Regulirani sustavi, pregovaranje na razini sektora, visoka razina pokrivenosti, koordinacija kroz vodeće sektore ili minimalne plaće (Austrija, Francuska, Njemačka, Danska, Nizozemska, Norveška, Švedska…) 2) Sustavi slični onima pod 1), uz veću ulogu države, me đ usektorske ugovore i indeksiranje (Belgija, Finska, Slovenija, Španjolska…). 3) Uglavnom neregulirani sustavi, s decentraliziranim pregovaranjem, uz kratko trajanje kolektivnih ugovora (SAD, Velika Britanija, Japan, ali i većina srednjeeuropskih država: Ma đ arska, Češka, Estonija, Litva ili Poljska).

7. Kolektivno pregovaranje u Hrvatskoj (Bagić 2010) Relativno visoki udio članova sindikata od 34.7% uz velike razlike me đ u sektorima (samo 16.8% u privatnim poduzećima, ali 70% u javnom sektoru uključujući javna poduzeća); Barem dio radnih uvjeta za 60% zaposlenika ure đ en je kolektivnim ugovorima (većina ugovora u privatnom sektoru nisu ažurni); Usprkos nekim sektorskim ugovorima, kolektivno pregovaranje je uglavnom decentralizirano i ugovori na razini poduzeća u privatnom sektoru su značajniji u praksi; Nema koordinacije me đ u sektorima; Postoji mogućnost administrativne ekstenzije uvjeta kolektivnih ugovora.

8. Definicije različitih grupa sektora Izvozni sektori (21): Sektori u kojima prosječna vrijednost izvoza tijekom čitavog razdoblja prelazi 40% bruto dodane vrijednosti: prera đ ivačka industrija osim sektora 22 and 37 (izdavaštvo i reciklaža). Neizvozni sektori (29): Svi osim izvoznih. Privatni neizvozni sektori (17): Neizvozni sektori kod kojih broj zaposlenih u javnim poduzećima i institucijama ne prelazi 50% ukupnog broja zaposlenih u tim sektorima: neizvozni sektori osim 40-41; 60; 63-64; 73; 75-85; 90-92. Država i javna poduzeća (12): Neizvozni sektori kod kojih broj zaposlenih u javnim poduzećima i institucijama prelazi 50% ukupnog broja zaposlenih u tim sektorima: 40-41; 60; 63-64; 73; 75-85; 90- 92.

9. Realne bruto plaće za grupe sektora (vagani prosjeci, sezonski prilago đ eno, HRK)

10. Porast nekih varijabli za grupe sektora 1998-2007, u % (1) Realna BDV(2) Zaposlenost(3) Produktivnost rada(4) Realne bruto plaće(3) – (4) Izvozni sektori31.57-7.1741.7433.348.39 Neizvozni sektori 64.8721.3735.8426.299.55 Privatni neizvozni sektori 87.5439.5934.3528.106.25 Država i javna poduzeća 33.055.3426.3027.34-1.04

11. Neka istraživanja za druge zemlje Austrija: vodeća uloga metalo-prera đ ivačkog sektora; kretanja plaća u drugim sektorima su važnija nego prošla kretanja plaća u istom sektoru (Knell i Stiglbauer 2009a, 2009b). Švedska: (više studija) značajna uzročno-posljedična veza od plaća privatnog sektora (ili njegovih segmenata) prema plaćama središnje države; (jedna studija) značajna simultana veza izme đ u plaća privatnog sektora i središnje države; (jedna studija) plaće središnje države utječu na plaće privatnog sektora izvan prera đ ivačke industrije (Friberg 2007).

12. Srednja i istočna Europa Stockhammer i Onaran (2009): relativna važnost sektorskih i nacionalnih faktora u odre đ ivanju plaća u 14 sektora prera đ ivačke industrije za 6 zemalja (1995-2004, bez Hrvatske): nacionalni faktori (ukupna prosječna plaća) dominiraju nad sektorskim (produktivnost), uz razlike me đ u zemljama. Christou i dr. (2008): Rumunjska (1993-2007) – plaće u privatnom sektoru utječu na plaće u javnom, a obratno ne osim za kasniji period (1998-2006), kada postoji veza u oba smjera. Plaće u javnim poduzećima utječu na plaće u privatnom sektoru, što obratno nije slučaj. D’Adamo (2011): 3 grupe sektora (izvozni, privatni i javni neizvozni), 10 zemalja (2000-2010, bez Hrvatske) – različiti rezultati ovisno o zemlji, ali neizvozni (privatni i/ili javni) sektori često imaju vodeću ulogu, ili barem kratkoročno utječu na plaće u izvoznim sektorima.

13. Metodologija Metoda 1: analiza panel podataka – utvrditi skup determinanti kretanja plaća: porast plaća u prethodnoj godini; porast plaća u drugim sektorima (tj. grupama sektora); promjena stope nezaposlenosti; porast produktivnosti; udio izvoza u BDV; udio zaposlenih u javnim poduzećima i institucijama  1998-2007; 50 područja ekonomske djelatnosti podijeljenih u tri grupe: izvozni, privatni i javni neizvozni. Metoda 2: analiza vremenskih nizova – fokusirana isključivo na utvr đ ivanje me đ usobnih uzročno-posljedičnih veza izme đ u tri grupe sektora  1998- 2008, tri grupe sektora: izvozni, privatni i javni neizvozni.

14. Pregled rezultata – metoda 1 Sektori:Svi (S)Izvozni (I)Neizvozni (N)Privatni neizvozni (PN)Država i JP (D) Nezavisna varijabla: Zavisna varijabla: realni rast plaća u sektoru Realni rast plaća prošle godine +**+***00+* Promjena nezaposlenosti -***0-** 0 Rast produktivnosti+*** +**0/+** Izvoz / BDV00 Zaposlenost u JP i institucijama -**/-***0-**0 Realni rast plaća u drugim sektorima +*** +0+0 I**; PN*** S N D +I**; (S N)*** +0+0 (S PN)***; I** D +0+0 (S PN D)*** I

15. Pregled rezultata – metoda 2 Hipoteza: I ne utječe na NOdbačeno** N ne utječe na INe može se odbaciti Hipoteza: PN ne utječe na DOdbačeno* I ne utječe na DNe može se odbaciti PN i I zajedno ne utječu na DOdbačeno** D ne utječe na PNNe može se odbaciti I ne utječe na PNOdbačeno** D i I zajedno ne utječu na PNOdbačeno** PN ne utječe na INe može se odbaciti D ne utječe na INe može se odbaciti PN i D zajedno ne utječu na INe može se odbaciti

16. Zaključci I Plaće u svim sektorima: sve varijable značajne s očekivanim predznakom, (osim izvoza) – eksterni faktori (nezaposlenost i plaće u drugim sektorima) značajniji od sektorskih (produktivnost, prošlogodišnji rast plaća, udio zaposlenih u javnim poduzećima i institucijama). Plaće u izvoznim sektorima: relativno slabije reagiraju na makroekonomska, tj. izvansektorska kretanja (kao i plaće u sektorima države i javnih poduzeća). Viši koeficijent kod varijable rasta produktivnosti u izvoznim nego u drugim sektorima! Čini se da izvozni sektori imaju vodeću ulogu pri formiranju plaća – to bi im trebalo omogućiti dovoljnu fleksibilnost da očuvaju konkurentnost (uz nepromijenjene ostale uvjete). Me đ utim, prema rezultatima prve metode postoji i mogućnost da rast plaća u privatnim neizvoznim sektorima utječe na rast plaća u izvoznim sektorima.

17. Zaključci II S obzirom na heterogenost kretanja relevantnih varijabli unutar grupe izvoznih sektora, postoji mogućnost da uspješniji izvozni sektori (možda i uz privatne neizvozne), pritišću plaće u nekim manje uspješnim izvoznim sektorima (možda i kroz utjecaj na iznos minimalne plaće). To bi impliciralo restrukturiranje izvoznog sektora prema većem udjelu uspješnijih industrija. Potrebna daljnja istraživanja: detaljna analiza kretanja i čimbenika produktivnosti u prera đ ivačkoj industriji; identifikacija pojedinačnih sektora, ili grupa sektora, s vodećom ulogom pri formiranju plaća, neovisno o tome da li su izvozni. Postoji li mogućnost kontrole brzine restrukturiranja kroz veći stupanj koordinacije u kolektivnom pregovaranju, pri čemu bi se normu za porast plaća u ostalim sektorima odre đ ivalo prema kretanjima u izvoznim djelatnostima?

18. Izvoz prera đ ivačke industrije: udjeli, promjene i rast 1998-2007

19. Literatura Bagić, D. (2010) Industrijski odnosi u Hrvatskoj: Društvena integracija ili tržišni sukob. TIM press, Zagreb. Christou, C., Klemm, A. and Tiffin, A. (2007) Wage Dynamics in the Romanian Economy. IMF Article IV, Selected Issues, 34-50. D’Adamo, G. (2011) Wage spillovers across sectors in Eastern Europe. Universitat de Valencia Working Papers in Applied Economics WPAE-2011-22, September. Du Caju, P., Gautier, E., Momferatou, D. and Ward-Warmedinger, M. (2008) Institutional features of wage bargaining in 23 European countries, the US and Japan. ECB Working Paper 974, December. Friberg, K. (2007) Intersectoral wage linkages: the case of Sweden. Empirical Economics, 32, 161-184. Knell, M. and Stiglbauer, A. (2009a) The impact of reference norms on inflation persistence when wages are staggered. European Central Bank Working Paper 1047, April. Knell, M. and Stiglbauer, A. (2009b) Wage Staggering and Wage Leadership in Austria – Review and Implications. Oesterreichische Nationalbank. Monetary Policy & The Economy q4/09, pp. 79-97. Nestić, D. (2009) Plaće u Hrvatskoj: trendovi, problemi i očekivanja. In V. Franičević and V. Puljiz (eds.), Rad u Hrvatskoj: pred izazovima budućnosti, pp. 165-195, Zagreb: Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo and Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Stockhammer, E. and Onaran, O. (2009) National and sectoral factors in wage formation in Central and Eastern Europe. European Journal of Industrial Relations, 15 (3), pp. 317-338.